O Popaju: Po jednoj legendi, špinatom su nas hranili zahvaljujući štamparskoj greški

Po jednoj legendi senzacionalna količina željeza u špinatu, zbog koje su špinatom na mlijeku – tim najodvratnijim jelom u povijesti djetinjstva – hranili naraštaje nas i naših roditelja, posljedica je tiskarske greške u jednom američkom statističkom pregledniku. Nakon što je greška otkrivena na njoj se ustrajalo da se ne nanosi šteta industriji konzerviranog špinata, pokrenutoj upravo zahvaljujući njoj, štamparskoj greški.

Autor Miljenko Jergović

Po drugoj, pak, legendi Popajeva sklonost špinatu koji njegovim mišićima daje bivolsku snagu, tiče se reklamnog ugovora što ga je producent crtanih filmova sklopio s industrijom konzerviranog špinata. Druga priča opet govori da je Popaj prvo volio špinat, a tek je onda potpisivan ugovor. Ili je Popaj dijete nastalo iz braka popularne umjetnosti i reklame, ili se kao dijete svoga vremena okoristio jednom od ranih reklamnih kampanja našega doba.

Godinu dana stariji od moga oca, tri godine od ujaka Dragana, Popaj se rodio na početku svjetske ekonomske krize, u stripu što ga je nacrtao Elzie Crisler Segar i objavio 17. siječnja 1929. Popajev tvorac nije bio duga vijeka. Umro je devet godina kasnije, od leukemije.

U ljubavi je s Olivom, ima posvojče Kiću – koji je, evo, već osamdeset i kusur godina beba u benkici, prijatelja Peru Žderu – privrženika junk-fooda, osobito pljeskavica. Životni neprijatelj mu je Badžo, golemi, neotesani i bradati frajer, koji svako malo uznemirava Olivu, jer je u nju zaljubljen.

Popaj je vrlo neobične fizionomije – izraz ozbiljnoga crtačkog genija – ružan, s vječitom lulom od kukuruzovine u ustima, ne osobito stasit, vrlo tankih podlaktica, ali golemih šaka i napuhanih podlaktica, nalik buhtlama, s tetoviranim sidrom na svakoj. Nastao u vrijeme u kojemu su još uvijek bila svježa sjećanja na rane likovne avangarde, ali i kada je novinska karikatura bila na svojim vrhuncima, mornar Popaj nacrtan je u neočekivanom, senzacionalnom odmaku od realističnih obrazaca.

Iako je mornar, nikad ga nismo vidjeli na moru. Popajev se život tokom cijeloga našeg vijeka, od rođenja pa do smrti mojih oca i ujaka, odvio na kopnu, između dvije plovidbe. Čestit i dobrodušan – a kakav bi i mogao biti Kićin poočim – nesklon kavganju, premda naoko mrzovoljan – valjda zato što mrzovolja bez loših namjera dobro stoji morskome vuku i muškarcu onoga doba – neprestano je u prilici da brani Olivinu čast i svoj fizički integritet od Badže i sličnih nasrtljivaca. Oni su redovito krupniji i mišićaviji od Popaja. On je sitan muškarac, krhke građa, ali čeličnih mišića. U njima nije sabrano jako nasljeđe, nego ozbiljno i mukotrpno životno iskustvo. I, naravno, snaga špinata.

Popaj nije bio superjunak, ali je u jednoj stvari bio preteča superjunaka. Kada bi se našao u ozbiljnoj opasnosti, ili bi ga Badža, stjerao u kut, Popaj bi odnekud izvukao limenku špinata, otvorio je, sasuo je u grlo i napravio rusvaj. Špinat ne bi od njega načinio Superpopaja, ali mu je u određenom smislu davao inspiraciju. Nešto kasnije, u zrela doba superjunaka, Disney se narugao i njima, a pomalo i Popaju. Kada bi pojeo kikiriki iz ljuske, Šiljo se pretvarao u Superšilju, junaka koji zavodi pravdu i spašava svijet.

Jutarnji.hr