Obećanja – ludom radovanja

Bezbroj je medijskih poslastica koje ostaju bez ikakvih posljedica i odgovora, a liče na kobajagi uzburkavanje ugušene javnosti. Recimo, da li komunalno preduzeće u Sarajevu treba da počne sa čišćenjem iznenada zasutih saobraćajnica aprilskim snijegom (ranije najavljenim) bez naloga iz Kantona, ili ne. Rezultat »dileme« je haos na ulicama. Posebna poslastica za medije i javnost je naravno i informacija da supruga člana Predsjedništva BiH koristi za svoj put izvan Sarajeva službeni automobil i vozača iz Predsjedništva. Dotična je, inače, direktorica Kliničkog centra u Sarajevu. Nek’ je zabave.

Autor: Zlatko Dizdarević

Teško je naći zemlju u kojoj toliko toga apsolutno ne štima a bezmalo svi u njoj i oko uporno proizvode tim povodom male i velike laži i naprosto virtualnu stvarnost. Za sve postoji opravdanje, nepostojeći argument i uzaludna nada da će biti drugačije. I oligarhija koja na tome živi dobro pa se pravi luda i raja kojoj je sve teže i teže, ali su nesvjest i eutanaziranost potpuni. Za sada.

Maska za aktuelnu pogubljenost trenutno je potraga za novim izbornim zakonom kojim Bosna, kažu, treba da ubrza svoj »evropski put«. Na tom putu je HDZ BiH samoproglašeni lider a nasuprot njima je SDA… Dva koaliciono partnerska protivnika, Čović i Izetbegović na jednoj i ljuti a koalicioni neprijatelj Radončić iz SBB-a na drugoj strani. U igri sukoba i kafanskih druženja učestvuje naravno i Dodik, vazda na svoj način. Kibiceri igre su redovni gosti iz Bruxellesa koji entuzijastično ohrabruju bh »evropski put«.

U pozadini priče o izborima danima se vodi druga, dramatična bitka, istinski važnija za čuvare sistema u BiH. Riječ je o usvajanju zakona o akcizama na naftu, naftne derivate i lož-ulje i to po hitnoj proceduri. Da ne bude propitivanja i amandmana. Gori pod nogama, riječ je o novcu za opstanak »vlasti«. Predugo bi bilo objašnjavati sve zakonsko-parlamentarne smicalice kojima se služi troglava oligarhija što je na dramatičan način ušla u bitku za usvajanje tih akciza koje će povećati cijene goriva.

Neupućeni će se upitati, kakve to veze sad ima? Oni koji išta znaju o ovdašnjoj realnosti shvaćaju da je riječ o dodatnom novcu za državnu kasu iz pomenutog poskupljenja. Zvanično, taj bi se novac usmjeravao za izgradnju puteva u BiH. Upućeni pitaju, a šta je s tim novcem i cestama do sada. Zemlja je na posljednjem mjestu u regionu po putnoj infrastrukturi. Možda bi sada dio novca doista i išao za ove svrhe uz sve opravdane sumnje. Ipak, pravi »dodatni novac« temeljem izglasavanja akciza, jeste u kreditu MMF-a (pregovarana tranša od oko 80 miliona eura), jer su ga oni uslovili, uz ostalo, i izmjenom dosadašnje visine akciza.

Priča o kreditima MMF-a državi za koje se unaprijed zna da neće moći da se vrate u mandatu aktuelne političke garniture poznata je storija. Zato i jeste ogromna vjerovatnoća da bi te dodatne milione eura progutalo podmirivanje nezajažljivo rastrošnih budžeta na svim nivoima i više nego prekobrojne državne administracije. Tako bi se, međutim, mnogo lakše produži život nezasite vlasti. Oni su sada već uočljivo izolirani društevni sloj etabliran kao zasebna i pogolema zajednica bez ikakve veze sa životnom realnošću ostalih.

U ovoj priči doista je čudovišno kako sve skupa nije dozlogrdilo ni raji, ni kobajagi medijskim tragačima za istinom, a ni promatračima iz Bruxellesa. Kako je moguće da se toliko očiglednih prevara, cinizma i hohštapleraja još uvijek vrti pod firmom »reformskog puta prema Evropi«. Svaka politička drama ili sapunica izvana biva razlagana i »analitičarski« objašnjavana do perverznih detalja – od Trumpa i Ivanke do Erdogana i Putina, a na suštinska pitanja od kojih ovdje ovisi svakodnevna egzistencija ne dobijaju se jasni, očekujući, smisleni i pošteni odgovori. A ako ih ima, ti odgovori su prije svega u domeni kvazi-politike do te mjere bezobrazno lažno tretirane da se lako zaključuje kako drugačijih odgovora mimo nesuvislih i ne smije biti. Zaglupljivanje i proizvodnja tenzija temeljem kojih će se kontrolisati najgori nacional-populizam projekat je koji savršeno funkcionira danas u BiH.

Na tako pripremljenom terenu lako je proizvoditi i razne zgodne dogodovštine koje služe za popuštanje pažnje i stvaranje utiska o medijskim slobodama i »demokratičnosti društva«. Recimo, Parlamentu BiH je naravno s razlogom predložena jedna izmjena u nedavno usvojenom Zakonu o sigurnosti saobraćaja. Ukratko, rasprava treba da se vodi o promjeni postojeće odredbe u tom zakonu prema kojoj bezbrojne crne funkcionerske limuzine pod rotacijom imaju na cesti prednost pred kolima hitne pomoći i vatrogasaca. Šaljivdžije već imaju odgovor: »Da, funkcioner treba da ima prednost, ali samo u slučaju kad je – u kolima hitne pomoći«.

