HERCEGOVAC U SARAJEVU Dvije poruke: predizborna logična i postizborna nelogična

PORUKA PRVA, PREDIZBORNA, ima logike, subota 06.10.2018.

Mnogi se ovih predizbornih dana pitaju da li uopće da izađu na sutrašnje izbore, za koga glasati, ima li to uopće smisla, kome vjerovati, da li su svi isti, ima li nade za nasu Bosnu i Hercegovinu i za sve nas, njene drzavljane, koji je iskreno volimo i smatramo svojom jedinom pravom domovinom?

Piše: Satko Bitanga

Za mene osobno na sva ova pitanja postoji vrlo jednostavan i logičan odgovor, iako se u BiH logika kao nauka odavno ne izučava, a još manje primjenjuje u običnom, a kamoli u političkom životu. Zato ću morati biti malo duži u svome obrazloženju, pa koga uopće zanima šta ja kao obični građanin ove naše BiH mislim o tome može ako to želi pročitati do kraja. A koga ne zanima, nikakav problem, jer svako je od nas osobno odgovoran i samostalno odlučuje, prije svega o svojoj i sudbini svoje obitelji. Ipak, velika većina od nas na indirektan način tj. glasanjem na izborima, a neki od nas, posebno oni koji se nalaze na važnim i bitnim državnim funkcijama, i na direktan način odlučuju, kako o našoj ljudskoj sudbini, tako i o sudbini i budućnosti ove naše zajedničke domovine.

Zato krenimo redom, onako baš logički. Svi oni koji su zadovoljni sa sadašnjim stanjem u našoj lijepoj, ali uništenoj, osiromašenoj i poniženoj zemlji BiH, zatim svi oni koji su zadovoljni aktuelnim stanjem u društvu, odnosima među ljudima, svojim i životnim standardom svih naših građana, svi oni koji su zadovoljni rezultatima rada ovih vladajućih stranka i njihovih kadrova u zakonodavnoj, sudskoj i izvršnoj vlasti, a koji se skoro stalno nalaze na tim funkcijama od 1995., njima bi trebalo biti vrlo lako i jednostavno odlučiti kome dati svoj glas. Prema logici stvari, trebali bi glasati za te iste stranke i njihove kandidate na izborima u nedjelju. Mislim da je to jedino logično, jer zašto bi rušili “idilu” u kojoj žive, te ničim izazvani mjenjali nešto što je za njih dobro i korisno, te zahvaljujući tim vladajućim strankama oni, njihove porodice, rodbina, njihovi daidžići, sričevići, tetići, amidžići, jarani….vrlo ugodno i lijepo žive.

A šta učiniti i kako glasati ako niste zadovoljni sa ekonomskim, socijalnim, sigurnosnim i općim stanjem u državi i društvu? Kome dati svoj glas ako ne želite da vaša djeca “glavom bez obzira” napuštaju svoje roditelje i svoju zemlju, jer ne mogu u njoj da dobiju pristojan posao, šta ako za bilo koju bitniju životnu stvar npr. upis djece u vrtić, školu, fakultet, liječenje, zaposlenje, dobijanje raznih dozvola, potvrda, rješenja i drugih dokumenata… morate nekoga podmititi, ako niste zadovoljni komunalnim uslugama, stanjem puteva kojima se vozite, čistoćom naših gradova, sela, rijeka, jezera, izletišta, brda i planina, uslugama koje dobijate, administracijom i državnom upravom koju svi zajedno plaćamo iz budžeta, ako niste zadovoljni nacionalističkim i šovinističkim izjavama i ponašanjem vladajućih i nekih opozicionih političara, ako želite samo mir, dobro, sigurnost, jednakost, jednakopravnost…za svakog građanina ove zemlje, bio on Hrvat, Srbin, Bošnjak, Bosanac, Hercegovac, Rom, Jevrej, Ostali…, bilo gdje da taj isti građanin živi, šta ako niste zadovoljni ugledom naše države u svijetu itd., itd., onda se nameće isto samo jedan logičan zaključak i odgovor. A to je da sve one stranke i njihove kandidate, koji su godinama dio parlamentarne, izvršne, sudske vlasti, a koji su time najodgovorniji za ovakvo stanje u našoj državi i društvu treba, po toj logici, jednostavno kazniti na izborima, ne glasati ni za njih, niti za njihove kandidate na izbornim listama. To je ta logika!

Zato svi u nedjelju 07.10. hrabro, slobodno i masovno izađite na ove vrlo važne izbore za budućnost naše jedine i zajedničke države BiH, ali i za budućnost svih nas, naših roditelja, naše djece, rodbine, prijatelja, naših susjeda i komšija, te svih državljana BiH. Dođite na vaše glasačko mjesto, uzmite olovku i glasački listić u svoje ruke i dajte svoj glas za neke druge stranke i njihove kandidate, a koji nisu od 1995. stalno na vlasti.

