Može li Josip Broz Tito pobijediti na izborima u BiH?

Šta ako bi Drug Tito izašao na izbore u Bosni i Hercegovini – jal kao kandidat za člana Predsjedništva, jal kao budući Premijer?

Piše: Andrej Nikolaidis

Ovo ne pitam u šali. Ozbiljan sam koliko ozbiljan mogu biti. Jer to što je Tito mrtav, kazuje savremena politička praksa, nije razlog da na izbore ne izađe i na njima ne pobijedi.

KONSTANTINU JE BIO MRTAV

Listajući svoje arhive bizarnih vijesti, naiđem na jednu staru desetak godina, koja kaže kako su stanovnici malog mjesta M. u Rumuniji na fer i demokratskim izborima odlučili da funkciju gradonačelnika i naredne četiri godine obavlja Georgi Konstantinu. U narodu omiljeni Konstantinu vladao je dvije decenije. Njegova (još jedna) izborna pobjeda nikoga ne bi iznenadila. Da Konstantinu nije bio mrtav.

Gradonačelnik je usred kampanje umro zbog problema sa jetrom. Na neki način, to je bila cijena vlasti. Dobri Georgi je svoju popularnost u mjestu dugovao, između ostalog, i tome što je u lokalnim kafanama često pio sa svojim glasačima.
Umro je u pedesetsedmoj godini, na vrhuncu popularnosti.

Rumunska javnost bila je uznemirena izbornom pobjedom mrtvog čovjeka. Stav o nesvakidašnjoj zloupotrebi demokratije zauzela je i Evropska unija, čiji je Rumunija član. Slijedeći upute upravnih tijela EU, gdje je razvijena nova forma demokratije koju bismo mogli nazvati „izglasavanje unaprijed zadatih odluka i kandidata“, po kojima se demokratski izražena volja naroda ima ignorisati ukoliko je u suprotnosti sa voljom Brisela, rumunska je Vlada saopštila da se rezultat izbora u M.-u ne može prihvatiti, te naložila novo glasanje za gradonačelnika.

Razmislimo na trenutak. Nadam se da smo apsolvirali da to što je neko žena, ne-bijelac, gej ili ima naočare, ne može biti razlog da ne bude izabran/a na političku funkciju. Ali zašto u tome sprječavati mrtve, naročito ako ih živi podržavaju? Može li nečiji bračni, fejsbuk ili, eto, ontološki status, biti valjan razlog da taj neko bude isključen iz političke utrke? Je li to što je neko mrtav zaista razlog da mu budu uskraćena (politička) prava?

STRAH OD MRTVIH

Po meni posve razumljivo, diskriminatorska odluka rumunske Vlade razbjesnila je lokalno stanovništvo. Građani M.-a insistirali su da njihovim gradom i dalje upravlja Konstantinu, koga su doživljavali (i doživljavaju) kao uglednog domaćina, nepotkupljivog i posvećenog interesima naroda. Jedan od gradonačelnikovih pristalica CNN-u je rekao kako on, naravno, “zna da je Konstantinu umro, ali ne želi nikakvu promjenu”.

Njegova je izjava zanimljiva jer otkriva kako se u istinskom, dosljednom odbijaju promjene, tvrdom konzervativizmu, već nalazi sjeme najliberalnijih tendencija. Da bi konzervirali stanje i spriječili promjenu, građani M.-a morali su ekscesivno liberalizovati izborni proces i razmišljati emancipatorski i progresivno, zalažući se za politička prava mrtvih i njihovu bolju socijalnu inkluziju.

Rumunska Socijaldemokratska partija, čiji je kandidat za gradonačelnika u M.-u na izborima izgubio od mrtvog čovjeka, rezultat izbora nazvala je kvazi-demokratskom travestijom i grubom povredom ne samo izbornog, nego i prirodnog zakona. Kolumnisti evropskih prijestoničkih novina raspravljali su o mogućim posljedicama izbora u M.-u na buduće izbore širom Evrope. “Šta ako se na narednim izborima za Predsjednika Francuske kao kandidat pojavi Napoleon Bonaparta? Šta ako Englezi riješe da još jednu priliku pruže Vinstonu Čerčilu?”.

Otkud taj strah od mrtvih?

Nije li jasno da mi poštujemo običaje, religije i političke prakse koje su ustanovili mrtvi? Čitamo knjige mrtvih, kuvamo po njihovim receptima, živimo u gradovima koje su oni podigli. Ako vladamo, prodajemo i krademo ono što su oni stvorili.

Suprotno uvriježenom mišljenju, budućnost ne pripada živima. Naša je prošlost, koju trošimo kao što motori troše fosilna goriva.

Ovo nije naš, nego svijet mrtvih, u kojem mi tek gostujemo.

zurnal.info