MEĐUGORJE U BROJKAMA ISTRAŽIVAČA

Nisam imao namjeru pisati o najnovijim događanjima u i oko Međugorja, sve dok u njemu boravi izaslanik Svete Stolice – poljski nadbiskup monsinjor Henryk Hoser, ali brzina i način priopćavanja neprovjerenih infomacija koje su stizale sa svih strana i iz skoro svih medija, požurila me.

Piše: dr. sc. Vencel Čuljak

Da ne okolišam. Pitanje prvo? Koliko stvarno hodočasnika dolazi u Međugorje godišnje? Ovo stoga, što se broj stalno mijenja i zavisan je od izvora iz kojeg informacije dolaze. Tako neke tv- postaje i mnogi portali spominju brojku od 2,5 milijuna hodočasnika godišnje. Priznajem, da su me brojke iznenadile, tim više što niti jedna informacija nije navela izvor iste.

No, kada sam pročitao intervju i samog nadbiskupa Hosera, prvi od 5. travnja 2017. ( portal : „Bitno.net) i drugi od 06. travnja 2017. ( portal: neznase.ba) koji su u oba slučaja naglasili brojku od 2,5 milijuna hodočasnika koji dolaze u Međugorje, shvatio sam otkuda bi informacije mogle doći. Odmah iza toga gledam emisiju „Global“ koju emitira HTV-1 dana 11. Travnja 2017., i gle čuda, izvjestitelj iz Međugorja ponovi brojku od 2,5 milijuna hodočasnika koji dolaze u Međugorje. „Slobodna Dalmacija“ od 16. travnja 2017. iskaza brojku od 2, 0 milijuna hodočasnika. Zatečen neprimjerenim brojkama zaključio sam da informacije potječu i iz crkvenih krugova i to po osnovi , pretpostavljam, primljenih Svetih pričesti što Crkva u Međugorju statistički prati još od početka Ukazanja. Metoda prikupljanja podataka na ovaj način nije vjerodostojna, jer hodočasnik može primiti pričest i nekoliko puta za vrijeme boravka u Međugorju, odnosno, ne mora je primiti uopće i što ova metoda ne razlikuje putnika od turista.

Drugo pitanje je? Na osnovu čega se došlo do spominjane brojke? Koja istraživanja se koriste i koji izvori su tih istraživanja? Trebaju činjenice i ako ih ima, odnosno ako netko raspolaže njima zašto ih ne koriste. Znanstvene pogotovo. Možda se ne slažu s mnogim željama ,ali su činjenice i one su jedino vjerodostojne, što se, za često izrečene brojke ne može reći, pa makar čije bile i na osnovu čega se izvele. Ako ništa drugo, ponavljajući taj broj čini se nenadoknadiva šteta Međugorju , njegovim žiteljima pa i svima njima kojima Međugorje nešto znači, napose Crkvi, koja je zasigurno jedna od onih koji zagovara tu čarobnu brojku. A sada, pređimo na meritum stvari, vratimo se na početak teksta s pitanjem koliko hodočasnika dolazi u Međugorje godišnje. Da brojke mogu zavarati i odvesti nas u neželjenom pravcu, s jedne strane i kako ponekad mogu poslužiti kao činjenice, s druge strane, zorno ću prikazati na dva odvojena primjera.

Primjer prvi: Odnosi se na zagovornike 2,5 milijuna hodočasnika godišnje u Međugorju uz opasku da u analizi slučaja nisu uračunate – prvih 5 godina od Ukazanja ( 1981. – 1986.) Pa pođimo redom: Broj hodočasnika iznosi 2, 5 milijuna godišnje, od čega 80% ili 2,0 milijuna stranih i 20% ili 500 tisuća domaćih hodočasnika. Ako broj stranih hodočasnika pomnožimo sa 3,5 noćenja (prosječan broj dana zadržavanja u Međugorju) to iznosi 7,0 mln noćenja godišnje, odnosno 217,0 mln noćenja za analizirani period (31 godina).

Broj noćenja/godišnje množimo s 43 € (prosječna potrošnja po hodočasniku dnevno) dobijemo iznos od 301, 0 mln € od stranih hodočasnika, plus prihod od domaćih hodočasnika u iznosu od 10,0 mln € ( prosječna potrošnja domaćih hodočasnika na dan je 20,0 €) što zajedno iznosi 311, 0 mln €, i ako taj broj pomnožimo sa 31 godinom otvori nam se brojka od 9,64 mldi € ukupnog prihoda u Međugorju u analiziranom periodu.

