U zemlji u kojoj vedri i oblači lider HDZ-a

Šezdeseta obljetnica Rimskih ugovora, čitam, posluži lideru HDZ-a za lekciju kako evropska može biti samo BiH koja je, po uzoru na EU, ujedinjena u različitostima. Daleko od toga da sam za nijekanje bosanskohercegovačkih različitosti. No, one nisu obilježje samo ovog, bosanskohercegovačkog, nego i svakog drugog, i evropskog i svjetskog društva.

Piše: prof. dr. Slavo Kukić

Istina je, u konkretnim društvima unutardruštvene različitosti imaju međusobno različite prefikse i forme manifestacije – i ni u jednom normalnom društvu nisu razlog njegove dezintegracije. U demokratskim društvima, naprotiv, one u pravilu funkcioniraju kao instrument društvene kohezije.

Gleda li ih se, drugim riječima, iz te perspektive, ne vidim zašto u funkciji unutarnje kohezije ne bi bile i različitosti bosanskohercegovačkoga društva. No, u vezi s iznesenim stavovima čelnika HDZ-a, priznajem – pa na kakve god se zaključke, i ma koliko “jedinstvene”, “znanstvenih” i inih skupova referirao – imam ozbiljnih rezervi.

Uz dodatak, da ne zaboravim, šamar je znanosti skupove poput neumskoga krstiti epitetom “znanstveni” – jer kakve veze sa znanošću imaju, uz rijetke iznimke dakako, skupovi dužnosnika jedne političke partije, pa makar oni, kao što je neumski, bili “obogaćeni” i državnim dužnosnicima druge zemlje i njihovim lekcijama državi u kojoj gostuju, a kojoj si i sam na čelu?

“Pucanj u prazno”

Vratimo se, međutim, osobnim mi rezervama u odnosu na stavove izrečene u pismu lidera HDZ-a. Neumjesno je, prije svega, posebice iz pozicije čovjeka s vrha piramide jedne suverene države – a nadam se da lider HDZ-a takvom doživljava i ovu kojom kormilari – povlačiti paralele te vrste između BiH i Evropske unije. Jer, to je dio i političke i politološke abecede, BiH je država a Evropska unija samo zajednica, savez suverenih država.

S druge strane, evropske vrijednosti isključuju pretpostavljanje bilo čega, pa i svih vrsta kolektivnih prava, čovjeku i njegovim temeljnim građanskim i ljudskim pravima, pravu na život, i to život dostojan čovjeka prije svega. A u zemlji u kojoj vedri i oblači lider HDZ-a, ta prava nisu u drugom planu nego potpuno izvan horizonta političke pažnje. U prilog tome, uostalom, svjedoči i poruka lidera HDZ-a kako je “jaka i stabilna EU u posebnom interesu svih naroda”, pa tek potom “i žitelja BiH”. U njegovom slavljenju EU, drugim riječima, narodi su sve, žitelji, građani tek nusproizvod kojeg se, barem na verbalnoj ravni, i zbog mogućih reakcija Evrope, ne smije i potpuno izostavljati.

Ponavljam, na verbalnoj ravni, jer u stvarnosti njih se, građane ove zemlje, tretira poput čudovišta iz sasvim drugog dijela svemira. O tome sam ovih dana i detaljnije pisao. No, dio stavova, koji se tiču partnera lidera HDZ-a u razgrađivanju, ne i europeiziranju BiH, ću zaobići. Jer, nakana mi je upozoriti na nelogičnosti u pisanom obraćanju javnosti čovjeka koji o evropskim vrijednostima svima ostalima pokušava popovati.

Gospodin nas, čitam, podučava kako nam je potrebno društvo u kojem su na prvom mjestu “mir, sloboda, tolerancija i solidarnost” – jer, ako ga dobro shvatih, to je društvo evropskih vrijednosti. S tim se, priznajem, i nije problem složiti. Ali, kakve veze s tim vrijednostima imaju otvorene prijetnje da bez izmjena Ustava i Izbornog zakona, i to onih koje im sam gurneš pod nos, neće biti ni novih izbora – i da će i njihovo eventualno provođenje biti najobičniji “pucanj u prazno” jer im rezultati, jer ti tako hoćeš, nikada neće biti implementirani.

Zar, potom, zazivanje društva „mira, slobode, tolerancije i solidarnosti“ ne uključuje respekt tih vrijednosti, tolerancije i solidarnosti prije svega, i unutar vlastite etničke grupe, kojoj je podređen i sav osobni ti politički angažman? A vapaji, koji se čuju iz usta dobrog dijela Hrvata ove zemlje, upozoravaju da su izvan domašaja i tolerancije i solidarnosti, i to ne drugih nego svojih – jer, izmjenama i Ustava i Izbornog zakona, na kojima “jaše” lider HDZ-a, njih se, zarad ljubavi prema “izvornima”, pretvara u građane drugog reda. I žrtvuje dakako.

“Ko je jamio-jamio”

Kakve veze s društvom „tolerancije i solidarnosti“, o kojima popuje lider HDZ-a, ima zemlja u kojoj se njezinim građanima – i to onima koji imaju sreću da rade, i čije su plaće na razini trećine vrijednosti potrošačke korpe, o ostalima da se i ne govori – svakodnevno tovare novi nameti kako bi se financirao razgranati aparat stranačko-birokratskih jurišnika? I u kojoj na principima rodbinske i stranačke pripadnosti počivaju i sva nova zapošljavanja. A u državnim institucijama i javnim poduzećima koje on kontrolira ti principi su u samo zadnjih godinu dana na platne spiskove dovele barem tisuću stranačkih aktivista.

Kakve, na koncu, veze s evropskim vrijednostima, sa solidarnošću o kojoj popuje lider HDZ-a prije svega, ima korištenje političke moći da bi se balahalo novcem poreznih obveznika – na način kako to čine njegovi politički kadrovi? Da se, kao u Livnu, formiraju svoje „udruge“ i temeljem veza u institucijama izvršne vlasti, po logici “ko je jamio-jamio”, iz džepova poreznih obveznika u vlastite prebacuju na stotine tisuća maraka – a istodobno s institucijama od posebnog nacionalnog interesa, što u BiH Napredak bez dvojbi jeste, dodjeljivanjem mrvica pravi sprdnja.

Koliko je, da ne nabrajam dalje, takvo prakticiranje evropskih vrijednosti u vezi s demografskim pražnjenjem, koje BiH, narod u ime kojeg lider HDZ-a nastupa posebice, vrlo intenzivno proživljavaju? Jer, valjda ga ne treba podsjećati da je iz ove zemlje i u prošloj godini iscurilo 16.000 njegovih sunarodnika – među njima relativno najviše mladih i obrazovanih. I da je razlog tome, među inim, i način na koji evropske vrijednosti shvaćaju on i njegovi – da možeš biti kandidat i za Nobelovu nagradu, ali posao ne možeš dobiti ako mu nisi lojalan.

Zalud, dakle, šuplja priča o evropskoj BiH. Jer, s liderom HDZ-a i njemu sličnima, s nacionalistima ove zemlje svih mogućih sorti – nema ni evropske, ni BiH ujedinjene u različitostima. S njima ona može biti samo sve više balkanska – i sve dalje od uljuđene Europe.

N1