NAJVAŽNIJI TUĐMANOV TRANSKRIPT: SASTANAK S VODSTVOM HRVATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE ‘Vrijeme je da okupimo hrvatsko nacionalno biće u jednoj državi!’

Ovo je prvi transkript koji je procurio iz Ureda predsjednika. Riječ je o sastanku predsjednika Franje Tuđmana i drugih članova hrvatskog državnog vodstva s vodstvom Hrvata iz Bosne i Hercegovine održanom 27. prosinca 1991. godine: rat u Hrvatskoj je u jeku, za manje od pola godine buknut će i u Bosni i Hercegovini. Vukovar je pao, Šibenik, Zadar i Dubrovnik obranjeni, Hrvatska će uskoro biti međunarodno priznata.

Piše: Snježana Pavić

Tuđman, Mesić, Gregurić i ostali sastali su se s liderima bosanskohercegovačkih Hrvata mjesec dana nakon osnivanja Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, proglašene u Grudama 19. studenoga 1991. Transkript se pojavio u Haagu 1999., na suđenju Dariju Kordiću, u vrijeme dok je predsjednik Tuđman još bio živ. Poznat je kao “transkript Cirila Ribičića” jer ga je tužiteljstvo uvelo u proces kroz ekspertno svjedočenje tog slovenskog profesora prava, koji ga je kasnije objavio u knjizi “Geneza jedne zablude”, zajedno sa svojom analizom Herceg-Bosne. Kordić je jedan od sudionika tog razgovora, kao mladi predsjednik regionalne zajednice Srednje Bosne: kasnije će biti i predsjednik HDZ-a u Bosni i Hercegovini. Kordić je u Haagu zajedno s časnikom HVO-a Marijem Čerkezom osuđen za zločin u Ahmićima.

Taj transkript je i danas fascinantan. Tuđman saziva vodstvo Hrvata iz Bosne i Hercegovine kako bi, kaže, od njih čuo što oni misle da bi se trebalo napraviti u Bosni i Hercegovini, a pritom ih uopće ne sluša. Oni mu redom govore da je u interesu Hrvata ovdje i tamo podrška suverenoj i nezavisnoj Bosni i Hercegovini, da je podjela Bosne ludost, da Hrvata ima malo i preslabi su, svi će im odmah dati zapadnu Hercegovinu da je pripoje Hrvatskoj, ali što će s većinom bosanskohercegovačkih Hrvata? Jer u zapadnoj Hercegovini živi ih najviše 150.000, od njih 760.000 koliko ih je po popisu stanovništva 1991. živjelo u Bosni i Hercegovini.

Zanimljivo je da se njih nekoliko usudilo suprotstaviti se Tuđmanu: to su Stjepan Kljujić, tadašnji predsjednik HDZ-a BiH, koga će uskoro izgurati Mate Boban i njegova hercegovačka struja, zatim Jerko Doko, ministar obrane Republike Bosne i Hercegovine, fra Ivan Markešić, glavni tajnik HDZ-a BiH, Miro Lasić, Martin Udovičić i Damjan Vlašić, članovi predsjedništva HDZ-a BiH: Vlašić je predsjednik općinskog odbora HDZ-a Mostar, a Udovičić predsjednik općinskog odbora Travnik. Između njihovih izlaganja Tuđman naširoko govori o tome kako je sad povijesna prilika za hrvatsko-srpsko razgraničenje i da bi Hrvatskoj mogla pripasti Posavina pa čak i Bihać s Cazinskom krajinom. Ovi koji žive u Bosni i Hercegovini ne dijele njegovo mišljenje, ali ga zdušno podržavaju predsjednik Hrvatske republike Herceg-Bosne Mate Boban, Dario Kordić, Iko Stanić iz Posavine, Božo Rajić. Za razliku od njih, Tuđmanovih istomišljenika, očito su prvi put tu Martin Udovičić i Damjan Vlašić, predsjednici HDZ-a u Travniku i Mostaru. Damjan Vlašić, ugledni odvjetnik iz Mostara, i Martin Udovičić, umirovljeni profesor povijesti, likovi su predratnih uglednih Hrvata koji su pobijedili na prvim višestranačkim izborima u BiH. Jasno, baš nitko ne predstavlja Hrvate Zenice, Tuzle, Banje Luke.