Dajte drugima na taj način bar traženu šansu da pokažu i dokažu, kako obećavaju, da su bolji i drugačiji, pošteniji, vrijedniji, sposobniji, mudriji, hrabriji… od ovih vladajućih, pa upravo na taj način vladajuće stranke i njihove kandidate kaznite odlaskom u opoziciju. Samo gubitak vlasti i fotelja na koje su godinama navikli bi bila jedina dobra, efikasna, učinkovita i ljekovita terapija, kako za njih i njihovo ozdravljenje, tako i za “pročišćenje” od raznih mračnih, nesposobnih nepoštenih, gramzivih, nesjetljivih, plašljivih likova i “gradskih i seoskih konjokradica, lola i varalica”, a koji su se samo radi svojih interesa infiltrirali u ove, bar na početku demokratske i normalne stranke, te na taj način otjerali iz njih mnoge dobrobamjerne, poštene, sposobne i vrijedne članove, pa čak i njihove osnivače.

Da zaključim, ja sigurno ako Bog da izlazim na izbore. Sigurno neću glasati na svom biračkom mjestu u Višićima ni za SDA, niti njihove kandidate na bilo kojim nivoima, a ne bih isto tako na ovim izborima glasao ni za njihove stalne koalicione partnere od prvih višestranačkih izbora do danas tj. njihove “strateške prijatelje”, stranku HDZ BiH. Dobro se sjećam kada smo nakon pobjede na prvim demokratskim i višestranačkim izborima vezali zajedno naše stranačke zastave SDA i HDZ, posebno u Čapljini, Mostaru i tom dijelu Hercegovine, ali i u Sarajevu i Bosni. Mislili smo mnogi tada, to za sebe sigurno tvrdim, da je veoma važno što smo tada pobijedili komuniste, te da nakon toga za našu zemlju dolaze bolji dani, demokratija, blagostanje, međusobno poštovanje i uvažavanje, poštivanje osnovnih ljudskih prava…. ma da će BiH uskoro postati organizovana i bogata kao Švicarska. Evo, ja to, zajedno sa mnogim dobrim ljudima, čekam naivno već punih 28 godina. Što naš narod lijepo kaza: “Mladost ludost”. Ali, više nisam ni mlad, niti lud i zanesen, pa taj isti narod davno mudro reče “Nije nikad kasno doći do pameti, ili tobe!!!”.

Posebno nisam podložan raznim predizbornim manipulacijama, “fino upakovanim lažima”, nerealnim obećanjima, lažnom patriotizmu, zloupotrebi vjerskih i nacionalnih osjećanja, namjernom širenju ratne psihoze, straha, beznađa…sve to mi se baš gadi. Isto tako, ne bojim se ni perfidnih pretnji, ucjenjivanja, zastrašivanja, potkupljivanja, a posebno se ne bojim ovih mnogih umišljenih političkih moćnika, samoproglašenih lidera i nacionalnih vođa i spasitelja.
Ovim ne izjednačavam spomenute i sve druge stranke i pojedince, svako od nas neka osobno odgovara za svoje postupke i ponašanje, prije, tokom i nakon rata u BiH. Posebno ne govorim o odgovornosti i ponašanju nekih rukovodećih kadrova svih ovih sadašnjih stranaka: SDP, SDA, SDS, HDZ BiH, HDZ 1990, SNSD, Stranka za BiH, DF, SBB, BPS, Naša stranka, NBL, NB…Mislim da su u svim ovim strankama većina članova, bar na početku, imali možda i dobru namjeru, ili bar pokazivali želju i volju da se zalažu za zajedničku, naprednu i demokratsku BiH, kako prije, tako i tokom agresije na našu domovinu. Nemaju svi oni ni istu odgovornost za početak rata, ponašanje tokom rata, počinjene ratne zločine i genocid itd.

Ali najveća odgovornost za stanje u državi bila je PRIJE POČETKA I TOKOM RATA u BiH upravo kod te tri pobjedničke nacionalne stranake SDA, HDZ i SDS. Odmah nakon uvjerljive izborne pobjede, tadašnja treća “sestrinska” SDS stranka već se odmetnula i krenula svojim putem, koji je završio, nažalost za mnoge njihove dobre, dobronamjerne i poštene članove kojih je sigurno bilo, konačnom i obavezujućom presudom Međunarodnog suda u Hagu tj. dokazanim Genocidom u Srebrenici. Za sve to postoje domaći i međunarodni sudovi, sudske presude, UN rezolucije, izvještaji i pisanja objektivnih i nezavisnih historičara/povjesničara/istoricara, novinara, analitičara, istrazivača…

