Nada u evropsku budućnost još uvijek nije mrtva

Nedavno, da ne objašnjavam i zašto, završih u zemlji zapadnih susjeda. U Istri, u Puli. I još jednom se uvjerih kako je ovaj dio Hrvatske puno više Evropa od susjedne mi Zagore – ili Like, Slavonije, drugih njezinih dijelova. Stotinu sam detalja zapazio koji u prilog tome i svjedoče.

Piše: prof.dr. Slavo Kukić

U Fažani, primjerice, čaršijici nadomak Pule, popih kavu na njezinu središnjem trgu – Trgu predsjednika. Iznad imena trga i slika, da se zna kome u čast je posvećen. Gledam – kraljica Elizabeta II i Josip Broz, onaj isti kojeg protjeraše iz hrvatske prijestolnice – a u Fažani, u Istri, zaštitni znak. Pita li se luburićevaca, sve su to smrtni neprijatelji Hrvata – Evropa, na njihovu žalost, misli potpuno suprotno.

A kako stvari stoje ovdje, u BiH? Prvi čovjek državnoga predsjedništva svakodnevno emitira optimistične poruke. I prethodnih je dana, uostalom, po tko zna koji put u zadnjih godinu-dvije, nanovo podgrijao nade obična svijeta. Do kraja godine nam se, ohrabri nas, smiješi aktiviranje MAP-a, akcijskoga plana za članstvo u NATO, a već početkom iduće kandidatski status za članstvo u EU.

Bog mu pomogao, rekli bi mnogi. Nažalost, osmjeh s usana morali smo izgubiti samo koji dan poslije – a skinuše nam ga ljudi sa samog vrha evropske političke piramide. Prvo je, tijekom posjete našoj zemlji, priču prizemljio čelnik evropskih pučana, čije članice su i stranke trojice članova državnoga predsjedništva. Koji nakon sastanka s njima, umjesto pohvala postignutim, pred kamerama izrazi i zabrinutost i zgroženost onim što ovdje zateče. U BiH se, veli, danas kupiti mogu čak i fakultetske diplome. Izostao je, potom, bilo kakav iskorak prema vladavini prava, nezavisnom pravosuđu i borbi protiv korupcije iako je od istih ljudi on prije četiri godine zajamčen. Političari su, na koncu, pokidali i ono malo veza, koje su ranije s građanima imali. I umjesto da se ponašaju kao državnici koji misle na budućnost dolazećih naraštaja, njima su važni samo slijedeći izbori i rezultat kojeg će ostvariti.

Nekako u isto vrijeme lekciju nam održa i izvjestitelj Evropskoga parlamenta za BiH. Nema, poruči Christian Dan Preda, ni jednog razloga zbog kojega bi, radi li se o napredovanju naše zemlje prema društvu evropskih naroda, trebali biti optimistični. Jer, izostaje bilo kakav napredak u borbi protiv korupcije, a krajnje problematični su i pravosudni sistem i javna uprava, vladavina prava uopće. Zahvaljujući tome, nastavlja on, sa skoro polovicom ukupne populacije u inozemstvu BiH je u samom svjetskom vrhu po iseljavanju stanovništva. No, one koji zemljom vladaju sve to ne brine. Jer, da jeste bilo bi im važno da vlast konačno profunkcionira. A ona je, sasvim suprotno, na staklenim nogama i na razini države i na razini Federacije – uz dodatak, dakako, ništa bolje nije ni u RS-u, u kojem je sve izraženija napetost između autoritarne vlasti i opozicije. Na koncu, umjesto da se posvete pitanju zajedničke vizije zemlje, političarima je važno kako će proći na slijedećim parlamentarnim izborima jer su predizbornu kampanju započeli ranije nego ikada do sada, čitavih godinu i pol prije njihova održavanja – a s tom pameću Evropa će vječno ostati samo sanak pusti.

