Balkanska nogometna mafija opet jaše

Jezične bi se i kulturološke prepreke još nekako i mogle preskočiti uz kakav ubrzani tečaj i pokušaj promjene glazbenog ukusa. Ali ono što je najjači magnet koji privlači sve balkanske nogometne muljatore jest način poslovanja. Nije u nogometu sve čisto ni u najuređenijim europskim zemljama. I tu je puno sive zone u koju često ulaze i najbogatiji klubovi

Autor: Zlatko Crnčec

Gospodari hrvatskog nogometa ni na trenutak nisu pomislili organizirati regionalno natjecanje u kojem bi sudjelovali klubovi iz srednje Europe. Iz zemalja kao što su Austrija, Slovenija, Češka, Mađarska, Slovačka i Poljska. U slučaju da se ušlo u aranžman s tamošnjim savezima hrvatski bi nogometni pregaoci morali ako ništa drugo znati barem kakav strani jezik da mogu izravno komunicirati s kolegama iz Praga ili Bratislave. Tu su i kulturološke zamke. Šefovi tamošnjih klubova i saveza vjerojatno nemaju običaj dogovor zaliti na večeri uz turbo folk što je omiljeni način opuštanja nekih od najjačih ljudi hrvatskog nogometa.

Jezične bi se i kulturološke prepreke još nekako i mogle preskočiti uz kakav ubrzani tečaj i pokušaj promjene glazbenog ukusa. Ali ono što je najjači magnet koji privlači sve balkanske nogometne muljatore jest način poslovanja. Nije u nogometu sve čisto ni u najuređenijim europskim zemljama. I tu je puno sive zone u koju često ulaze i najbogatiji klubovi. Situacija je vjerojatno još gora u spomenutim srednjeuropskim zemljama, ali opet svjetlosnim godinama bolja od onoga što se događa na brdovitom Balkanu. U Hrvatskoj se ubijaju nogometni menadžeri, vode se suđenja zbog pronevjera teških stotine milijuna kuna, a kakvo je stanje u Srbiji najbolje govori činjenica da je svojevremeno predsjednik njihovog nogometnog saveza ubijen u sačekuši.

I sada, kud će suza nego na oko. Sva ta bratija ubrzano priprema teren za nekakvo regionalno natjecanje čime se vjerojatno nastoji dovesti pred gotov čin UEFA-u koja također ozbiljno razmišljao spajanju natjecanja iz raznih zemalja. Ne daj Bože da naši klubovi, ako se već ide prema tome, igraju nekakvo natjecanje s Rapidom, Spartom ili Legiom. To je već previše sofisticirano okružje. Bolje se ponovo naći sa starim drugarima pa uz janjetinu i Cecu okrenuti biznis, razmijeniti iskustva kako preko off shora zamuljati stvarnu visinu transfera i još usput razmijeniti kakvu kožnu torbu punu eura čudnog podrijetla.

Deplasirane su tvrdnje o tome da se regionalnom ligom otvaraju granice i potiče gospodarska suradnja zemalja bivše države. Naime, ni u jednoj od balkanskih zemalja poslovanje nogometnih klubova nije stavljeno u nekakve razumne zakonske okvire. Naprosto oni koji vode klubove već godinama koriste imovinu koja nije njihova za svoje privatne biznise. I ne samo to. U dogovoru s lokalnim vlastima njima se na raspolaganje daje proračunski novac da bi im biznis išao još bolje i njihovi džepovi bili puniji.

Uza sve to tu je i sigurnosni i financijski problem. U slučaju da Crvena zvezda počne redovito dolaziti u Zagreb na osiguranje utakmice bio bi potrošen ogroman novac, čak i u slučaju da prvih godina Delije ostanu u Beogradu. Ili BBB u Zagrebu u obrnutom slučaju. Tko će biti odgovoran ako netko pogine jer ni jedna policija ne može osigurati da se poneki protivnički navijač probije na gostovanje. Sve to nimalo ne brine one koji pripremaju regionalnu ligu. U cijeloj stvari svoje bi trebala reći i država budući da se cijeli prljavi nogometni biznis odvija na teret državnog i lokalnog novca. Da ne pričamo o sigurnosnim problemima – od širenja međunacionalne mržnje pa do jačanja organiziranog kriminala.

Novi list

Podijeli objavu

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here