Milorade pređi na islam

Ispričaću Vam priču, koja možda nije ni istinita, ali je takva da zasigurno nije daleko od istine. Za nepovjerovati je da Milorad Dodik može osjetiti prigovor savjesti, ali desilo se upravo to.

Priča kaže da Dodik mjesecima loše spava, neraspoložen je i sve više se povlači u sebe. Osjetio nekakav prigovor savjesti, pa traži načina kako razriješiti unutrašnje dileme.

I jednog dana ode do lokalnog sveštenika, inače dobrog poznanika, pa zatraži savjeta i utjehe.

– Reci brate Milorade šta te muči. – započe sveštenik razgovor.

– Moj pope, spopalo me nekakvo neraspoloženje, pa ga se nikako riješiti. – odgovara Dodik.

– U čemu je problem? – nastavlja sveštenik.

– Kako da ti kažem, mnogo sam grešan. Eto nema božje zapovjesti koju nisam prekršio. – iskreno će predsjednik.

– Pričaj konkretno, šta si sve zgriješio?

– Eto pope mnogo lažem. Ovih dana ubjeđujem Srbe kako ću organizovati referendum o NATO, a znam da više nikada neću provesti niti jedan referendum. Pa trebaju li mi nove sankcije? – započinje Dodik o svojoj grešnosti.

– Pa dobro, to je bar lako. Nemoj više lagati. Jednostavno nemoj pričati o temama za koje znaš da traže laži. – racionalno će pop.

– A šta drugo da pričam narodu? Hoću li im reći da je Republika Srpska odavno pod stečajom? Da za nas nema nade? To je istina koju ni u ludilu ne mogu izgovoriti jer bi upravo mene okrivili. Kontaš pope?

– Ne znam šta bih ti rekao. Mnogo komplikovano. – već zbunjeno nastavlja razgovor sveštenik. – Nego, jesi li još šta griješio?

– Kako nisam! Pokrao sam sve čega sam se dočapao. – opet će Dodik iskreno.

– Zašto ne pokušaš ispraviti taj grijeh. Eto vrati narodu sve opljačkano i osjećaćeš se mnogo bolje.

– E jebi ga pope. Ti baš ništa ne razumiješ! Mogu ja sto godina razmišljati o tome koliko sam grešan, ali ni jednu marku ne dam nikom. Uostalom, jeste li vi popovi varatili narodu išta od onih silnih para koje sam pridarivao crkvi? Znali ste da to nisam zaradio svojim traktorom, nego lopovlukom, ali ste ipak uzeli sve šta sam vam dao. I niste sirotinji ni pfeninga dali. – dovede Dodik popa u vrlo neugodnu situaciju.

– Dobro, dobro. Imaš li još kakvih grijehova? – zapita sveštenik da promijeni ovu nezgodnu temu.

– Imam, kako da nemam. Eto i ženu sam varao. – i dalje iskreno nastavlja Dodik.

– To sam već čuo. Pričao mi tvoj kum Budo da si kod njega mjesecima orgijao sa nekom djevojkom.

– Jebem ti takvog kuma! Čitava Banja Luka zna za moj kurvaluk. – ljutito će grešnik.

– Zašto ti lijepo ne bi ženi priznao grijeh i tražio oprosta? – reče pop.

– Jesi li ti normalan? Pa da traži razvod i polovinu imovine. Znaš li ti uopšte kolika je to vrijednost? – već opasno ljut i na sebe i na sveštenika nastavlja Dodik.

– Slušaj brate, ja stvarno nemam predstave kako tebi pomoći. U stvari nešto bih ti predložio. – reče pop takođe iznerviran.

– Reci pope, šta si smislio?

– Lijepo ti Milorade pređi na islam!

– Pobogu pope, pa kako će mi to pomoći?

– Neće tebi grešni Milorade, ali meni svakako hoće.

– Sad te ništa ne razumijem. – zbunjeno će Dodik.

– Vidiš, kad pređeš na islam onda ovakvim razgovorima nećeš zajebavati mene, nego hodžu. Kapiraš?

borislavradovanovic.blogspot.ba