Miloradu se ide na Trampovu inauguraciju koliko i Trampu u Laktaše

O Miloradu Dodiku smo se naslušali svega i svačega. Da je gori od najgorih nije nikakva novost. I najbizarnije izjave, uz pomoć svojih savjetnika, okrene u svoju korist. Od prijedloga i ideja koje realizira, uglavnom nitko nema koristi do njega samog.

Piše: Emil Karamatić

Svakodnevno se velikom energijom objašnjavaju njegovi potezi.

Kabadahija, nemoralan, sirov, surov, kriminalac, lopov, nacionalist, kriptofašist, đon obraz, đavo, samo su neki od epiteta koji stoje uz njegovo ime.

Mnogi će reći, pa da, tko je god to napisao nije pogriješio.

Možda i nije, ali je ključno pitanje, je li Dodika uopće briga za ta nakaradna imena koja „rese“ njegovu svakodnevnicu. Da li on uopće zna i da li ga je briga što se novinari i cyber komentatori natječu da ga krste tim imenima.

Ovisan je o medijima, kao i oni o njemu.

Njegov jedini cilj je ostati na vlasti.

Svjestan je da se najbolji efekat postiže držanjem tenzije između njega, glasača i Međunarodne zajednice.

Nametnuo je takvu atmosferu u Republici Srpskoj da se godinama očekuje neki važan događaj, a da nitko ne zna o čemu se zapravo radi.

Stara bosanskohercegovačka izreka kaže, da đavo nikad ne miruje i da đavlu nikad ne smije nestati posla.

Sve medije, što mu i jeste bio cilj – „o jadu je zabavio“.

Udarna vijest je da američko veleposlanstvo Miloradu Dodiku nije odobrilo vizu za ulazak na teritoriju SAD. Navodno, Milorad Dodik je pozvan na inauguraciju Donalda Trumpa u Washington, a tko ga je pozvao – u njegovom slučaju je nevažno.

Cilj je postignut. Objavljeno je da je pozvan.

Međutim, pitanje je, koliko se Miloradu Dodiku uopće putuje preko bare.

Da li je ovo još jedan od mnogobrojnih Dodikovih trikova, kojima zabavlja birače i

Međunarodnu zajednicu, sve s jednim ciljem – držanje tenzije kao njegovog načina preživljavanja na političkoj sceni.

Uvjeren sam da se u ovom trenutku Miloradu Dodiku ide u Washington u istoj mjeri koliko je Trump zagrijan da dođe u Laktaše.

Njegovi savjetnici, spin doktori – su mudro predvidjeli dva moguća scenarija.
Prvi je da Milorad Dodik ode na Trumpovu inauguraciju, a drugi je da mu američko veleposlanstvo ne odobri vizu.

U oba slučaja, što god da se desi, bit će u svim udarnim vijestima, što mu i jeste krajnji cilj.

Pa nije valjda netko pomislio da bi imao veću korist od pojavljivanja u sedmom redu sa proizvođačem kravlje balege iz Teksasa, od ove koja mu je servirana, točno onako kako i stoji u njegovom scenariju.

Tenzija je napravljena, a priča živi kao što politički živi i Milorad Dodik.

Međutim, ni ta spoznaja nije zaustavila mnoge da se naprežu i objašnjavaju koliko se Milorad Dodik blamira oko odlaska na Trumpovu inauguraciju.

Uz tenziju, blamaža je sastavni dio Dodikovog političkog djelovanja.

Ali, zar je njega briga da li se blamira i da li je baš onakav kakvim ga imenima krste.

Naravno da nije. On živi svoj život. Nemoralan? Moralan? Politički jest, pa kako ga god nazvali.

Na ovaj način, Milorad Dodik bi na vlasti mogao ostati do kraja života.

Sjetimo se kako je samo u protekloj godini držao tenzije. Sjeća li se netko oko čega.

Skoro nitko, čak ni on sam.

Sjeća li se netko oko čega se sve blamirao.

Nitko.

A jesu li tenzije bile učinkovite?

Naravno da jesu.

Sredinom ožujka Dodik je na Palama otvorio studentski dom ” Radovan Karadžić”. Svi mediji su bili na nogama. Opća uzbuna na Balkanu. Poslije smo čuli da dom nije imao ni osnovne uvjete za život i nikad nije imao funkciju za koju je predviđen.

Blamaža je zaboravljena, a tenzija je odradila svoje.

Sve do lipnja nije želio čuti za rezultate popisa stanovništva u BiH. To je bila jedna od njegovih najdugovječnijih tenzija.

A u stvari, bila je samo uvertira za događaj koji je uslijedio.

Naime, koncem rujna, građani u Republici Srpskoj su se izjašnjavali o referendumskom pitanju, da li su za to da 9. siječanj bude proglašen za Dan Republike Srpske.

Naravno, odgovor je bio potvrdan.

Milorad je to jako uspješno odradio, ušao na lokalne izbore, te oporbu doslovce pomeo.

Sjajni Dragoslav Dedović je jedne prilike napisao – Slučaj Šešelj se približava svom finalu. Ostat će upamćen po tome koliko blizu mogu biti oštroumlje i bezumlje, humor i mržnja. I po tome kako se ponekad do nepodnošljivosti raziđu pravo i pravda.

Ali, zar Milorad Dodik na Šešeljevom primjeru nije učio i naučio. I zar je netko očekivao da će Milorad Dodik dozvoliti da posljednji dani Stare godine, otišao on u Ameriku ili ne, što i nije prioritet u njegovom slučaju, prođu, a da on nije u udarnim vijestima.

Ne trebamo se zavaravati, zna Milorad Dodik dobro što znači i kolika je uloga tenzije i koliko se na Balkanu pamti blamaža.

neznase.ba