Porezna osnovica u ovom slučaju bi iznosila 8,24 mldi €, odnosno, PDV (17%) bi iznosio 1,4 mldi €. Kada bi broj noćenja u Međugorju pomnožili sa 1,0 € (cca 2,0 KM) boravišne pristojbe onda bi ona iznosila 311 mln €. Crkva bi za to vrijeme oprihodovala svoje poslanje za iznos od 465,0 mln € bez dotacija.

Usporedbe radi : Ostvareni godišnji prihod u Međugorju je za 317% veći od godišnjeg proračuna HNŽ-e i iznosi 24 % proračuna FBIH/godišnje, odnosno 11 % BDP BiH. Ako siva ekonomija u BiH-u dostiže 21%, onda ista u samom Međugorju iznosi 27% BDP-a BiH-a. Prema ovim izračunima ukupan broj hodočasnika/turista koji su do sada boravili u Međugorju iznosi 77,5 mln što čini 4,8 godišnjih posjeta turista u RH, odnosno, 2,9 ostvarenih godišnjih noćenja u RH ili bolje rečeno, broj hodočasnika u Međugorju čini 16% ukupnog broja turista koji posjete RH u godini dana. Priznat će te, što je previše previše je.

Kolika i kakva zbrka vlada, kada su brojke u pitanju, najbolje oslikava Agencija za statistiku BiH-a koja je objavila da su turisti siječanj – prosinac 2016. godine ostvarili 1,2 mln posjeta i 2,4 mln noćenja, „Dnevni list“, 25. veljače 2017.

I napokon, dolazimo do ekonomskog paradoksa. Vjerovali ili ne, općina Čitluk ima godišnji proračun u iznosu od 7,7 mln KM ili 3,85 mln €, što čini svega 1,24% ukupnog prihoda kojeg ostvare dvije mjesne zajednice (Međugorje i Bijakovići) u toj istoj općini. Spomenute mjesne zajednice ubiru godišnje po osnovu boravišne pristojbe, eko pristojbe i uvođenje vinjeta/autobusi – najmanje 1,5 mln KM, i evo pitanja gdje je novac i kako se godišnji proračun u općini Čitluk godinama krivotvorio.

Budući je Međugorje destinacija vjerskog turizma izrazito sezonskog karaktera – sedam mjeseci živi i radi intenzivno i pet mjeseci povremeno, dnevni broj hodočasnika prema iznesenim brojkama iznosi 10 tisuća (na bazi 250 dana godišnje) što odgovara cca 200 autobusa dnevno. Analizirajući vlasničku strukturu uloženog kapitala u Međugorju ona, po riječima dobrih poznavatelja glasi, 40% : 60% u korist stranog kapitala, pa je zanimljiva pojava porasta investicija dok broj hodočasnika godišnje opada, iz čega nije teško zaključiti da se novac u velikim iznosima doslovno pere.

Primjer drugi: Odnosi se na rezultate dobivene znanstvenim istraživanjima u 2014. godini , i objavljeni kao dio doktorskoga rada pod naslovom „ Fenomen Međugorje kao svjetski brend i top destinacija vjerskog turizma“. Između ostaloga, napisao sam: Primjenom ekonomske analize na gospodarski učinak vjerskog turizma u Međugorju došao sam do spoznaje – činjenica koje ukazuju da se Međugorje kao destinacija vjerskog turizma u proteklih 33 godine preobrazilo iz malog seoskog mjesta u urbanu cjelinu koju karakteriziraju fenomenske, demografske, sociološke, kulturološke i ekonomske promjene. Slijedom tih promjena izdvojit ću najvažnije:

Ukupan broj hodočasnika koji su posjetili Međugorje od 1981. Do 2014. godine iznosi 28,0 mln, od kojih njih 21,0 mln stranih i 7,0 mln domaćih hodočasnika. Međugorje ostvaruje godišnji prihod od 90,0 mln € i 1,9 mln noćenja. Ukupni prihod do sada iznosi 2,85 mldi €, te 65,0 mln noćenja. Od ukupno ostvarenog prihoda na bazi 43 €/osobi, 32 % ostvareno je legalnim i 68% nelegalnim putem.

