Branko Lusting isproducirao svoju sramotu

Kažu da se ugled stječe cijelog života, a gubi za pet minuta. Producentu Branku Lustigu trebalo je manje. Ugled je izgubio u trenutku, u onoliko vremena koliko mu je trebalo da privođenje jednog političara pod sumnjom za zloupotrebu položaja i dužnosti usporedi s holokaustom.

Autor: Ladislav Tomičić

– Ovo što se danas događa manje ili više nekako miriše na ona vremena. Je li to što se događa u Zagrebu neki odjek događaja iz Pariza, Londona, Litve, Mađarske, Poljske ili nije, ja ne znam, ali sve miriše na to i zato sam se osjećao kao poštovatelj svih onih šest milijuna koji su nestali u holokaustu; koji su politički nestali sa Zemlje. Osjećao sam potrebu da potpišem ovu peticiju, rekao je Lustig prilikom igrokaza upriličenog u Praškoj ulici. Tamo su, u Bandićevom Klubu Milana Bandića, građani pozvani da potpišu peticiju pod nazivom »Stop političkim hapšenjima«.

Lustigova usporedba krajnje je neprimjerena, jer Bandić nije pritvoren zbog svog podrijetla, zbog svoje nacije ili vjeroispovijesti, nego je pritvoren jer policija i Odvjetništvo sumnjaju da je zloupotrijebio svoj položaj i ovlasti. Činjenica da se proces koji se protiv zagrebačkog gradonačelnika vodi želi prikazati kao politički motiviran samo je zasad prilično neuspješni spin njegovih branitelja, suradnika i dijela medija čiji vlasnici znaju što i koliko gradonačelniku Zagreba duguju. Sam Milan Bandić godinama je papagajski ponavljao »neka institucije rade svoj posao«, a danas kad mu rad tih institucija ne ide na ruku ta mantra treba biti preko noći zaboravljena, e kako bi ustupila mjesto novoj mantri o politički motiviranom procesu.

I za zagrebačkog gradonačelnika vuče se na desetke vrlo ozbiljnih afera i prije će biti da je politika svoje prste u njegovom slučaju imala ranije, kad institucije nisu radile svoj posao, nego danas kad su ga počele raditi. Da u takvim okolnostima jedan čovjek, koji je i sam žrtva holokausta, pritvaranje političara osumnjičenog za malverzacije usporedi sa stradanjem Židova u Drugom svjetskom ratu – to je nečuveno i nedopustivo. Zbog Lustigove izjave stoga bi se o ovome morala oglasiti i zagrebačka židovska zajednica. U ovoj zemlji već smo pomalo i navikli da se s holokaustom, kao i sa stradanjem ljudi i Jasenovcu, nabacuje kako se tko sjeti, ali od Branka Lustiga to nitko ni u ludilu nije očekivao. (Ili su, možda, oni koji ga poznaju bolje i takvo što mogli pretpostaviti?)

Jednako skandalozna je i činjenica da je Lustig prije ove neumjesne usporedbe istaknuo da bez Milana Bandića nikad u Zagrebu ne bi bio održan Festival židovskog filma. Tako je producent dao do znanja zbog čega je zapravo došao potpisati peticiju. Gospodine Lustig, taj novac koji vam je gradonačelnik davao, nije Bandićeva ćaćevina. To je novac građana Zagreba. To je novac građana koji u svom gradu žele imati Festival židovskog filma, koji žele njegovati židovsku kulturu i na svaki način pomoći narodu koji je u istom ovom gradu teško stradao za vrijeme Drugog svjetskog rata.

U spoređujući s holokaustom pritvaranje političara osumnjičenog za korupciju, u zemlji koja se već godinama pokušava izliječiti od te »bolesti bogatih i moćnih«, Branko Lustig nije isproducirao ništa drugo nego svoju sramotu. Židovska zajednica bi morala reći nešto o tome. Nije Lustigova izjava bila i jedina koja je stigla s ruba pameti. Drugu je dao Marko Perković Thompson. (Kakav suludi petak, kad su ruku pod ruku stali Marko Perković Thompson i Branko Lustig!) Taj je pak pozvao hrvatske branitelje u pomoć šatorašima, a pomoć im valjda treba pred šačicom građana i građanki koji će sutra opet glasno reći da šatoraši nemaju pravo na povlašten tretman pred zakonima ove zemlje. U svom pozivu Marko Perković piše o »vražjim silama« i »fašistoidnim ljevičarima«. On, koji se koliko jučer ponosno slikao uz fotografije Ante Pavelića, crnog sluge fašizma i nacizma. On, koji je koliko jučer pred oduševljenim »domoljubima« pjevao pjesmu o zaklanim Srbima koji plutaju Neretvom. Taj se usudi govoriti o vražjim silama! Taj se usudi nekome prišivati fašistoidnost! Činjenica da žrtva holokausta s holokaustom uspoređuje privođenje političara osumnjičenog za zloupotrebe ovlasti te činjenica da se čovjek koji pred publikom pjeva o klanju drugih ljudi nekome usudi imputirati fašistoidnost pouzdan su znak da je u ovoj zemlji uistinu sve moguće. Svi kriteriji su u Hrvatskoj izgubljeni, a zdrav razum je na rubu poraza.

Novi list