Ipak, niti je pitanje šaljivo, niti se o tome u Parlamentu BiH razgovara na šaljiv način. Javnost jeste bila šokirana saznavši da ovakva odredba koju su sebi sami izglasali putnici crnih limuzina i njihovi poslušnici u Parlamentu uopšte postoji, ali u četvrtak popodne stvar je postala još ozbiljnija. Na sjednici Parlamenta gdje se o ovome trebalo odlučivati, prijedlog izmjene zakona nije mogao doći ni na dnevni red. Članovi Komisije za saobraćaj i komunikacije glasali su protiv rasprave o ovome sada. Možda jednog dana. Odnos glasova i njihova stranačka i nacionalna pripadnost (4 »protiv« i 3 »za«) govori da nije u pitanju bio ni partijski zadatak ni nacionalni interes, već grčevita odbrana bahate i jadne privilegije, pa i po cijenu posljedica uz stvaranje problema kolima hitne pomoći ili vatrogascima.

Primitivna opsjednutost »nove klase« vlašću za sada je neuništiva. Demokratski izbori tu zadugo neće ništa promijeniti jer je biračko tijelo, i inače striktno podijeljeno na tri, brutalno ucijenjeno egzistencijom. Većina svih zaposlenih u BiH plaće primaju iz državnog budžeta (statistički podatak). Radnika izvan »institucija« je mnogo manje. Tamo se približiti mimo blagoslova vodećih u stranakama je nemoguće. Izbori tu ne pomažu.

Bezbroj je medijskih poslastica koje ostaju bez ikakvih posljedica i odgovora, a liče na kobajagi uzburkavanje ugušene javnosti. Recimo, da li komunalno preduzeće u Sarajevu treba da počne sa čišćenjem iznenada zasutih saobraćajnica aprilskim snijegom (ranije najavljenim) bez naloga iz Kantona, ili ne. Rezultat »dileme« je haos na ulicama. Posebna poslastica za medije i javnost je naravno i informacija da supruga člana Predsjedništva BiH koristi za svoj put izvan Sarajeva službeni automobil i vozača iz Predsjedništva. Dotična je, inače, direktorica Kliničkog centra u Sarajevu. Nek’ je zabave.

U pozadini u međuvremenu, povodom navodno »suštinskog« pitanja promjene izbornog zakona, dnevne novine u Sarajevu (iskreno vjerujem uz malkice cinizma) prenose smetenim čitaocima ponuđenu formulu – prijedlog za novi način izbora članova Predsjedništva BiH. Pa kažu, u naslovu: »A+B i B+C = dva člana Predsjedništva«. Naravno, malo je ko šta shvatio. Oni koji znaju o čemu se radi su podijeljeni do posljednjeg birača iz svog tabora povodom ove jedinstvene formule. Kompromisa nema. Tako je i sa novim-starim prijedlogom za Mostar, grad koji je osam godina bez izbora. I mnogim drugim temama. Dodika to ne interesuje, njegov entitet je druga država pa se tamo i treći član navodno istog Predsjedništva BiH, bira na »treći« način. U EU sve ove »reforme« smatraju – impresivnim!

U pozadini svega, ponekome padne na pamet da pomene ono u što su se svi zaklinjali započinjući igru: Takozvani Akcijski plan kojim se BiH obavezala na puno toga MMF-u. »Krizom vlasti« (cijela država je u rasulu, a »vlast« joj je i povod i posljedica), pojedinci nazivaju optimistično davana obećanja i ono što je nakon toga došlo: Više desetaka zakona i raznih drugih »mjera« u pomenutom ubrzanom reformskom procesu na putu prema EU ili je na čekanju, ili više ne mogu da se donesu u ovim uslovima: Nije uspostavljen poseban odjel koji bi se bavio terorizmom kao rastućom opasnošću a nema ni saglasnosti o ko treba da bude na spisku opasnih osoba za BiH. Nema saglasnosti o različitim bitnim statističkim podacima o državi i stanovništvu pa ih nije moguće dostaviti ni Evropskoj statističkoj agenciji (EUROSTAT). Dva dijela BiH uzajamno ne priznaju rezultate popisa stanovništva obavljenog još 2013. godine, nema saglasnosti o RTV-u i javnim emiterima…itd. itd.

Prevedeno na svakodnevni život – o »evropskom putu« da se ne govori, sve to znači da ni parlamenti na mnogim nivoima ne funkcioniraju, postizborne koalicije su se raspale, koordinacija između entiteta i raznih nivoa izvršnih vlasti ne postoji uz zaklinjanja da »neće ni postojati ako…« Privid funkcionirajuće države spašava jedino Vijeće ministara BiH koje se još sastaje. Razumna većina u Vijeću, iz cijele BiH, zaključila je da je to za sada posljednja linija odbrane pred haosom i raspadom. Naravno, i ta priča ima rok trajanja. Ostalo su »obećanja, ludom radovanja«. Ako više i narodne poslovice imaju smisla.

Novi list

Podijeli objavu
Prethodni članakTaj-tavrlje, žaj-ževrnje
Sljedeći članakŽidakone