Komaricin ‘udar’ na Dodika i Čovića

Banjalučki biskup, izgleda, baš se ‘trudi’ da poremeti u posljednje vrijeme gotovo idilične odnose između Srba i Hrvata u Bosni i Hercegovini.

Piše: Mladen Mirosavljević

Banjalučki biskup Franjo Komarica, izgleda, baš se “trudi” da poremeti u posljednje vrijeme gotovo idilične odnose između Srba i Hrvata u Bosni i Hercegovini mada će, “zbog viših interesa”, teško u tome uspjeti. Nije ovo prvi put da na Komaricin istup u javnosti reaguje lično entitetski predsjednik Milorad Dodik, čime Komarica, zbog odjeka Dodikovog odgovora u javnosti, postiže upravo onaj efekt koji je i kanio.

Podsjetimo samo na nedavni istup u javnosti i konstataciju biskupa Komarice da je u tom bh. entitetu počinjen genocid nad Hrvatima, uporedivši po stradalništvu Banju Luku i Blajburg, što je izazvalo oštre reakcije u Republici Srpskoj, a posebno Dodikovu. Ni ovog puta Dodik nije izdržao da ne bude “svakom loncu poklopac”, tako da je umjesto Sekretarijata za vjere, bilo koga iz entitetske vlade ili možda premijerke u otvorenom pismu optužio banjalučkog biskupa za “iznošenje niza neistina i napada na RS”.

Komarica je, i ovog puta, ponovio svoje dobro poznate stavove prema nepravednom uređenju Bosne i Hercegovine, koje ovu državu dijeli na entitete, a u jednom od njih, Republici Srpskoj, sva prava rezervisana su prvenstveno za Srbe, podsjetivši da u tom entitetu danas živi jedva 10 odsto od predratnog broja katolika. “Mi preko Vaših ovakvih nastupa ne možemo olako preći”, naveo je Dodik u svom otvorenom pismu, nastojeći kontraargumentima osporiti Komaricine navode, pa i onim da u entitetskoj vladi sjede tri ministra hrvatske nacionalnosti. Ili možda troje, pogriješit ću, s obzirom na to da ionako niko u ovom entitetu ne zna ni 80 odsto ministarskog sastava Vlade. A i zašto bi, izuzetno je malo razloga za suprotno.

Selektivna kultura sjećanja

Ako se sagleda(ju) i Komaricin(i) i Dodikov(i) istup(i), lično mislim da su jednim dijelom i jedan i drugi u pravu, ali jednim drugim dijelom u krivu, za razliku od ogromne većine, u zavisnosti od nacionalne pripadnosti, koja se 100 odsto slaže ili s Komaricom ili sa Dodikom. To samo ilustruje činjenicu koliko je prisutna selektivna kultura sjećanja, a da ne govorimo da ni nakon toliko godina od rata nema ni “o” od otvorenog dijaloga o tome šta se sve dogodilo u Bosni i Hercegovini tokom posljednjeg rata i kako nastaviti dalje suživot.

A s ovakvim istupima, “utukom na utuk” (pritajena međunacionalna mržnja, za koju se svi prave da nije ozbiljna), nikamo se neće stići. Dok se otvoreno ne progovori o ubistvima, pa i Hrvata, o čemu govori Komarica, njihovom protjerivanju, kao što se to dogodilo i sa Bošnjacima s područja Banje Luke (zbog čega, naravno, niko ne potiskuje zanemarivanje srpskih žrtava u drugim krajevima), neće se moći voditi nikakav dijalog između Srba i Hrvata u Banjoj Luci. Kao što se mora naći i zajednički odgovor na pitanje zašto se Hrvati ne vraćaju u Banju Luku i kakav je položaj onih koji žive u Republici Srpskoj.

Samo odgovor da u entitetskoj vladi ima tri ministra Hrvata ne znači ništa, kao ni broj ministara Bošnjaka. Kao ni da entitet ima potpredsjednika Hrvata i Bošnjaka. Pravo pitanje jest ko ih bira i čije interese zastupaju. Činjenica je da je veoma probitačno biti Hrvat u Banjoj Luci. Zbog nacionalnog kriterija, za popunu radnih mjesta u javnoj upravi i državnoj službi vlada jagma, posebno za podobnim Hrvatima u podobnim strankama, dok je sve ostalo nebitno, a posebno njihove kompetencije. Zato nije ni čudo što neki od njih, pa i ministri, važe za “veće Srbe od Srba”.

Ali, volio bih i da mi biskup Komarica odgovori na neka zanimljiva pitanja, kojih se nikad nije doticao u svojim istupima. Da li su Hrvati u Banjoj Luci diskriminisani pri dobijanju posla, ili u bilo čemu drugom, samo zato što su Hrvati ili naprosto imaju problema, kao i svi ostali, zato što je sistem truo?

Ja sam, evo, spreman istog momenta da se mijenjam sa bilo kojim Hrvatom istog socijalnog statusa i da budem u njegovoj koži s njegovim problemima i da istog momenta uzmem hrvatsko državljanstvo i putovnicu i neka on bude Srbin, a ja ću biti Hrvat.

I da li se Hrvati u Banjoj Luci neugodno osjećaju i odlaze odavde uprkos činjenici da se usred nje nalaze Konzulat Hrvatske, Katolički školski centar, Hrvatski kulturni centar, Banjalučka biskupija, niz drugih, i to predimenzioniranih, s obzirom na potrebe, vjerskih objekata, da na svim kioscima možete kupiti svu hrvatsku štampu, uključujući i knjige, da možete nesmetano gledati sve hrvatske TV programe i slušati radiostanice, da su u bioskopima filmovi titlovani na hrvatskom, a ne na srpskom jeziku… Volio bih da vidim jedan, po veličini, upoređujući grad u Hrvatskoj s recipročnim primjerom.

Bez pravih odgovora

Da li je, dakle, kvaka u nacionalnoj pripadnosti ili u sistemu? I zašto o svim onim pitanjima o kojima polemično govori Komarica ćute legitimni politički predstavnici Hrvata u Bosni i Hercegovini, koji pritom itekako drže do stavova Katoličke crkve? Zašto nisu zainteresovani za izbor entitetskog potpredsjednika, koji zaista legitimno zastupa interese naroda iz kojeg je izabran?

Zašto ne otvore ostala pitanja, ako postoje, kad odnosi između najjačih političkih stranaka, odnosno Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine i Saveza nezavisnih socijaldemokrata nikad nisu bili bolji, kao ni između njihovih lidera Dragana Čovića i Milorada Dodika? Svojim posljednjim istupom Komarica je očito stao na žulj i hrvatskim političarima u Bosni i Hercegovini.

“Ako je entitet i hrvatski sličan entitetu RS, ili sada Federaciji Bosne i Hercegovine, onda šta će nam to?” Entitet RS znači da nema, ne postoje drugi narodi, članovi druge stranke, nego samo moje, jer sam ja gospodin Bog ovdje, u ovom entitetu. Kakva je to onda država? Kakva je to lakrdija od države? To će biti samo strašna sramota za Hrvate i tobože taj hrvatski entitet, ako je to isto”, rekao je biskup Komarica.

Hrvatske stranke u Bosni i Hercegovini zalažu se upravo za ono protiv čega govori Komarica. I u naumu ostvarenja toga traže savezništvo sa Srbima iz Republike Srpske i Dodikom. Zato će Komaricin istup ostati samo još jedan usamljeni glas u nizu sličnih i bez pravih odgovora.

Al Jazeera

Podijeli objavu

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here