Moralni zakon Immanuela Kantamarka

Složio se Tomislav Karamarko, gostujući u Dnevniku Nove TV, sa svojim već ranije iznesenim mišljenjem da je bivši ministar branitelja »bio izložen pravoj harangi« i da su se na Miju Crnoju sručile »neopravdane optužbe i objede za koje su eksperti dokazali da nisu istinite«.

Piše: Predrag Lucić

Lijepo je da je prvi potpredsjednik Vlade ostao u suglasju sa samim sobom, da uzgaja, njeguje i zalijeva svoje mišljenje, pa makar pritom govorio i ono sa čim se neće složiti dobar dio javnosti. Uostalom, ima on pametnijeg posla od bavljenja javnošću, pa joj zato valjda i nije predočio nijedan od tih dokaza iz ekspertize koju su Banski dvori dobili u obliku besplatne pravne pomoći. Dovoljno joj je spočitnuti da su eksperti dokazali kako su njezine optužbe na račun Mije Crnoje bile lažne, pa neka njegovu ostavku nosi na savjesti, ako je uopće ima!

Složio se Karamarko i sa svojim mišljenjem da je najveća šteta nanesena upravo Crnoji, »čovjeku koji se može podičiti ratnim putom i činjenicom da je branitelj, kakvih je bilo na tisuće, koji je došao na jednu časnu poziciju ministra branitelja«, a koji je – pravnoj ekspertizi unatoč – »bio prisiljen da donese odluku da odstupi«.

U sukob s vlastitim mišljenjem prvi je vicepremijer, međutim, došao čim ga je voditeljica Dnevnika izbacila iz kolotečine primjedbom: »Ne možete negirati da je lažno prijavio prebivalište, ne možete reći da je to moralno.«

»Pustimo kategoriju moralnog, nemoralnog. To je jako relativno«, poučio ju je Karamarko. I potom – u prilog teoriji apsolutne jakosti moralnog relativizma – izgovorio rečenicu o moralnoj upitnosti moralizirajućeg pučanstva: »Ja se pitam koliko u ovom momentu građana živi u sivoj zoni, zoni prekršaja.«

Kazao je to Karamarko s istom lakoćom s kojom je prije svega godinu i pol dana, u opuštenoj atmosferi varaždinskog Špancirfesta, tadašnjoj Vladi Republike Hrvatske pod vodstvom Zorana Milanovića očitao lekciju o moralu i odnosu prema građanima. Komentirajući tada kako »ni u jednoj europskoj državi još nije zabilježeno da BDP pada 11 tromjesečja zaredom«, šef HDZ-a je poručio kako bi »da se to dogodilo negdje drugdje, u vladi pljuštale ostavke«, ali da se »u Hrvatskoj ostavke ne događaju«. I zaključio je da ostavki u Hrvatskoj nema zato što u njezinoj nenarodnoj Vladi »ne postoji osnovni elementarni moral i, u konačnici, odnos prema narodu«.

Začudo, sada – kada mu se već dogodilo da postane potpredsjednik Vlade u kojoj je jedan ministar šest dana nakon prisege »bio prisiljen da donese odluku da odstupi« – Tomislav Karamarko tu Crnojinu ostavku nije iskoristio kao dokaz da je u Banskim dvorima najzad zaživio »osnovni elementarni moral«. Baš naprotiv, ta mu je ostavka poslužila kao povod da izlane kako su moral i nemoral jako relativne kategorije. I da svoj »odnos prema narodu« pokaže tako što će građane optužiti da »žive u sivoj zoni, zoni prekršaja«.

Na građanima Republike Hrvatske je da Tomislavu Karamarku pokažu da ga respektiraju koliko i on njih, a na ljudima od struke je da procijene koliko je ovaj Immanuel Kant naših dana pridonio razvoju etičke misli u Hrvata. U tom će im poslu najviše koristiti sam Karamarko koji je prije četiri godine, prigodom objavljivanja kandidature za stranačkog predsjednika u zagrebačkom hotelu Panorama, kazao kako »istinski HDZ-ovci znaju što je poštenje, moral i solidarnost«, te kako su to »ljudi koji imaju samopoštovanje i stoga poštuju i druge ljude«.

Pa neka eksperti – na koje se prvi potpredsjednik Vlade ionako stalno poziva – utvrde može li se predsjednik HDZ-a, kojemu su moral i nemoral jako relativne kategorije, smatrati istinskim HDZ-ovcem ako svaki istinski HDZ-ovac, barem prema njegovoj definiciji, zna što je moral. I neka pokušaju dokučiti da li se Karamarkovo nepoštovanje građana ove zemlje, pokazano time što ih je paušalno nagurao u sivu zonu prekršajnu, može objasniti njegovim nedostatkom samopoštovanja.

Ne moraju pritom odgonetati koliko je eventualno pomanjkanje samopoštovanja u dotičnom slučaju opravdano i ljudski shvatljivo. Važnije bi bilo da rastumače zašto Tomislav Karamarko tako uporno relativizira i moral i zakon – sjetimo se samo one izjave nad izjavama: »Ma kakav zakon?! Pa to su branitelji!« – kada govori o braniteljima. Da nam kažu koji ga to bjesovi nagone da te ljude svrstava izvan morala i izvan zakona.

Novi list

Podijeli objavu

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here