Tuđman ne polemizira s neistomišljenicima: on iznosi svoj stav i zaključuje da je to službeni stav hrvatskog državnog vodstva pa će onda biti i njihov. Na sastanku uzima riječ Dalibor Brozović, tu su i Stipe Mesić i premijer Gregurić, ali oboje šute.

Transkript je zanimljiv jer pokazuje kako je Tuđman konstruirao Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu da bi izmaknuo vlast iz ruku izabranih HDZ-ovaca poput Damjana Vlašića i Martina Udovičića. Pokojni Radoslav Dodig iz Ljubuškoga detaljno mi je opisivao kako su Boban i njegovi marginalizirali sve izabrane zastupnike Hrvata u Skupštini BiH koji im nisu bili po volji. Sam izabereš zastupnike, unaprijed napišeš zaključke i fingiraš demokraciju i zastupanje narodnih interesa. Damjan Vlašić u ovom je transkriptu ispričao kako ga nisu pozvali ni na osnivačku skupštinu Herceg-Bosne, iako je bio i zastupnik i predsjednik najvećeg stranačkog ogranka, onog mostarskog. Jerko Doko vidio je zapisnik, u njemu se netko lažno potpisao u ime Damjana Vlašića.

Stvaranje države u automehaničarskoj radionici, takav dojam ostavlja čitanje ovog transkripta, posebno dok Ignac Koštroman čita zaključke s nedavne sjednice HZ-a Herceg-Bosne u Tomislavgradu: oni smjenjuju Stjepana Kljujića, iako je Kljujić zajedno s Franjom Borasom, još jednim izopćenikom, na izborima izabran za člana Predsjedništva BiH u ime Hrvata. I donose zaključak: “Naši zastupnici u Skupštini BiH s teritorija Herceg-Bosne su dužni slijediti upute Herceg-Bosne”. Bilo bi smiješno da i danas mnogi ne misle da je Herceg-Bosna jamstvo opstojnosti Hrvata u BiH. Nije, jer da jest, davno više ne bi bilo ni jednoga, kako je traljavo, nedemokratski, nelegalno i nelegitimno zamišljena i ostvarivana.

ZAPISNIK

sa sastanka predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana s delegacijom Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine uz nazočnost dužnosnika Republike Hrvatske, održanoga u Zagrebu 27. prosinca 1991. godine

Početak u 18 sati.

SNIMANO!

Predsjedava dr. Franjo Tuđman, predsjednik Republike Hrvatske

PREDSJEDNIK: Gospodo, možemo početi. Pozdravljam goste, delegaciju HDZ-a iz Bosne i Hercegovine, da porazgovorimo o momentalno najvažnijem pitanju Hrvatske, pa i Bosne i Hercegovine. Mislim da ne treba da dajem nekakvo uvodno slovo, a tek toliko da kažem Hrvatska je svoje međunarodno priznanje izborila, ono je tu i više je ne može osujetiti nitko, iako su se tome suprotstavljale moćne međunarodne snage, ali s međunarodnim priznanjem Hrvatske kriza bivše Jugoslavije se prenaša u Bosnu i Hercegovinu i bilo bi dobro da nam gospoda iz BiH iznesu svoje viđenje uopće kako je to bilo s priznanjem Bosne i Hercegovine, kakvo je reagiranje bilo srpske strane, zatim što se zbiva s prihvaćanjem jugoslavenskog dinara, da li je to praktično prihvaćanje ostanka BiH u toj mini-Jugoslaviji, odnosno velikoj Srbiji, i u svezi s time kakvo ćemo stanovište zauzeti glede hrvatskog dijela Bosne i Hercegovine.

Sada sam na radiju upravo čuo da je Milošević u razgovoru s Gligorovim u Makedoniji, Milošević lično. Prema tome, ušli smo u završno razdoblje te jugoslavenske krize.

Čini mi se da je i ovo prigoda da razmotrimo i stanovite raznolikosti u pogledima politike HDZ-a koja postoji između vas u BiH, tako da bi i to mogao biti jedan radni sastanak s težnjom da utvrdimo strategiju hrvatske politike, hrvatske politike u cjelini, pa prema tome i HDZ-a Bosne i Hercegovine u razdoblju koje je pred nama.