Evropski dužnosnici, iskreno govoreći, nisu rekli ništa što se i ovdje nije znalo. No, kada o našem vlastitom posrtanju govore domaći, žigoše ih se na sve moguće načine – kao smutljivce, nerijetko i unutarnje neprijatelje, nacionalne prije svega. Sada to isto, i to u krajnje zaoštrenoj formi, ponoviše i dvojica iz samog evropskoga vrha – i po onome što uspjeh upratiti, nitko ih ne demantira. A i zašto bi? Ako ćemo pošteno, rekli su istinu, usto ne i svu. Jer, iskreno govoreći, spisak bosanskoheregovačkih muka od izrečenog je i značajno duži.
Pogledajmo, uostalom, svakodnevne istupe prvog čovjeka RS-a. Njemu, recimo, i događanja u Kataloniji dobro dođu za priču o vlastitoj nam budućnosti – a siguran sam da slična iskustva, i iz istih rzloga dakako, priželjkuje i na drugim neuralgičnim evropskim točkama, Baskiji, Škotskoj, Flandriji, Padajiji, Južnom Tirolu, Korzici, da ne nabrajam. Da ne bi ponavljali katalonsko iskustvo, smatra Dodik, bolje da se mirno dogovorimo o razlazu. Jer, BiH nije opcija budućnosti RS-a nego propala država – a da je tako sve češće se, k’o biva, može čuti i od uglednih međunarodnih analitičara, izvještača i historičara.

Pogledajmo, potom, kako ga u čitavoj toj priči svesrdno, kad god zatreba, žrtvujući čak i vlastiti narod u čije ime tobože istupa, podupire prvi čovjek HDZ-a. Lideri nekih stranki s hrvatskim predznakom u prilog tome navode i aferu u vezi s navodnim prisluškivanjem vrha Hrvatske. Ne radi se, kažu, o prisluškivanju nego, naprotiv, o podmetanju lažnih informacija službenomu Zagrebu kojima se, uz pomoć Dodikove obavještajne mašinerije, u nepotrebne i štetne konfrontacije s našom zemljom želi uvući i zapadne susjede – a sve to s ciljem kako bi se izazvala nova napetost između Hrvata i Bošnjaka ovdje, na prostoru Federacije i dodatno pojačala ionako prepoznatljiva politička kriza cijele zemlje.

Ipak, iako bi se takav dojam i iz navedenog mogao steći, nije baš sve crno – i nije da nema signala koji ohrabruju. Političku scenu BiH su, podsjetimo se, od početka devedesetih bitno obilježavala tri homogenizirana nacionalna politička bloka. A danas? Takav sud je u najmanju ruku upitan. Istina je, nacionalni politički frontovi su i dalje dominantni. Ali, istina je da oni danas definitivno nisu i homogeni. U Republici Srpskoj to je i više nego evidentno. Jer, odnosi na relaciji vlast-opozicija, a i jedna i druga imaju srpski predznak – s izuzetkom Domovine, čija je snaga gotovo pa irelevantna – su u najmanju ruku odnosi zaoštrenog konflikta. I, puno su bliže novoj eskalaciji nego koaliranju zbog nacionalnih interesa.

S druge strane, kratkog je daha bila i najnovija priča o bošnjačkom jedinstvu – ona koju se ispjevavalo prvih dana braka iz interesa između lidera SDA i SBB. Još konkretnije, njihov odnos danas puno više nego na ljubav asocira na deveti krug pakla. Puca se i s jedne i s druge strane, iz svega i svačega, propituju obiteljska i ina stabla, optužuje za kriminal i nacionalnu izdaju, sam Bog zna što sve ne. Poput sapunice se, gotovo preko noći, rasplini ljubav koju se opjevavalo – i koja je slavljena kao bošnjačka formula spasa. Dojam je kako je vodeći bošnjački dvojac danas spremniji koalirati i s crnim vragom nego jedan s drugim.