Govorim i pišem samo u svoje ime, i to javno i direktno o odgovornosti stranaka SDA, SDS i HDZ za početak rata, njihovo ponašanje i djelovanje tokom rata, te od kraja rata do danas. A ni svih drugih, u to vrijeme postojećih stranaka nije baš bilo “Maslo za Ramazana.” Ovim ne izjednačavam njihove uloge, imam o tome svoje mišljenje, ali trenutno je jedino relevantno šta je o tome u svojim konačnim sudskim presudama potvrdio i presudio Međunarodni sud za ratne zlocine na području bivše SFRJ u Hagu, kao i domaći BH sudovi. Istina je samo jedna, bez obzira sviđala se ona nekome, ili ne. A šta svi mi pojedinačno o tome mislimo nije uopće relevantno, odnosno što bi rekao nas dobri, pametni i mudri narod: “Svaki Cigo svoga konja hvali!”

Zato pamet u glavu, i obavezno izađite na izbore, jer u suprotnom pokazujete da ste zadovoljni ovakvim stanjem i da želite da ne bude nikakvih, makar i malih, promjena na bolje. A opet za 4 godine, na narednim izborima imate demokratsko pravo i mogućnost da onima koji sada pobijede i formiraju vlast date svoje povjerenje, normalno ako budete zadovoljni njihovim rezultatima, ili im to povjerenje uskratite i kaznite ih za lažna obećanja, ukoliko ih ne ostvare. To je samo jedina istinska demokratija, a ne da prodajete svoj glas za 50, 100 KM…, za najlonsku kesu sa kafom, šecerom i sokom, obećanu frezu, plastenik ili radno mjesto.
A ako ostanete kući, ne izađete na izbore, znajte da ste time vjerovatno glasali za ove trenutno vladajuće dugogodišnje partnere u vlasti SDA i HDZ BiH u Federaciji BiH, a SNSD i SDS u RS, jer su se njihovi ljudi toliko usavršili u izbornim krađama da su spremni ukrasti i vaš identitet i vaš glas, te ga dati onima koji ih za to plaćaju, a to su SDA i HDZ BiH, ili neka druga stranka za koju možda vi ne bi nikada glasali. Za stranke i njihove kandidate u Republici Srpskoj ja, nažalost, ne mogu kao stanovnik općine Čapljina ni glasati, kao i obratno, a što je duboko diskriminirajuće. BiH je ipak jedna i jedinstvena međunarodno priznata drzava, a naš trenutno važeci Izborni zakon to ne potvrđuje, pa zato hitno nakon ovih izbora treba taj trenutno važeći Izborni zakon mjenjati, a što od naših političara godinama traže i Međunarodna zajednica i sve demokratske države svijeta.

Zato hrabro i ponosno izađite na izbore u nedjelju 07.10.2018., jer vam je to jedina šansa, bar svake 4 godine, da na demokratski način kažete šta mislite o stanju u našoj zemlji, ali i kakvu BiH vi želite, kako za sebe, tako i za generacije koje će doći poslije nas.

PORUKA DRUGA, POSTIZBORNA, nema logike, ponedjeljak 08.10.2018.

U ovoj zemlji definitivno nikakva logika ne važi, džaba sve, rezultati izbora su neumoljivi i potpuno nelogični. Iskreno, veoma sam razočaran rezultatima jučerasnjih izbora u BiH. Posebno sam razočaran što je veliki broj ljudi ostao kod kuće, te na taj način direktno “pomogao” onima koje tako žestoko “kritikuju” na ulici, birtiji i u kućnim razgovorima na sijelima sa drugim ljudima, a što će vjerovatno nastaviti činiti i dalje. Isti ti ljudi nisu, bar svojim izlaskom na izbore i glasanjem za kandidate koji im se sviđaju i za koje misle da mogu donijeti dugo čekane pozitivne promjene u našoj zajedničkoj domovini BiH, ništa učinili da se ovo stanje beznađa, korupcije, lopovluka, ekonomske krize i bezperspektivnosti u našoj državi promjeni. Zašto je to tako, nemam logičan odgovor, ali se nadam da će se to u budućnosti promjeniti. U suprotnom biće premao onoj narodnoj : “Lipsaj kenjče dok trava naraste”, ili “Kenjac u Rim, a četiri iz Rima”.

Zato, neka se sada “raduju i slave” svi oni koji su zadovoljni sa ovakvim rezultatima izbora, jer očigledno da im je dobro i da su sretni i zadovoljni ovakvim stanjem u našoj BiH. A kakvo je to stanje, mislim da nema potrebe ništa posebno govoriti, nismo baš svi ni slijepi, niti gluhi, a kakav nam je istinski saldo u džepu, kući, bankovnom računu…provjeriti možemo već danas. Nakon ovakvih rezultata izbora, na kojima ima puno više gubitnika nego dobitnika, mislim da je najviše izgubila BiH, kao i naša mladost koja će, nažalost, sve u većem broju nastaviti da napušta BiH tražeći bolji život i svoju sreću u drugim državama.