Gospodin Kljujić, imate riječ!

STJEPAN KLJUJIĆ: Hvala. Kao što vam je poznato, Predsjedništvo i vlada istodobno zatražili su međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine. Za takav postupak mi smo održali jedan krug razgovora, sastanaka, pripremili se i mada smo bili sa srpske strane upozoreni da ukoliko to uradimo onda će izbiti rat za svakog čestitog čovjeka, mi nismo imali izbora između predaje Crnoj Gori i Srbiji i nezavisnosti Bosne, ja mislim da je svatko prema svojoj savjesti glasao za nezavisnost. (…) Za nas i HDZ u tom pogledu nije bilo nikakve dileme jer je to i naša programska orijentacija i naše zacrtano prije godinu dana da smo za suverenu Bosnu i Hercegovinu dok i malo postoji šansi da se ona ostvari. (…)

Ja bih želio da kasnije malo još kažem o disciplini u stranci i o strategiji koju treba da zauzmemo. Mislim da je vrijeme dosta delikatno i ono što se dogovorimo večeras, ono što zauzmemo stavove, da se provede. Tko nije spreman da to provodi, molim vas, počev od mene, neka se povuče, neka osigura onu liniju koja je hrvatska, koja je strateški najvažnija. (…) Vi morate znati da kod nas postoji 31 posto Srba. Da je njihov upliv u državnom i javnom životu još uvijek 60 posto. Prema tome, mi smo, čini mi se, na dobrom putu, a o daljnjim prognozama, da li će odlučivati međunarodni čimbenik, da li će Bosna biti zaštićena na osnovu izjave State Departmenta, ja sam da sačekamo, da se dogovorimo, ali u svakom slučaju možemo napraviti alternativna rješenja, kao što smo svojedobno i kada smo bili ovdje na Svetog Antu napravili tri alternativna rješenja. (…) Ja vam mogu reći da je političko stanje takvo da su ove stranke – SDP, komunisti, SDA, HDZ, NBO za suverenu BiH. Kolika će biti snaga SDS-a, ja ne mogu da govorim o tome. Mislim, ja znam da su oni protiv. (…) Mislim ovako, da je njima sad stalo da kontaktiraju isključivo na podjelu Bosne i Hercegovine. Na podjelu BiH gdje je armija (JNA) vrhovni arbitar. I Karadžić je prije dva dana na televiziji rekao: Tamo gdje ima pet posto Srba, tamo je Srbija. Gospodo, tko prihvaća takav žargon razgovora, njemu je sve jasno što to znači. Prema tome, mislim da BiH kao suverena, a unutra neka kantonizacija koja bi garantirala ljudska prava svima itd., to bi nešto bilo prihvatljivo. Ali podjela Bosne po srpskom receptu – prvo bi nas dovela u jedan minoran položaj, jer mi imamo u 14 općina preko 50 posto i u 5 imamo relativnu većinu. Od ukupno 190 općina. S druge strane, oni su već pomoću Armije napravili Banju Luku i Trebinje.

(Upadica: I Mostar).

KLJUJIĆ: Jeste. Mi cijenimo da danas ima oko 14 korpusa u Bosni i Hercegovini. Dakle, sve ono što se povuklo sa granice iz Slovenije, iz slovenskih kasarni, iz hrvatskih kasarni (…). Muslimani su spremni da razgovaraju o BiH, unutar nje kakav će biti modus života, ljudska prava, pa čak i neke regije, a Srbi su isključivo za podjelu BiH (…) Tako da oni, predsjedniče, inzistiraju na toj podjeli, a Muslimani su za suverenu BiH s određenim kompromisima da svaki ima vlast na svojoj teritoriji, a onda postoji neki centralni…

TUĐMAN: Dobro, da li ste u tim razgovorima u podjeli ušli u materiju?

KLJUJIĆ: Nismo, zato što oni neće da uđu u konkretno. Mi smo njih stalno dovodili u situaciju dobro, gospodo, pošto imate ideje i to sve, dajte napišite to na papir. I kada su napisali, bilo je BiH u federalnoj Jugoslaviji sa Srbijom i Crnom Gorom potpuno ravnopravni. Ja sam rekao taj papir je neprihvatljiv za nas.

TUĐMAN: Ne, o podjeli je riječ.

