Zna li Tim što zna Fred?

Ako je do premijera Tihomira Tima Oreškovića stigao jučerašnji broj Novog lista, nadam se da mu je za oko zapeo intervju što ga je Predrag Fred Matić dao našem novinaru Ladislavu Tomičiću. Jer bilo bi i normalno i poželjno da čovjek koji će imenovati novoga ministra branitelja zna što o stanju u tom resoru javno govori posljednji ministar kojemu je uspjelo da se na toj dužnosti zadrži dulje od onih 6 dana koliko je u zgradi iznad šatora u Savskoj službovao Oreškovićev prvi pick Mijo Crnoja.

Autor: Predrag Lucić

Ukoliko mu nije palo na svjetski dokazanu menadžersku pamet da informacije o resornim problemima zatraži izravno od čovjeka koji se s njima nosio punih 49 mjeseci, premijer sada iz Matićeva intervjua može doznati barem nešto od onoga što bi ga se kao osobu koja je preuzela odgovornost za upravljanje Republikom Hrvatskom trebalo itekako ticati.

Tihomir Tim Orešković pritom ne mora povjerovati tvrdnjama Freda Matića da je u šatoru pred Ministarstvom branitelja glavnu riječ preuzela ekipa iz Hrvatskog vijeća obrane, da je upravo ona instalirala njegova nasljednika u ministarskom uredu, da je pod bijelim čadorom u Savskoj najmanje branitelja iz redova Hrvatske vojske, te da se osim pripadnika HVO-a tamo mogu vidjeti i povratnici koji ne samo da nisu vidjeli rata, nego uopće nisu bili u Hrvatskoj kad se ratovalo.

Ne treba premijer zdravo za gotovo uzeti ni Matićevu procjenu stanja: »Nametnula se ta desna, najradikalnija struja i njihov strah je da će HVO izgubiti svoja prava, točnije ono što dobivaju od Republike Hrvatske.« Ne mora ga se dojmiti ni priznanje bivšega ministra da se i sam ponašao suprotno poimanju dužnosti i odgovornosti: »Moram priznati, moj grijeh je što sam ih štitio u ove četiri godine. Znao sam im reći da će jednog dana u Mostaru uz spomenik Bruceu Leeju stajati i moj spomenik, jer sam ja koji nemam ni zavičajne ni rođačke veze s Hercegovinom gledao kako 6,5 tisuća ljudi prima hrvatske mirovine.«

Ne da Orešković ne mora, nego i ne bi smio bez provjere povjerovati u ocjenu Freda Matića da se te mirovine isplaćuju »ljudima koji kao vojnici nikada nisu ratovali na teritoriju Republike Hrvatske«, ni da su oni do tih primanja došli temeljem »nečega što su zvali džentlmenskim dogovorom postignutim u drugoj polovini devedesetih«, a što je – prema riječima bivšega ministra – izgledalo evo ovako:

»Ljubo Ćesić Rojs i ekipa dostavili su popis branitelja HVO-a koje treba umiroviti. Oni su umirovljeni, ali su se dogovorili ovako: evo ti mirovina, nema invalidnine, i tako je mirovinu dobilo 6,5 tisuća ljudi. Bez invalidnina. Invalidska rješenja su im izdana fiktivno, da forma u mirovinskom bude zadovoljena, ali oni ta rješenja nikad nisu dobili. Onda se našlo par pravnika iz Ministarstva obrane, koji su dali otkaz u ministarstvu. Prije toga su izvukli sve te dokumente, što je teška povreda službene dužnosti. Zatim su zvali ljude i preporučivali tužbe.«

Kao što ne mora uvažiti Matićevo upozorenje da je Ministarstvom branitelja upravljao s punom sviješću da ne može riješiti problem tako isfabriciranih invaliditeta, jer to – unatoč raznoraznim pokušajima – »ne ide nikako«, Orešković nije dužan na riječ povjerovati Milanovićevu ministru da su naknade i odštete za duševne boli što su ih pripadnici HVO-a izborili tužbama protiv Republike Hrvatske premašile cifru od 40 milijuna kuna, te da ni on sam ne zna koliko je tužbi još u optjecaju i za koliki bi iznos one mogle olakšati državnu blagajnu. Predsjednik Vlade će – sposoban i poslovan kakvim se pokazao upravljajući moćnijim firmama od trenutačne mu Republike Hrvatske – već znati gdje može doći do preciznih podataka. Naravno, ukoliko to bude smatrao važnim za poslovanje posrnule firme kojom sada rukovodi.

Ne treba, dakle, Tim Orešković povjerovati ni u jednu riječ ili brojku koju je u jučerašnjem intervjuu Novom listu iznio Predrag Matić, ali bi bilo i uputno i korisno da za njih sazna i da utvrdi odgovaraju li istini. Pa ako mjesto ministra branitelja odluči povjeriti Milijanu Brkiću ili nekome drugom tko će s istom predanošću raditi na ostvarenju predizbornog obećanja što ga je Tomislav Karamarko dao pripadnicima HVO-a – da će njihova prava izjednačiti s pravima pripadnika HV-a – neka barem bude svjestan u što gura državu kojom je obećao upravljati jednako savjesno koliko dojučer Tevom.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala neznase.ba

Novi list

Podijeli objavu

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here