Svaka čast “političkom fenomenu” Željku Komšiću na hrabrosti, tvrdoglavosti, upornosti i njegovoj izbornoj pobjedi, koga na jednoj strani, da budem iskren najviše lijevo i građanski orijentisani Bošnjaci, Srbi, Hrvati i tzv. Ostali slave kao “istinskog heroja i patriotu, Zlatnog ljiljana”, i najvećeg pobjednika ovih izbora, a istovremeno na drugoj strani, posebno u mojoj Hercegovini većina HDZ deklarisanih Hrvata, tog istog Komšića smatra “nacionalnim izdajnikom, nikakvim Hrvatom i personom Non grata”. To je, nažalost naša BH stvarnost, a radi se o istom čovjeku i o istoj državi u čijem će Predjedništvu sjediti naredne 4 godine ta ista osoba. Za mnoge je on nada za neku novu, ljepšu i bolju BiH, a istovremeno za mnoge druge on je “ politički uljez i štetočina”, kome bi bilo najbolje da se nije ni rodio, a kamoli da se usudio da se kao Hrvat kandidira za člana Predsjedništva iz reda Hrvatskog naroda. A onaj koji pomiri ove dvije krajnosti po meni zaslužuje Nobelovu nagradu za mir.

Na drugoj strani, u sjenci “političkog uragana zvanog Željko Komšić” skoro niko i ne spominje jednog čovjeka, koji je bez ijednog izbornog plakata, bez stranke iza sebe, bez podrške bilo kojih medija dobio preko 50000 glasova i ostvario odličan izborni rezuultat. Mislim da je taj čovjek isto tako “politički fenomen”, po meni možda najveće iznenađenje ovih izbora, možda najneočekivanija i najpozitivnija priča ovog nedjeljnog glasanja, iskra i nada za bolju budućnost BiH i svih nas, koji u njoj živimo i koji je iskreno volimo. Taj čovjek je neovisni kandidat za člana Predsjedništva BiH iz reda Bošnjačkog naroda prof. dr. Mirsad Hadžikadić.
Mislim da je, posebno imajući u vidu da nije imao nikakvu stranačku infrastrukturu, bez podrške državnih i privatnih medija, bez velikog novca, da nije davao populističke i nacionalističke izjave, lažna obećanja, da nije imao “svoje ljude” u biračkim odborima, da nije davao i dijelio osiromašenim i poniženim ljudima širom BiH čak ni najlon kese sa kafom, šećerom i sokom, freze, najlone, junice i ovce…, da nikoga nije ucjenjivao sa ostankom na radnim mjestima…da nije mogao, niti želio ukrasti niti jedan tuđi glas za sebe, da se ponašao i ostao pravi gospodin i džentlmen, te uzimajući u obzir ponašanje i uglavnom veoma prljavu kampanju ostalih protukandidata…, prof. dr. Mirsad Hadžikadić ostvario, budimo realni, najbolji mogući rezultat u ovom trenutku, a koji skoro niko nije očekivao.

Upoznao sam u maju ove godine, nakon moga povratka iz Irana, tog kulturnog, obrazovanog, jednostavnog i dobrog čovjeka, više puta sa njim razgovarao o raznim životnim temama, unutrašnjoj i vanjskoj politici, državi… i zaista je na mene ostavio odličan utisak. Jednostavno, dr. Mirsad Hadžikadić zna, želi, može i vjeruje u to da BiH treba, može i mora postati moderna, demokratska, bogata i normalna evropska država. A u iste te vrijednosti duboko vjerujem i ja.

Zato. dr. Hadžikadiću upućujem iskrene čestitke za hrabrost, upornost, korektnost, smirenost, državničko ponašanje, inteligenciju i viziju koju je pokazao u ovih nekoliko mjeseci od kada se vratio iz SAD u BiH i uključio aktivno u politiku.

Siguran sam, ako on odluči, kako sada tvrdi, da i dalje ostaje da živi i radi u BiH, ali mislim pri tome da mora što prije napraviti i dobro organizirati svoju stranku, da će na narednim demokratskim i nadam se regularnim izborima za 4 godine ubjedljivo pobijediti i biti od birača izabran za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda Bošnjačkog naroda. A ko to zna, možda tada, ukoliko se usvoji novi, moderniji, europski i demokratski Izborni zakon budemo birali samo jednog Predsjednika direktno u cijeloj BiH, ili indirektno u PS BiH. I uvjeren sam da bi prof. dr. Hadzikadić tada imao najviše šansi.

Tako mislim, a ako nam Bog da zdravlja i poživimo do tada, iskreno očekujem da će tako i biti.

 

Podijeli objavu

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here