Relativno najmanje problematičnim sve ovo vrijeme djeluje hrvatsko nacionalno jedinstvo. Hrpa političkih stranaka i organizacija, što stvarnih što virtualnih, i sve pod istim nacionalnim kišobranom – HNS-om. I uz neupitni autoritet HDZ-a i njegova prvog čovjeka. No, svemu dođe kraj – a kako stvari stoje, smiješi se i Čovićevoj formuli nacionalne političke dominacije i kontrole. Sve će, zapravo, biti jasno za nekoliko dana, nakon što završi sjednica Glavnog odbora HDZ 1990. Prvi čovjek devedesetke je već obznanio kako radom HNS-a nisu zadovoljni – i kako će Glavni odbor odlučiti ostaju li u njemu ili definitivno odlaze. Dogodi li se ovo drugo, pa u kojoj god formi, umjesto unisonoj kompaktnosti, koja je obilježila prošlost, imat ćemo priliku svjedočiti grupiranju oko dvaju hrvatskih nacionalnih političkih blokova – a s njima i novoj činjenici, da je odzvonilo i bajkovitoj hrvatskoj nacionalnoj slozi.

Na koncu, sve više je detalja u prilog tezi kako iz dana u dan jača i građanska svijest. Prostor koji je, ne tako davno, gotovo pa u potpunosti pokrivao SDP danas popunjava sve veći broj političkih partija. Tu su Demokratska fronta i Građanski savez, i jedni i drugi, istina, čeda SDP-a. No, njima se, uz nekoliko manjih građanskih partija koje postoje od ranije, danas priključuju i nove – ili kao političke partije ili u formi nezavisnih listi. Za sada, to su Nezavisni blok i Nezavisna bosanskohercegovačka lista – već sutra isključiti ne treba i još poneku. No, važnije od toga je da dvije aktualne dolaze iz nacionalnog političkog spektra – bošnjačkoga, esdeaova – i da s tradicionalnim građanskim partijama predstavljaju snagu koju se, bude li pameti, već na slijedećim izborima, barem što se Federacije tiče, neće moći ignorirati. Dapače, one, a i njima slične, bi mogle biti prevaga u promjeni političke paradigme ovog dijela zemlje. Zamislite, međutim, da ta vrsta svijesti ovlada i većinskim hrvatskim dijelovima Federacije, zapadnom Hercegovinom posebice, ili Republikom Srpskom – a to nije nemoguća misija – drugačija, evropska budućnost je nešto što se podrazumijeva.

Na ruku ovom potonjem, prevagi građanske svijesti bi mogla ići i nova orijentacija američke administracije. Nedavno Senat SAD potvrdi nominaciju za pomoćnika državnog tajnika za Evropu i Euroaziju, dakle i za zapadni Balkan, čovjeka koji je poznat kao oštar kritičar ruske politike – i koji zagovara agresivniji nastup u odnosu na nju. Njegovo dovođenje znači da je američki državni tajnik mislio ozbiljno kada je nedavno u Senatu poručio da će se osobita pažnja posvetiti evropskim zemljama koje su, po američkoj procjeni dakako, najranjivije na rusko miješanje – a među njima su, nema dvojbi, i Srbija i BiH.

Ima li se, pak, to u vidu, izvjesno je da će američka administracija tipovati na one političke snage i grupacije u BiH koje preferiraju njezino zapadno svrstavanje. Da su, drugim riječima, gotovo pa nikakve šanse etnonacionalista – jer, četvrtstoljetno iskustvo s njima je garancija da se na njih ne može osloniti. Posebno su, međutim, male šanse nekih među njima, nekadašnjeg američkog jokera Dodika prije svega – jer, on se danas otvoreno svrstao na drugu stranu, uz Putina i njegove ambicije da na ovaj dio svijeta ponovo stavi šapu. Ali, specijalno veće nisu ni šanse svih drugih koji novog srpskog vožda ovdje podupiru. Siguran sam da je to jasno i lideru HDZ-a, i da mu svijest o tome, budući se njegovo upiranje u Dodikova kola sve teže dade prikrivati, izaziva sve nesnosniju nesanicu.

I da zaključim, usprkos svim negativnim trendovima – i sve otvorenijim upozorenjima svijeta – sve lađe nam još uvijek nisu potonule. Naprotiv. Što se, recimo, mene tiče, lagani me optimizam nanovo osvaja.

neznase.ba

Podijeli objavu

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here