Međugorje trenutno raspolaže s 18.500 ležaja – kreveta uz naglasak da danas u 2017. godini raspolaže, kako rekoše, sa skoro 25.000 kreveta – ležaja. Ima 4.600 stanovnika te 1.500 zaposlenih, od kojeg broja njih 58% nije prijavljeno , odnosno, radi na crno. Crkva je u promatranom vremenu oprihodovala svoje poslanje s 290,0 mln €. Broj pravnih i fizičkih osoba koje rade i posluju na području Međugorja je 550 od kojih 41% radi legalno i 59% na crno.
Međugorje godišnje posjeti, 850 tisuća hodočasnika iz cijeloga svijeta od kojih 600 tisuća stranih i 250 tisuća domaćih hodočasnika, te može inkasirati po osnovu boravišne pristojbe iznos od 600 tisuća € godišnje (prema zvaničnim podacima inkasira samo 73 tisuće KM). Koliko je Međugorje moglo a nije, inkasirati po osnovu boravišne pristojbe u vremenu od 1981. do 2014. godine, s obzirom da je u istom vremenu ostvarilo 65,0 mln noćenja, ostaje da se istraži. Od izgrađenih stambenih odnosno poslovnih jedinica, 57% izgrađeno je na crno, bez građevinske dozvole i 43% legalnim putem. U usporedbi sa svjetski poznatim svetištem u Lourdesu gdje je 1858. godine (godina priznanja svetišta) broj stanovnika bio 4500 da bi 2008.godine, dakle, 150 godina nakon, broj stanovnika iznosio 17.500, što čini povećanje za 4 puta, dok se u Međugorju za 33 godine Ukazanja broj stanovnika povećao za 4,5 puta(1981; 1000 stanovnika, 2014: 4600 stanovnika). Svetište u Lourdesu, posjeti godišnje oko 6,0 mln hodočasnika i ostvari godišnji prihod veći od ukupnog prihoda koji ostvari Međugorje za 33 godine, pa se po ostvarenom prihodu nalazi na trećem mjestu u Francuskoj.
U znanstvenom radu napisao sam i ovo: U Međugorju se očekuje od 2014. Do 2020. godine 6,5 mln hodočasnika, od kojih 5,0 mln stranih i 1,5 mln domaćih hodočasnika. U istom periodu može se ostvariti 17,5 mln noćenja i inkasirati po osnovu boravišne pristojbe iznos od 17,5 mln €. Nažalost, zbog naglog pada broja hodočasnika koji posjećuju Međugorje, 2015. godina: 650 tisuća i 2016. godina: 500 tisuća hodočasnika, srednjoročna prognoza nije ostvarena. Sve u svemu, razlike u brojkama u ova dva navedena primjera su goleme, pa za sve one koji žele uspoređivati evo i prilike.

Iskazani pokazatelji su rezultat neorganiziranog tržišta u destinaciji vjerskog turizma koje ne funkcionira i koje je stihijno – slučajno, ono se dogodilo i događa se . Nema jedinstvene ponude kao posljedica razjedinjenosti interesnih skupina u destinaciji. Nema objedinjenih marketinških aktivnosti, posebno zajedničke promocije destinacije vjerskog turizma. Nema novih turističkih proizvoda, ponuda je sve siromašnija i neinventivnija. Nema izgrađenih atrakcija i kulturnih objekata. Ne postoji koncept dugoročnog razvoja i nema strategije upravljanja. Nema tijela (menadžmenta) koje bi objedinilo spomenute nedostatke. Nema dovoljno suradnje(ako je uopće ima) između javnog i privatnog sektora, Crkve i crkvenih predstavnika te znanosti. Nema čak ni crkvenog odbora. Otvoreno rečeno, nema ničega organiziranog osim kaosa koji se, zasigurno, potiče radi ostvarivanja pojedinih interesa.
Nakon ovakvog komentara i postavljenih pitanja, gotovo sam siguran da će, ne mali broj čitatelja i korisnika društvenih mreža zapitati se: Odakle mu pravo da osporava broj hodočasnika koji posjećuju Međugorje, na osnovu čega i zašto?, što se to njega tiče i ima li pametnijeg posla. Na koncu on živi i radi u Osijeku, a nije mu stalo niti do našega kraja a kamoli do Međugorja. Ima li on namjeru napisati nešto pozitivno a ne samo kuditi. Možda ne razumijemo ili ne ćemo da razumijemo ono što hoće naglasiti itd..itd…