KLJUJIĆ: Ne, ne, kurvini su to sinovi, neće oni da kažu, idemo mi podijeliti pa vama ovo, nama ono. Neće oni to, nego kažu, tamo gdje je pet posto Srba to je Srbija, e sada vi izvolite. Oni točno znaju, draga gospodo, što nama nude, i tu nema nikakve razlike između bilo kojeg srpskog političara, od Šešelja koji je četnik do onog Mićunovića koji je tamo za demokrate, svi potpuno isto daju zapadnu Hercegovinu bez Stoca i Mostara, razumijete na granici Neretve, a ostalo je njihovo. (…) Mi bi prihvatili po mojoj procjeni kantonizaciju, a ako bi jedan kanton bio Livno, polovica Kupresa, Bugojno, Travnik, Gornji Vakuf, na toj teritoriji mi smo u apsolutnoj većini, ali oni to ne prihvaćaju jer kantoni bi morali imati neku logiku u komunikaciji, geofizičkom položaju itd. (…)

MATE BOBAN: Vama je svima poznato da odnedavna na prostoru BiH postoji i jedna druga alternativa, bolje reći jedan slijed kontinuiteta politike HDZ-a, hrvatskog naroda uopće, da egzistira nešto novo što se zove Hrvatska zajednica Herceg-Bosna i Hrvatska zajednica Posavina na sjeveru Bosne. U tom smislu postavljeno je da je to jedan okvir za izraz političke volje hrvatskog naroda, koju je na najoptimalniji način izrazila Hrvatska demokratska zajednica kojoj je narod povjerio sto posto vođenje, i to utemeljenje tih hrvatskih zajednica koje su dakle prostorno političko, kulturno, gospodarstveno određenje hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini i za slučaj da BiH ostane nezavisna država, ali bez bilo kakvih veza sa bilo kakvom Jugoslavijom, ili ako bi došlo do njenoga raspada onda bi taj prostor u kojem živi otprilike 650.000 Hrvata, taj prostor bi dakle međunarodno priznatim metodama stvar elaborirao na način da se taj prostor proglasi nezavisnim hrvatskim prostorom i priključi državi Hrvatskoj (…). Mi smo u ponedjeljak u Tomislavgradu imali sastanak svih predsjednika općina, 30 općina konstituenata Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, predsjednika općinskih odbora HDZ-a, zastupnika u Parlamentu BiH s tih prostora… Predlažem da tajnik pročita zaključke.

IGNAC KOŠTROMAN: Ja sam tajnik Hrvatske zajednice Herceg-Bosne i u isto vrijeme i poslovni tajnik HDZ-a BiH. (Čita izvod iz zapisnika sastanka u Tomislavgradu 23. prosinca 1991.) Sjednicu je vodio predsjednik gospodin Mate Boban. U diskusiji su sudjelovali Boban, Božo Raić, Dario Kordić, Nenad Zed, Jozo Marić, Franjo Marić, Josip Perić, Anto Valenta, Franjo Petrović, Franjo Hrkać, Ivan Šarac, Nevenka Bošnjak-Mijatović, Bernard Čakalić, Ivan Bagarić, Ivo Lucić, Vinko Zorić, Martin Udovičić, Nikola Mandić, Željko Raguž, Boris Matišić, Ivan Markešić, Zdenko Ćosić, Ilija Petrović, Ivan Bender, Ljubo Šimunović, Ignac Koštroman, Marko Prskalo, Franjo Boras, Mijo Tokić i fra Ferdo Vlašić. Na temelju kvalitetne i sveobuhvatne rasprave doneseni su sljedeći zaključci:

1. Hrvatska zajednica Herceg-Bosna čestita cjelokupnom narodu ostvarenje povijesnog nam zajedničkog cilja – stvaranje i konačno međunarodno priznanje Republike Hrvatske.

2. Hrvatska zajednica Herceg-Bosna još jednom potvrđuje volju cjelokupnog hrvatskog naroda Herceg-Bosne izražene 18. studenog 1991. godine u Grudama, donoseći povijesnu odluku o uspostavi HZ HB, koja predstavlja pravnu podlogu za ulazak ovih teritorija u Republiku Hrvatsku.

