Laž kao najbolji materijal za vlast

Društvene mreže, portali, pa i jedan javni servis objavili da je dr. Rusmir Mesihović pobjegao iz Bosne i odnio milione. Ima godina dana kako se govori da je Mesihović pobjegao i potjera za njim traje. Ja sam ga u međuvremenu pet puta sreo u Sarajevu.

Piše: Sead Omeragić

Kakav sam ja novinar istraživač, čovjek bježi iz države i ja ga u zadnju godinu dana sretnem pet puta u toku bijega.

Dr. Rusmir Mesihović je bivši ministar zdravstva, bivši direktor KCUS-a, sada profesor na Medicinskom fakultetu i poslanik u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije. Mesihović prema imovinskom kartonu ima stan i apartman na Bjelašnici. Prema sudskoj dokumentaciji vlasnik je i Poliklinike „Mesihović“. Ima i kredit od sto hiljada KM koji mora vratiti do 2023. godine.

Na posljednjoj sjednici Federalnog parlamenta bila je na dnevnom redu Mesihovićeva inicijativa za neka zakonska rješenja u zdravstvu. Po ovim suludim vijestima on je u toku bjekstva pokušao promjenu nekih zakonskih rješenja u zdravstvu.

Istina, poznato je da iz ove države prvo bježe milioni pa tek onda domaći funkcioneri i političari. Premda znam mnogo političkih moćnika koji su toliko samouvjereni da ne bježe, ni oni ni njihovi milioni. Ne miču odavde i nemaju namjeru.

Ustvari ne znam ni što bi bježali. Nigdje ni njima ni njihovim milionima nije sigurnije nego u Bosni i Hercegovini. Nigdje nisu značajniji životi političara kao u ovoj zemlji. Kad u Bosni umre svjetski značajan slikar, a imali smo ih takvih, sjete ga se poneki ljubitelji umjetnosti. Kad umre poznat književnik, sjete ga se oni koji su, nekim čudom, pročitali neku njegovu knjigu. Ali, kad umre kakav lokalni politički lider čitava se država presavija od bola, a da o višim funkcionerima i ne govorimo. Traže se dani žalosti i ozbiljna muzika na programima radio i TV aparata. Kakav je odnos prema političkim moćnicima u ovoj državi, takav je i prema njihovim milionima. Blag i pun razumijavanja. Zašto bi onda bilo ko bježao iz ove zemlje. Iz ove zemlje bježe oni koji nemaju ni za hljeba.

I onda jedan profesor na Medicini i poslanik Federalnog parlamenta postane bjegunac sa ukradenim milionima. Ima li to neke veze sa onih 150 pacijenata Onkologije KCUS-a kojima je, zbog kvara na aparatu, uskraćena dijagnoza i liječenje zračenjem? Prekrivaju li se medijske kritike direktorice Sebije Izetbegović sa pričama o bjekstvu s milionima bivšeg direktora Rusmira Mesihovića, njenog prethodnika u KCUS-u?

Laž je sredstvo vlasti. Sredstvo za političke i mnoge druge ciljeve.

U Bosni i Hercegovini je previše lažne brige za naciju, lažnog patriotizma, lažnih obećanja, lažne borbe protiv korupcije i nepravde. Za laž bi se moglo reći da je jedini materijal od kojeg se pravi vlast u ovoj državi. Klevete su više predizborno sredstvo. Problem je onih što prihvataju te laži. Mi živimo vječni predizborni život u kojem vladaju najprimitivnije laži, obmane i klevete.

Mi, običan svijet direktno učestvujemo u laži i postajemo dio laži. Da se to vidjeti na društvenim mrežama. Mi odlučujemo koja je laž najbolja za našu budućnost. S kojom vrstom laži ćemo živjeti.

Priča o Mesihoviću koja je zavladala na društvenim mrežama, na portalima i na jednom javnom servisu samo je jedna karika u lancu apsurda koji vladaju u ovdašnjoj javnosti. Ko, uostalom, može pobjeći pred zakonom jedne države? I gdje se može sakriti od međunarodne pravde?

Kad bi se količine laži računale mi bismo bili najzagađenija država svijeta.

Patria