Zemlja smrti: Izraelski tenkovi gaze zasijane njive Palestinaca

Pojas Gaze – Amjad Abu Ayash (56) stajao je na vrhu brda i gledao spaljeno poljoprivredno zemljište pokriveno pokvarenim vodovodnim cijevima.

„Ovo područje zovu ‘zemlja smrti’, jer čak i ptice koje dođu ovdje umru“, rekao je on za Al Jazeeru.

Piše: Pptrick Strickland

Objašnjavajući da izraelska barijera koja ograđuje sjeverni Pojas Gaze dodiruje njegovu zemlju, Abu Aysah, uzgajivač dinja, kaže: „Svaki put kada se neko ili nešto približi na 300 metara od granice, izraelska vojska puca“.

U nedavno obavljenom izvještaju ureda Ujedinjenih naroda za koordinaciju humanitarne pomoći (OCHA) stoji da su izraelski tenkovi ušli na poljoprivredno zemljište u Gazi dva puta u posljednjoj sedmici januara.

Organizacija je također zabilježila 26 incidenata izraelskih snaga koje su pucale bojevom municijom u „zonama ograničenog pristupa“ preko kopna i mora u prvoj sedmici januara.

Stanovnik Beit Lahije, Abu Ayash, procjenjuje da mu treba više od 2.000 dolara da popravi svoju zemlju. „Ne možemo priuštiti da popravimo sve što je uništeno, tako da nemamo posla“, kaže on. „Moja kuća je također oštećena, ali mi u njoj živimo“.

„Svijet nas ne vidi“, dodaje Abu Ayash.

Izrael je prošlog ljeta pokrenuo veliki napad na Gazu koji je trajao 51 dan – operaciju „Zaštitni rub“. Do trenutka kada je postignut dogovor o prekidu vatre krajem augusta, poginula su 73 Izraelca, uključujući i pet civila. Prema podacima OCHA-e, poginulo je 2.257 Palestinaca.

Ožiljci rata

U velikom dijelu Gaze, jednom od najgušće naseljenih područja na Zemlji, i dalje se vide ožiljci rata: kuće sravnjene sa zemljom i uništene zgrade obrubljuju ulice koje su pune ruševina.

Nedaleko od Abu Ayashove farme, Abu Khader Khatib (50) bio je jedan od više od 300.000 osoba raseljenih u UN-ove škole za vrijeme borbi.

„Kada sam se vratio nakon rata, vidio sam da mi je većina životinja uginula“, rekao je za Al Jazeeru uzgajivač jagoda. „Moja kuća je bila u potpunosti uništena, ali mi živimo u njoj“.

„Situacija se nimalo nije poboljšala“, kaže Khatib. „Blokada čini napredak nemogućim i međunarodne humanitarne organizacije nam ne pomažu na pravi način. Mi smo postali ovisni o njima jer nemamo drugu opciju“.

Khatib je objasnio da bespilotne letjelice često lete iznad njegove farme jer se ona nalazi u blizini „tampon-zone“ između Izraela i Gaze. „To je svakodnevnica, a kada se približimo ogradi (između Izraela i Gaze) vojska puca u nas“, rekao je on. „Oni samo pucaju. Rat i dalje traje za nas“.

Bill Van Esveld, viši istraživač pri Human Rights Watchu, objasnio je da izraelsko strogo ograničavanje kretanja, koje je pogoršalo ionako teške uvjete uzrokovane osmogodišnjom izraelsko-egipatskom blokadom Gaze, „posebno teško pogađa farmere“.

„Izraelske snage nastavljaju provoditi dugogodišnja, nezakonitu politiku pucanja na svakoga ko pređe nevidljivu liniju za koju oni smatraju da je previše blizu ograde“, rekao je on za Al Jazeeru.

Glasnogovornik izraelske vojske branio je mjere koje Izrael poduzima na granici te je odbio da odredi tačnu veličinu tampon- zone.

„Zbog sigurnosnih razloga za izraelske civile i vojnike, pristup neposrednoj blizini granične ograde između Izraela i Pojasa Gaze je zabranjen“, rekao je glasnogovornik Al Jazeeri.

Jaber Abu Daqqa (61) i njegova porodica imaju zemlju u Al-Faraheeni, selu na granici sa Izraelom na jugu Gaze, gdje uzgajaju leću i grah. Njegov dom je djelomično uništen u izraelskom granatiranju za vrijeme rata.

„Imali smo desetak ovaca prije rata“, rekao je Abu Daqqa Al Jazeeri, govoreći kako nije imao pristup području kako bi nahranio životinje za vrijeme rata. „Kada smo se vratili, sve su bile mrtve. Neke su ubijene a neke su umrle od gladi. Također sam uzgajao ptice, ali i one su uginule“.

Pokazujući na bespilotnu letjelicu na nebu iznad njih, Abu Daqqa, otac šestero djece, kaže: „Danas leti samo jedna, ali ponekad ih je više“.

Zatim pokazuje na izraelski vojni džip koji polako vozi duž granične ograde i kaže: „Ako se zaustavi, moramo otići. To znači da će pucati. Zadnje tri sedmice su puno pucali na nas“.

Pet minuta hoda makadamom dalje, Maram Hussein (60) kaže da su za vrijeme rata „tenkovi prelazili preko zemlje i uništavali je na komadiće“.

„Moj kokošinjac je uništen i 12 ovaca je umrlo“, rekla je ona Al Jazeeri, dodajući da je njena porodica pobjegla za vrijeme izraelske invazije. „Imala sam 300 kokoški prije rata. Sada ih više nemam“.

Nestašica hrane

Nijedna humanitarna organizacija do sada nije pomogla porodici Hussein. „Ako postoje ljudi koji nam mogu pomoći, molim vas, dođite. Mi ovdje patimo“, molila je, dodavši da izraelske snage u tampon zoni pucaju na poljoprivrednike „skoro svaki dan“.

Dok je ekipa Al Jazeere razgovara sa poljoprivrednicima u Faraheeni, pucnjava je odjekivala u blizini. „Ne brinite“, rekao je Adbullah Abu Daqqa (17) dok je tovario vreće sa lećom na prikolicu. „Pucnjava se čini bližom nego što jeste. Znali bismo da pucaju na nas“.

Od kada je se rat završio prije skoro pola godine, urbana i ruralna rekonstrukcija Gaze se odvija puževom brzinom. Iako su međunarodni donatori obećali 5,4 milijarde dolara pomoći za Gazu na konferenciji u Kairu koja se održala u oktobru, samo pet posto tog iznosa dostavljeno je do januara.

Van Esveld pri Human Rights Watchu objasnio je da pucanje izraelskih snaga na poljoprivrednike uzrokuje „nestašicu hrane i nestabilnu ovisnost o pomoći“ jer to ograničava njihovu sposobnost da rade.

Prema podacima UN-ove Organizacije za prehranu i poljoprivredu, Gaza se bori sa stopom nestašice hrane koja iznosi 80 posto, a poljoprivredni sektor je „pretrpio više od 500 miliona dolara štete, od čega je više od 43 posto njegove proizvodnje…izgubljeno“.

Na svojoj farmi u Beit Lahiji, Abu Khader Khatib je rekao da će nastaviti obrađivati svoju zemlju „bez obzira koliko to postane opasno. Šta nam drugo preostaje? Nemamo novca, niti imamo gdje otići“.

 Al Jazeera