3. HZ HB daje puni legitimitet gospodinu dr. Franji Tuđmanu, kao predsjedniku RH i predsjedniku HDZ, da zastupa interese HZ HB kod međunarodnih čimbenika, kao i kod međustranačkih i međurepubličkih dogovaranja o utvrđivanju konačnih granica RH. U pogledu lokalnih teritorijalnih dogovaranja i dalje ostaju ovlašteni za pregovore čelnici Herceg-Bosne, koji se u globalnim pregovorima daju na pomoć i raspolaganje predsjedniku gospodinu dr. Franji Tuđmanu. (…)

8. Predsjednik HDZ BiH Stjepan Kljujić nema legitimitet ni organa HDZ-a da samostalno nastupa u državnim i međustranačkim pregovorima sudbonosnim za interese Hrvata na ovim područjima, te mu se još jednom to pravo uskraćuje.

11. U slučaju eventualnog opstanka samostalne Republike Bosne i Hercegovine, HZ HB bi mogla prema BiH imati samo neki oblik konfederativnog ili kantonskog povezivanja, ali nikada više neće dopustiti da hrvatski narod bude u ropskom i podređenom položaju prema drugim narodima.

15. Naši zastupnici u Skupštini BiH s teritorije Herceg-Bosne su dužni slijediti upute Herceg-Bosne.

19. Pokreće se inicijativa da se u Tomislavgradu načini veliki spomenik kralju Tomislavu.

U potpisu, tajnik Mate Boban, dopredsjednik Božo Raić i dopredsjednik Dario Kordić.

TUĐMAN: Dobro, gospodo, ja nisam znao za ove zaključke, ali sam znao da ima razlika i među vama, u pogledu strategije hrvatske politike u Bosni i Hercegovini. (…) Poslije vas pitam, što sa Bosnom i Hercegovinom? …Prema tome, imate trećinu Srba u Bosni po prilici i imate jugoslavensku vojsku koja je na strani te i takve srpske politike, naime, srpsko-crnogorsku vojsku koja je na strani te i takve politike. Prema tome, sa perspektivom suverenosti Bosne i Hercegovine nema nekakvih izgleda. Čak i kada bi se mogla održati, gospodo, Bosna i Hercegovina kao posebna, što to znači?… Hoćemo li uspostaviti granice između Hrvatske i Hercegovine da Hrvat iz Hercegovine ne može ići u svoju Hrvatsku ili ovaj Hrvat tamo? Hoćemo li carine postaviti? (…) Osim toga, kada bi se Bosna i Hercegovina zadržala, kakve su perspektive hrvatske tamo? Gospodo, kod ulaska u zajedničku jugoslavensku državu hrvatskog stanovništva je bilo 24 posto, danas ima 17 posto… Mi smo bili za politiku održanja suverene Bosne i Hercegovine, baš zato što je velikosrpska politika postavila problem izdvajanja srpskih krajeva iz Hrvatske. Prema tome, u tim i takvim okolnostima bilo bi politički nepromišljeno da smo mi sami otvarali problem razgraničenja u Bosni i Hercegovini, ali smo, kao što se sjećate, još 1989. u svom proglasu, povijesnom proglasu HDZ-a, kazali da smo za suverenu BiH, ali ako se postavlja njezin opstanak da onda sa gledišta interesa hrvatskog naroda moramo postaviti pitanje, pitanje granica Hrvatske (…) i štoviše, gospodo, smatram da bi jedno političko razgraničenje, političko rješenje u Bosni i Hercegovini ubrzalo uopće i mir u Hrvatskoj i u cjelini, jer srpska politika ide za stvaranjem velike Srbije. (…) Znači, opstanak Bosne i Hercegovine u današnjim uvjetima sa hrvatskog gledišta je takav da se mi za nju ne samo ne moramo zauzimati, mi je ne smijemo otvoreno postavljati, ali zašto ne prihvatiti tu ponudu razgraničenja kad je to u interesu hrvatskog naroda. (…) Osim toga, jedan je od naših ljudi u Bosni napravio neki prijedlog o takvom jednom razgraničenju gdje bi Hrvatskoj pripala područja koja ste vi obuhvatili u ovoj zajednici Herceg-Bosni i zajednici Hrvatske Posavine, i vjerojatno još zbog geopolitičkih razloga i Cazinska, Bihaćka krajina, da bi to bilo gotovo optimalno zadovoljenje hrvatskih nacionalnih interesa, ne samo sada nego i za budućnost, a da bi se znači iz preostalog dijela, gdje bi ostali pretežito Muslimani i jedan dio Hrvata katolika, da bi se moglo znači oko Sarajeva stvoriti jedna državica koja bi podsjećala na onu povijesnu zemljicu Bosnu koja bi bila, znači, tampon onda između tog razgraničenja Hrvatske i Srbije, a koja bi se nužno onda u takvim uvjetima u većoj mjeri oslanjala na Hrvatsku. (…). S toga gledišta nama ni nekakva kantonizacija sa ostankom Bosne i Hercegovine ne znači ono rješenje koje je znači rješenje – razgraničenje. (…) Prema tome, čini mi se da, kao što smo iskoristili ovaj povijesni trenutak da stvorimo samostalnu Hrvatsku, međunarodno priznatu. Tako mislim da je vrijeme da iskoristimo, da okupimo hrvatsko nacionalno biće u maksimalno mogućim granicama. Da li bi to bilo baš i 30 općina ili 28 – to je čak sa toga gledišta od manje važnosti (…) a, znači, ostao bi jedan dio izvan toga u Bosni. Ali znači, to je ipak, to je nešto na što ne možemo računati u cjelini.

