Uvod u monodramu ili o studiranju novinarstva

Kao da je Momo Unu pisao za današnje profesore i studente novinarskih fakulteta u BiH.

Ili je izvučena nekom greškom urednika da tamošnje profesore podsjeti na budalaštine koje prave i da im još jednom kaže: Gospodo profesori vi proizvodite na stotine komitetlija za potrebe ničega ili ništavnosti.

Piše: Mišel Sebastijan Florjančić

Ili bi ovo mogao biti podsjetnik na izgubljeno vrijeme studirajući jedini fakultet kao besmisao u svom postojanju.

Fakultet kojeg treba ukinuti. I, da tko to prvi učini, treba će mu dodijeliti najveće priznaje za razvoj i dostignuća u novinarskoj struci.

Možda bi ovo mogao biti podsjetnik na Mostariensiju broj, čini mi se sedam. U tom broju je profesor Marko Sapunar iznio teoriju o Novitologiji.

Nepotrebno je da vam govorim kako je to totalno neupotrebljiva teorija.

Ali i te kako je potrebno naglašavati da je novinarski fakultet, uzalud potrošeno vrijeme za svakog onog tko je povirio na taj tupozastršujući teritorij.

Tamo danas rade uglavnom nekadašnji novinari koji se nikad nisu željeli baviti novinarstvom. Partijski činovnici koji nisu napisali niti jedne novinarske rečenice. Ili su ih napisali na stotine za potrebe partije koja ih je inaugurirala na poziciju ništavnosti.

Danas se šepure sa titulama magistara i doktora znanosti.

Doktorate su stekli na magli i to gustoj magli.

Ubitačno zastrašujući blam za svakog novinara iz rova.

Možda su najveća iskustva stekli oni koji su se zaljubili u profesoricu ili asistenticu ili obrnuto. Ili one studentice u koje su se zaljubili profesori ili one u profesore.

Jedini ispit, rekle bi, od kojeg će u budućnosti ako se budu bavili novinarstvom imati koristi.

Da ne dužim, studij novinarstva je prokleto, zastrašujuće mjesto gdje se inače ne proizvode novinari.

Iznimke su moguće.

Sretnici su oni koji su vrijeme studija potrošili u opijanjima i cjlovečernjim druženjima sa opijenim kolegicama koje su najčešće tražili ispod kavanskog stola.

Od njih se i moglo nešto očekivati.

Oni koji su Sapunarovu Novitologiju ozbiljno shvatili, riječ koju i kompjutor podvlači kao neispravno napisanu,  nepostojeću, danas su sretno zaposleni u nekom od Gradskih odbora HDZ-a, SDA, SDS-a, SNSD-a ili SDP-a  ili u nekom općinskom šalteru na izdavanju rodnih listova.

Ukinite novinarski fakultet a ove današnje profesore pošaljite u mirovinu jer jedino tako mogu shvatiti da onaj predmet koji su predavali može biti potreban samo onima koji žele biti diplomirani novinari ili sad magistri novinarstva.

Dok novinarima nije potrebno ništa osim malo srca, poštenja, dobrih cipela tarndalica, dobre vjetrovke, komada papira i kemijske olovke.

P.S.
Novinar nikad ne nosi kišobran, ne vozi novo auto i nikad se ne češlja na razdjeljak.

Kad se truju, to rade sa stilom.

Piju viski i puše Marllboro.

Za sve to potrebne su im zdrave noge da im mogu nositi ludu glavu.

 

 

neznase.ba