Most na rijeci Kraj: Koalirali su tiho, sada bi mogli otići urlajući

Most je dosad, kažu njegovi čelnici, imao korektnu suradnju s HDZ-om.

Osim iznenađenja s kupnjom dionica MOL-a. Osim porezne reforme. Osim Zdravka Marića. Osim Pave Barišića čiju sudbinu Most još drži u rukama, tobože napeto iščekujući očitovanje sa Sveučilišta u Augsburgu.

Piše: Tomislav Klauški

Osim, po njima, neustavne smjene troje Mostovih ministara. Osim što se premijer, po njihovim riječima, ponaša “kancelarski”. Osim što je premijer, rekoše oni, “odlučio srušiti sve mostove”.

“Željeli smo biti HDZ-ov partner, no HDZ očito želi stvarati neku novu većinu koja će izabrati nove ministre”, kazao je jučer Nikola Grmoja.

I potom naglasio: “Ne želimo izaći iz Vlade kako bismo bili optuženi za rušenje Vlade”.

Ali zašto ne bi bili optuženi za rušenje ovakve Vlade? I tko bi normalan ikada više želio sjediti u ovoj Vladi?

Plenković ponizio Most

Jasno je zašto se Plenković želi riješiti Mosta. I vrlo jasno im je to pokazao na sjednici Vlade, ponizivši javno njihove ministre (osim jednog koji se mudro ispričao).

Nije, međutim, jasno zbog čega bi Most, principijelan kakvim se želi prikazati, više htio sjediti s takvim HDZ-om u Vladi? S tim istim Plenkovićem? I s onim istim Zdravkom Marićem? U interesu Agrokora?

Plenković im je pružio priliku da politički profitiraju i demonstrativno se pokupe iz Vlade, kako bi protestirali protiv zaštite Todorića kojeg bi oni htjeli hapsiti.

Ali trojica ministara, razriješena na licu mjesta, nisu jučer ustali iz svojih fotelja i napustili Banske dvore nakon što ih je Plenković smijenio. Uredno su ostali sjediti na svojim mjestima. Nisu ni trepnuli.

Božo Petrov je zatim poručio da predsjednik Sabora mora potpisati razrješenje ministara, nagovijestivši da on to nije spreman učiniti. Miroslav Šimić je rekao da Most “nema problem s tim da ih netko ne želi u Vladi, nego da je problem u tome da se krši Ustav”.

A Nikola Grmoja je rekao da oni i dalje žele biti HDZ-ov partner. Čak i nakon svega ovoga što se dogodilo. Čak i nakon svega onoga što se događalo u proteklih šest mjeseci.

Oportunističko moljakanje

I sad imamo situaciju da je premijer razriješio trojicu ministara, jasno poručio da ne računa više na Most, ali se Most zasad ne da izbaciti iz Vlade.

Stranka koja je tako prčevito digla ruku na sjednici Vlade protiv Zdravka Marića, sada kompromiserski, pa i oportunistički, traži način kako da ostane u toj Vladi. S tim istim HDZ-om. S tim istim Marićem.

Most, naravno, ne želi ispustiti iz ruku ministarstvo unutarnjih poslova i pravosuđa, pa i uprave, iako se još traga za iščezlim Ivanom Kovačićem. Koji je, a sada se dobro i toga sjetiti, nedavno imao dramatičnu press konferenciju na kojoj je mahao kuvertiranom ostavkom i tražio javnu ispriku od HDZ-ova Josipa Đakića i premijera Plenkovića.

I opet je ostao u Vladi. S HDZ-om.

Poniženja i pljuske

Ostavimo zasad po strani sve one proceduralne začkoljice, ustavne nedoumice, dvostruka tumačenja, planove A i B…

Koncentrirajmo se na principe koje Most toliko ljubi.

Zašto bi netko još nakon svih ovih poniženja, pljuski, Agrokorovih interesa i tko zna čega još, želio i dalje sjediti s HDZ-om u istoj Vladi?

To mora da je teški mazohizam. Ili nas Most želi uvjeriti kako se on opet žrtvuje za dobrobit svih nas. Ili ne žele ispustiti resore kojih su se dočepali.

Osim toga, sada nas i Most, pored premijera, izlaže nečuvenoj situaciji: ministri koje je premijer razriješio kažu da ne žele odstupiti od svojih resora izazivajući, skupa s Plenkovićem, ustavnu krizu. Što onda čekaju: da ih premijer deložira?

Kako se ta pojava zove u modernoj demokraciji?

Deložacija ministara

Vlaho Orepić ne da sektor unutarnjih poslova. Prkosi premijeru. Obavlja svoj posao bez suglasnosti predsjednika Vlade. Nema više povjerenje svog šefa. Čeka da ga razriješi njegov stranački šef.

Most nas je naučio da od njega očekujemo velike poteze koji obično slijede iza velikih riječi. Velike poteze poput prkosnog raskida koalicijskog dogovora sa Zoranom Milanovićem, nakon navodnih zakulisnih dogovora i sabotaža.

Britki rez i gotovo.

A što je sad ovo?

Plenković je Mostu učinio puno gore stvari od Milanovića. Plenković, ako ćemo baš tako, spašavanjem Zdravka Marića štiti Agrokor i Ivicu Todorića.

Principi, ali ne u mojoj kući

Mostovi ministri principijelno su na sjednici Vlade digli ruku protiv zaključka Vlade. Ali nisu principijelno napustili sjednicu Vlade i zalupili vratima Banskih dvora kad je ta Vlada usvojila zaključak, a premijer ih razriješio.

Oni su faktički već srušili Vladu svojim glasom protiv premijera, kao što premijer sada želi srušiti Vladu u kojoj sjede takvi ministri. A opet, Most svejedno poručuje da ne bi rušio Vladu.

Zašto ne? Ako ta Vlada radi protiv njihovih principa, protiv koalicijskih dogovora i protiv, kako oni kažu, protiv interesa hrvatskog društva.

Most nije želio rušiti ni prošlu Vladu, već samo Tomislava Karamarka, ali tada je još imao svog premijera i nije bio izložen ovakvom poniženju kao jučer. Sada imaju gomilu argumenata da, kad već odlaze, odu urlajući, a ne da padnu šaptom.

Ionako će se brzo, tako nas uči iskustvo, ponovno vratiti s HDZ-om u naručju.

24 sata