BOBAN: Općine utemeljiteljice HZ HB imaju sada po popisu 55 posto Hrvata sve zajedno, 27 posto ima Muslimana, 9 posto Srba. Međutim, kako su općine u BiH slično kao u Hrvatskoj stvarane na način da bi se komponiranjem srpskog i muslimanskog pučanstva u prostoru Hrvatske ili obrnuto, čišćenjem pograničnih područja, faktično pograničnih područja te Herceg-Bosne, stvara se otprilike 65 posto hrvatskog pučanstva u toj Herceg-Bosni. A oprostite, kao što znam – zadnji podaci su u Srbiji 63 posto.

TUĐMAN: (meni se čini da sa jednim pametnim razgraničenjem sa Srbima u Bosni možemo dovesti do toga da čak Armija bude zalog takvog razgraničenja). Molim, izvolite ako netko drugačije vidi…

BARAČ: Ja ću nekoliko riječi reći o radu zastupnika HDZ-a u Parlamentu bosanskohercegovačkom. Tamo sam dopredsjednik Kluba zastupnika. Mi smo dosad držali i zastupali jednu politiku za koju smo smatrali da je prihvaćena, odnosno da je dogovorena između vrhovništva u Hrvatskoj i vrhovništva HDZ-a BiH. Uglavnom, zastupali smo suverenu Bosnu u granicama koju ona ima. Smatrali smo da bi takva Bosna, ako bi ostala cjelovita, najviše koristila i Hrvatskoj i hrvatskom narodu u BiH…

TUĐMAN: Ja bih vas molio da u raspravi, jer nećemo završiti, idemo na sadašnju situaciju i kako je. Ja sam sada u svom izlaganju iznio mislim svoja gledišta koja mislim da su gledišta vodstva Hrvatske u cjelini ovdje.

BARAČ:…Dosad smo imali takav stav iz tih razloga i drugo je, jer Muslimani su stasali i stvorili naciju, mi to htjeli priznati ili ne. Oni ne prihvaćaju ideje podjele Bosne otprije 60 godina. Kako ćemo mi dobiti ovih 38 općina, odnosno općina s muslimanskim življem, ja to ne znam. Uopće se ne postavlja pitanje Zapadne Hercegovine gdje su Hrvati, u Grudama 99,8 posto, to uopće nije pitanje. Pitanje je ostalog dijela gdje smo mi izmiješani. Ovaj ostali dio Bosne, ako je u pitanju podjela, molim, mi ćemo raditi na tome, pa sada šta ćemo uspjeti, to je drugo pitanje…

TUĐMAN: Mene bi zanimalo da svatko kaže vaše osobno mišljenje u odnosu na to. (…) Da li bi se u takvom razgraničenju Cazinsko-bihaćka krajina opredijelila za Hrvatsku?

BOBAN: Ja mislim da bi, i oni su bliže koncepciji da se priključe Hrvatskoj nego da budu u Srbiji i to stoji.

STIPE MESIĆ: Ako bude muslimanska država.

