Ima li Raspudić granica u ljudskoj zloći, širenju mržnje i netrpeljivosti?

Demantirati sve neistine i besmislice koje iz tjedna u tjedan piše i o njima govori Nino Raspudić uzaludan je posao i čovjek zaista mora dobro paziti da količina zloće i gluposti koju Raspudić širi oko sebe ne zahvati i onoga tko čita njegove tekstove. Zato spadam među one koji uopće ne čitaju njegove uratke, posebno nakon onih besmislica o fra Anđelu Zvizdoviću kao izdajniku i o mrskim i opakim bosanskim franjevcima -„daidžama“ koji su izdali Hrvate i katolike.

Piše: Petar Jeleč

No jučer sam napravio iznimku kada me jedna prijateljica upozorila na kolumnu Nine Raspudića koja je osvanula u Dodikovim „Nezavisnim novinama“ (a gdje će drugo?), a nosi naslov Hoce-li-se-papi-Franji-u-BiH-najvise-obradovati-Srbi.

U njoj je Raspudić pokazao svoj uobičajeni i dozlaboga dosadni i predvidljivi arsenal besmislica o Sarajevu i Bošnjacima koji bi, prema dubokim „filozofovim“ uvidima mogli bojkotirati papin dolazak.

No Raspudić ide i dalje u svojem „razmišljanju“ te smatra kako bi papin posjet mogli „bojkotirati i Hrvati jer ih poglavar Katoličke crkve zaobilazi već treći put kao da su radioaktivni“. Raspudić, kao čovjek duboke empatije, ima osjećaja za patnje Hrvata jer smatra kako oni, citiram, „pokazuju zbunjenost jer poglavar Katoličke crkve već treći put dolazi u BiH, a da neće nogom kročiti među katolike tamo gdje oni doista žive.

Razumljivo je da papa dolazi u Sarajevo kao glavni grad države, ali nije samorazumljivo to da dolazi samo u Sarajevo“. Kao „vrsni“ profesor i „istraživač“, Raspudić je napravio i anketu među katolicima od Orašja, srednje Bosne do Hercegovine i došao do „epohalnih“ zaključaka kako se „s razlogom bune oni koji kažu da nemaju namjeru kao ovce sjesti u tisuću autobusa od Orašja, preko srednje Bosne do Hercegovine i voziti se do Sarajeva kako bi dva sata mahali zastavicama i glumili u predstavi multietničnost glavnog grada, a onda, nakon papinog odlaska, opet u autobus i natrag kući.

Neki idu toliko daleko pa tvrde da bi posjetiti 2015. samo Sarajevo bilo kao da je 1990. tadašnji papa došao u Beograd i pozvao katolike Jugoslavije da lijepo dođu tamo na misu“.

Nakon čitanja ovakvih besmislica čovjek se zaista upita ima li granica ljudskoj zloći, iskrivljivanju činjenica, zluradosti, širenju mržnje i netrpeljivosti. Raspudić papi Franji, jednom od najvećih papa u povijesti Katoličke crkve, s visoka dijeli lekcije zato što dolazi u Sarajevo, a ne u gradove koje mu „filozof“ odredi.

Usput spominje i Kreševo i stari samostan do kojeg je Raspudiću stalo koliko i do lanjskoga snijega. Zaista je više nego sramotno od Vatikanskog protokola i samoga pape Franje što se nisu konzultirali o svojem putu s gremijem kojeg bi činili Nino Raspudić, Ivo Lučić, Dragan Čović i Milorad Dodik pa da ga oni odvedu, npr. u Grude na grob „blaženog“ Mate Bobana koji je zacijelo jedan od najzaslužnijih ljudi što Hrvati danas uživaju tolika ekonomska i ljudska prava na čitavom teritoriju Bosne i Hercegovine.

Nije isključeno da su prste u svemu ovome, preko američke ambasade, imale mrske „daidže“ koje su svojim vezama u Vatikanu papu Franju krivo informirali i podgovorili da opet zaobiđe nikad prežaljenu i na svu sreću davno upokojenu Herceg-Bosnu, taj svjetionik ljudskih prava i sloboda, te ponovno dođe u „mrsko“ Sarajevo u kojem se, kako ne trepnuvši slaga Raspudić, „broj svećenika opasno približava broju katoličkih vjernika“?

Ovaj ćušpajz od teksta završava „genijalnim“ zaključkom kako bi se papinu dolasku, za razliku od „proturski raspoloženih Bošnjaka“ i Hrvata, zapravo najviše mogli obradovati Srbi.

Nema dalje! Iz ovog teksta se vrlo lako može vidjeti da nam je „radioaktivni“ Nino vrlo razočaran i prilično ljut na „daidžu“ papu Franju koji bi se izgleda mogao vrlo lako naći u društvu s fra Anđelom Zvizdovićem. Raspudić ovom svojom kolumnom, koja kao da je izašla iz kuhinje Smiljka Šagolja iz ratnih dana, zapravo poziva Hrvate katolike i Bošnjake da bojkotiraju dolazak pape Franje u Sarajevo.

Na svu sreću, utjecaj Nine Raspudića na događanja u našem društvu i Crkvi jednak je utjecaju San Marina na svjetsku ekonomiju, što će se sasvim jasno pokazati i 6. lipnja 2015. Dragi papa Franjo, dobro nam došao u Sarajevo, glavni grad naše zajedničke domovine Bosne i Hercegovine. A ovi „radioaktivni“ filozofi neka ostanu kod kuće, jer skupa je bolan karta do Sarajeva.

Depo.ba