Leptospiroza – vodenasta groznica
Vjerojatno ste čuli za leptospirozu. Znate li odakle dolazi ova bolest, kako se klasificira i koji su njezini simptomi?
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, zoonoze se odnose na bolesti koje se prenose sa životinja na ljude, putem bakterija, virusa i parazita.
Leptospiroza ili vodena groznica je zarazna bolest koju uzrokuje bakterija roda Leptospira, a nalazi se u mokraći životinja, najčešće štakora, ali i drugih životinja.
Također, Q groznica razvija se najčešće na farmama, selima itd.
Bolest je mnogo češća u području loših sanitarnih uvjeta, ali se javlja doslovno u svim dijelovima svijeta. Pogađa ljude oba spola i sve dobi.
Jedna je od brojnih bolesti koje prenose glodavci. Poplave olakšavaju kontaminaciju jer je voda onečišćena urinom štakora, koji je prisutan u kanalizaciji pomiješan s blatom.
Leptospiroza uzrokuje razne simptome, od blagih do teških, gdje dovodi do oštećenja bubrega, meningitisa, zatajenja jetre i pluća, pa čak i smrti.
Bakterije mogu ući u tijelo kroz sluznicu ili kožu. Razdoblje inkubacije, odnosno vrijeme između početka bolesti i trenutka kada se simptomi manifestiraju, može varirati od 1 do 30 dana, odnosno u prosjeku 14 dana.
Leptospiroza – simptomi
Leptospiroza može biti simptomatska ili asimptomatska. Kliničke manifestacije variraju od asimptomatskih oblika do teških stanja.
Dijele se u dvije faze: ranu i kasnu fazu. Leptospiroza u nekim područjima ima visok rizik od smrtnosti, čak 40%.
Kada leptospiri uđu u ljudsko tijelo kroz kožu, osobito ako postoji ogrebotina ili rana, tada dolazi do infekcije. Svatko tko dođe u dodir s kontaminiranom kišnicom, blatom ili hranom može razviti ovu bolest.
Simptomi leptospiroze mogu se zamijeniti s drugim stanjima, ali glavni znakovi bolesti su: groznica, glavobolja, bolovi u tijelu, osobito u nogama, povraćanje, proljev, kašalj, bolovi u mišićima, bolovi u trbuhu, osip na koži.
Slični simptomi pristuni su kod dizenterije.
U najtežem obliku (Weilova bolest) prisutna je žutica pa je potrebna posebna pažnja tijekom hospitalizacije.
Pacijent također može imati krvarenje, meningitis, zatajenje bubrega, jetre i dišnog sustava, što može dovesti do smrti.
Dijagnoza leptospiroze sastoji se od testova na antitijela u krvi i bakterije na leptospirozu u mokraći.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije(WHO) svake se godine dogodi nekoliko tisuća novih slučajeva, s blagim simptomima, dok je 10% smrtno.
Određeni simptomi mogu uzrokovati najgore bolove koje ćete ikada osjetiti. Stoga, poželjno je da se na vrijeme javite liječniku.
Kako se liječi leptospiroza?
Dijagnoza za potvrdu leptospiroze postavlja se analizom krvi. Liječenje se temelji na primjeni antibiotske terapije i drugih mjera, uvijek pod vodstvom liječnika na temelju prisutnih simptoma, ovisno o ranoj ili kasnoj fazi bolesti.
Blagi slučajevi se liječe ambulantno, ali teži slučajevi zahtijevaju hospitalizaciju pacijenta. Samoliječenje može pogoršati stanje.
Osoba koja ima groznicu, glavobolju i bolove u tijelu nekoliko dana nakon kontakta s kontaminiranom vodom, blatom ili hranom treba odmah potražiti liječničku pomoć. Leptospiroza je izlječiva, a kod osoba s jakim imunitetom simptomi su blagi.
Međutim, u nekim je situacijama indicirana uporaba lijekova, dok ozbiljna stanja zahtijevaju liječnički nadzor.
Kako se leptospiroza može izbjeći? Preventivne mjere uključuju: pridržavanje osnovnih higijenskih mjera, temeljito pranje voća i povrća prije upotrebe, izbjegavanje gomilanja smeća u kući. Uvijek držite kante za smeće zatvorene s poklopcem.
Ne ostavljajte otvorene posude za hranu. Izbjegavajte izravan kontakt s poplavnom vodom i blatom. Nosite gumene čizme i rukavice prilikom uklanjanja mulja i odčepljivanja odvoda.
Prema ZZJZDNZ oporavak oboljelih može biti jako spor, bolest poput sindroma kroničnog umora može trajati mjesecima, u rijetkim slučajevima ostaju stalna glavobolja i depresija, a ponekad se bakterija zadrži u očima i izaziva kronične upale.
Dijagnoza bolesti se potvrđuje nalazom mikroorganizama ili pozitivnim serološkim testovima, a liječenje i profilaksa se uspješno provode antibioticima – penicilinom, ampicilinom, amoksicilinom ili doksiciklinom.
U teškim slučajevima važne su i potporne mjere, uključujući infuzije i elektrolitsku terapiju. Letalitet se kreće oko 1% (kod Weilove bolesti i više od 20%).
Izdvajamo za vas:
- Meningokokna bolest – uzrok, simptomi, liječenje
- Fabrijeva bolest – uzrok, simptomi, liječenje
- Efikasna zamka za Ose: Potrebne su vam samo dvije stvari kako bi mogli bezbrižno uživati u ostatku dana!
- Južna Koreja i najzabavnije stvari koje tamo možete učiniti
- Hrana za izgradnju mišića: TOP 10 namirnica za mišiće
- Alhambra: bajkovita palača na jugu Španjolske
- TEST LIČNOSTI: Izaberi jednu sliku i saznaj šta otkriva o tebi!