TUĐMAN: Nemaju povezanosti jer je Krajina, nemaju kuda. Tko će dalje? Izvolite!

IKO STANIĆ: (predsjednik HZ Hrvatska Posavina, zastupnik) (…) Moj je prijedlog, govorim u ime većine, da se ide svakako na podjelu, a jedan minimum sa kojim bismo se možda zadovoljili ako bi to moralo biti, onda ta kantonizacija o kojoj se govori.

MIRO LASIĆ: (govori kako u BiH živi 850.000 Hrvata, 17,4 posto stanovništva). Priznati smo kao konstitutivni narod. Europa ne želi otvarati Pandorinu kutiju granica. Toga moramo biti potpuno svjesni – da su granice Pandorina kutija. (…) Rješenje koje u sadašnjem odnosu političkih snaga može izgledati kao optimalno jest održati Bosnu i Hercegovinu kao cjelinu, ne dirati njene granice. Njena konvergencija u budućnosti prema Hrvatskoj potpuno je izvjesna. Političko rješenje može da se nađe između, recimo, Hrvata i Srba. (…)

Teze iz ovog zapisnika Herceg-Bosne su meni potpuno prihvatljive, ali to su želje, ali one nisu stvarnost. Slušajte, Zapadnu Hercegovinu oni tretiraju kao Sloveniju, oni je svi guraju iz BiH… od 850.000 Hrvata mi ćemo izgurati 150.000…Mi sada trebamo naletiti na tu udicu, na taj danajski dar, izletiti sa Zapadnom Hercegovinom u Hrvatskoj i ostaviti oko 600.000 Hrvata u statusu nacionalne manjine. Ovdje se govori o nekim općinama, a to je fantastika. Ja ne znam koliko mi imamo općina, ali mi možemo reflektirati na najviše 20 od 109 ili 110 općina. A ne znam i da li 20.

BOŽO RAIĆ (govor o jedinstvu): Sastanak u Tomislavgradu 23. ovog mjeseca je to nedvojbeno pokazao, jer od preko 70 nazočnih legalnih predstavnika hrvatskog naroda, samo njih tri do četiri su iskazali rezervu. (…)

TUĐMAN: Ovaj je gospodin tražio.

MARTIN UDOVIČIĆ: Ja sam Martin Udovičić iz Travnika, član Predsjedništva naše stranke, ujedno i predsjednik Općinskog odbora Travnik… Ja sam inače povjesničar, umirovljeni profesor, koji sam zbog svojih hrvatskih stavova u Travniku bio zatvaran, osuđivan… mi priznajemo centar hrvatstva Mostar, a zatim je odmah Travnik na redu. (…) Nažalost, iseljavanje Hrvata s našeg područja, gdje smo predstavljali nekad 56 posto stanovništva, danas samo 37 posto. Kada se govori o Herceg-Bosni i o općinama na koje mi plediramo da su naše, evo vidite, ne možemo govoriti to ni o Travniku da je danas naš. Kada bi bilo riječi o razgraničenju, a mi smo već obavljali određene povjerljive razgovore sa Muslimanima, nismo ih uspjeli pridobiti na našu stranu. Oni i dalje od nas traže da se zalažemo za suverenu Bosnu i Hercegovinu skupa s njima, da bi se usprotivili Srbima, a da ćemo onda organizirati našu ravnopravnost međusobno po dogovoru. …Mi ovdje prihvaćamo sva načela i opredjeljenja Herceg-Bosne. Mi mislimo da možemo na njima graditi jednu našu politiku HDZ-a, ali ne ići do kraja sa ovim zahtjevima, jer bi nas to vodilo direktno u sukob sa Muslimanima koji su nam već to najavili. Već poslije proglašenja Herceg-Bosne oni su se toliko od nas ohladili da mi kada sazivamo međustranačke sastanke, onda oni izostaju.

DARIO KORDIĆ: Ja ću govoriti u ime dijela od Dobretića i Jajca do Kraljeve Sutjeske i Vareša. Hrvatski narod u travničkoj regionalnoj zajednici živi s idejom konačnog priključenja hrvatskoj državi i spreman je da to ostvari svim sredstvima, u mladićima vrije hrvatski duh. (…) Nisam pobornik lažnog mira, jer on bespotrebno traži trošenje energije.