U prilog izrečenom, zanimljivo mi je ispričati kratku priču vezanu za Međugorje. Prije nekoliko dana razgovarao sam s dvojicom prijatelja, odvojeno i prije nego što će ovaj tekst, nadam se, ugledati svijetlo dana, jedan od njih ponovi, valjda sam mu dosadio s pričom o Međugorju, reci ti meni koga ta tema zanima i tko ima interes da piše o njoj. Drugi sugovornik, koji usput rečeno, pripada znanstvenim krugovima, istina u žurbi upita me : Dokle si došao s programom, misleći dakako na Međugorje. Da iskoristim vrijeme njegove žurbe iznio sam podatak učešča proračuna općine Čitluk u ukupnom prihodu koje ostvari Međugorje. Nisam do kraja ni izgovorio, a on zavapi : „Pa zar je moguće da ljude to ne zanima i da im nije stalo do istine i do kontrole novca koji je u opticaju u Međugorju?“ Odgovorio sam mu da ne znam kako će l judi reagirati budući da tekst nije objavljen.

Za sve one koji misle da mi namjere nisu dobronamjerne odgovor je samo jedan. To je moj posao i radim ga što najbolje mogu. Ne tražim da me ljudi pretjerano vole niti da me previše mrze. Ne moramo se voljeti , ali smo jedan drugome korisni. Bavim se istraživanjima ekonomske dimenzije Međugorja, još konkretnije, ekonomskim učinkom destinacije vjerskog turizma u Međugorju. Ne pada mi ni na kraj pameti baviti se duhovnim, vjerskim, religijskim, crkvenim, sociološkim i inim aspektima Međugorja osim u djelu koji je usko vezan za integrirani turistički proizvod u destinaciji. Za ta područja nisam kompetentan i ona su, koliko je meni poznato jako dobro obrađena od strane stručnjaka iz tog područja.

Iznad svega želim reći da je Međugorje fenomen i vremena i prostora, top destinacija vjerskog turizma, svjetski brend i lider vjerskog turizma u ovom djelu svijeta, da ga treba posebno, ne samo kontinuirano istraživati, nego i institucionalno definirati , analizirati, i što prije, (ako nije kasno) sačiniti dugoročne razvojne programe. Je li grijeh da, kao samostalni istraživač ispitujem, istražujem, tragam, propitujem, anketiram, uspoređujem, osporavam, potvrđujem, tražim nove spoznaje i činjenice, ili je to privilegij , kojega iskreno govoreći nisam očekivao duže posjedovati s obzirom na mlađe, bolje, brže i pametnije od mene. Nisam sretan što se to nije dogodilo, a kako vidim nije niti na pomolu da se takvo nešto i dogodi.

Zar da ne spomenem, da je prošlo, evo još malo pa punih 36 godina od pojave fenomena a da su mnogi izazovi ostali samo želja i vapaj u prazno. Kako ispustiti iz ekonomske analize mnoge komparativne prednosti s kojima Međugorje raspolaže a nisu racionalno i mudro iskorištene. Pomanjkanje sluha, volje, snage i ne vjerujem, znanja, prije svega lokalne samouprave općine Čitluk, njenog načelnika u prethodnim sazivima i njemu najbližih suradnika bilo je jače od novca, vode, sunca, klime, energije, prirodnog položaja, (geoprometno gledajući), proizvodnje hrane, mogućnosti navodnjavanja, pedološkog sastava tla, Žilavke i Blatine, blizine međunarodnih aerodroma, mora i povezanosti s Dalmacijom. Sve to uz blagoslov Gospe koja je obilato nagradila ljude ovog kraja i podarila svijetu fenomen koji je Međugorju omogućio da bude svjetski poznato susretište različitih kultura, civilizacija, rasa, svjetonazora, religija. Fenomen koji ima obećavajuću budućnost što potvrdi i monsinjor Hoser kada izjavi: „Crkva će naći rješenje za Međugorje koje će sve zadovoljiti“.

I na kraju zamislite,da je kojim slučajem Međugorje kao koorporacija (skup profitabilnih i brendiranih tvrtki) prisutno na nekoj od svjetskih burzi, koliko bi rasle akcije dnevno, nakon spomenute izjave nadbiskupa Hosera. Kako bi reagirale reiting agencije sa svojim pomicanjem vrijednosti ulaganja, formalno javljajući investitorima da mogu slobodno i nesmetano ulagati u Međugorje, mjesto gdje se porezi ne plaćaju, gdje se novac može prati, zapošljavati na crno, graditi bez građevinske dozvole i transformirati novac bez kontrole. Ispričavam se svima onima koji rade i posluju pošteno i zakonito u Međugorju.

U Osijeku, 1. lipnja 2017.

Podijeli objavu

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here