DAMJAN VLAŠIĆ: Poštovani gospodine predsjedniče i poštovani svi nazočni, ja sam Damjan Vlašić, zastupnik u Saboru Herceg-Bosne i donedavni predsjednik Općinskog odbora u Mostaru. (…) Ako se govori o Hrvatskoj zajednici Herceg-Bosni u smislu političkih želja, tu nema nikakvog spora. … Međutim, ja moram reći da je politika ipak umijeće mogućeg, a ne umijeće željenog. (…) Moj prijatelj, ja ga takvim smatram bez obzira na ono kako on to smatra prema meni, i moj komšija i sumještanin Mate Boban bio je sa mnom pet dana prije formiranja Herceg-Bosne, da bi s televizije ja doznao da je u Grudama formirana Hrvatska zajednica Herceg-Bosna čije je sjedište u Mostaru, a eto po vragu, ja živim u Mostaru i po vragu sam ja predsjednik Općinskog odbora u Mostaru. (…) Nema bez legaliteta i legitimiteta, nema sreće u bilo kojem drugom. Što se tiče toga što hrvatski narod želi, za mene se ne postavlja pitanje želje, nego realizacije. Na ovaj način sigurno je da bi izgubili povjerenje Muslimana, ali upitnik je veći od brda da li bi pridobili povjerenje Srba ikad.

IVAN MARKEŠIĆ: Ja obnašam funkciju generalnog tajnika HDZ-a BiH (…). Ja vam mogu reći da sam sinoć bio i imao priliku sudjelovati u razgovorima najviših crkvenih dostojanstvenika, vrhbosanskog nadbiskupa i provincijala Franjevačke provincije Bosne Srebrene. I ja sam jedan od đaka te provincije, to s ponosom ovdje ističem… Jedinstvena je poruka i ja na tome stojim, da cjelovita, suverena i samostalna Bosna i Hercegovina je najbolje rješenje za hrvatski narod u Bosni i Hercegovini. … Ja nisam mogao i to vam iskreno kažem, ne mogu ni danas prihvatiti ovakav način formiranja zajednica, iz jednog prostog razloga – na koji način, s kojim moralom mogu primiti Hrvate iz Banja Luke, njih 29 tisuća, iz Zenice gdje je 20 tisuća, iz Tuzle preko 20 tisuća, u Sarajevu preko 34 tisuće. Što je s rješenjem integralnog pitanja Hrvata u BiH? …Jer ja ne znam na koji način može Bugojno, Gornji Vakuf, Travnik da se tek tako odjedanput kaže – idemo mi u Herceg-Bosnu, bit ćemo priključeni Republici Hrvatskoj. (…) Fratri i svećenici s kojima kontaktiram imaju sasvim drugačije opredjeljenje. I sam fra Ferdo Vlašić je u Tomislavgradu jasno na kraju kazao, i tu je citirao gospodina Tuđmana, da je optimalno rješenje pitanja hrvatskog naroda u BiH suverena, nedjeljiva, samostalna Bosna i Hercegovina.

TUĐMAN: (o sukobu u HDZ-u BiH) I oni i vi, ali svaki na malo jednostrani način, bez dovoljne koordinacije između sebe provodili su opću politiku. A ta opća politika jeste bila, znači, za čuvanje suverenosti do određenog momenta, dok je to odgovaralo Hrvatskoj. Ali dalje ne odgovara. (…) Prema tome, to je put na koji trebamo doći do hrvatske države u boljem pogledu u svakom smislu.

JERKO DOKO: Nikad na ovakav način nećemo doći, predsjedniče.

TUĐMAN: Dragi Doko, tu dopustite da osim vas razmišlja i netko drugi…

DOKO: Ali vas lažu, gospodine predsjedniče, krivotvorili su zapisnike. (Objašnjava kako Damjan Vlašić nije bio na osnivanju Herceg-Bosne u Grudama, ali netko se potpisao kao Damjan Vlašić.) Gospodine predsjedniče, u Mostar se ne može ući već, a vi mislite da ćemo imati i Konjic, a u Mostar se ne može ući, blokirani smo sa svih strana.

TUĐMAN: Bila je i Hrvatska sva okupirana.

Jutarnji list

Podijeli objavu

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here