Petar Kočić je bio srpski pisac, pjesnik i političar. Rođen je 29. juna 1877. godine u selu Stričići kod Banja Luke, a umro u Beogradu 27. avgusta 1916. godine.
Petar Kočić je jedan od najvažnijih i najcjenjenijih srpskih pisaca. Predstavnik realizma i moderne. Rođen je u Bosanskoj krajini u vrijeme austrougarske vladavine. Mjesto i vrijeme rodjenja od presudnog su značaja za njegovo književno stvaranje i duboko ukorijenjenu ideologiju.
Politikom se bavio iz ljubavi prema svom narodu. Bio je više buntovnik nego revolucionar. Problemu je pristupao sentimentalno, a manje racionalno.
Više je nailazio na prepreke, nego rješenja. U gradovima je doživljavao nerazumijevanje, a u selu zaostalost. Pa su mu često izostali i brojni oblici podrške za borbu protiv nacionalnog ropstva.
Uoči Prvog svjetskog rata na njemu su primećeni znaci duševnog rastrojstva. Oboljeli Kočić umro je u beogradskoj duševnoj bolnici za vrijeme okupacije.
Privatni život i obrazovanje
Bilo mu je dvije godine kad je izgubio majku, njegov otac, sveštenik Jovan, iz duboke žalosti za ženom, napustio je kuću i dijecu i otišao u manastir Gomionicu i postao monah Gerasim.
Iz baba-Vidine škole kraj ovaca i goveda krenuo je Kočić po očevoj želji u manastir Gomionicu da uči čitati i pisati kod polupismenuh, bistrih i rodoljubivih kaluđera.
U manastiru je završio dva razreda osnovne škole (više ih tamo nije ni bilo). Ostala dva učio je u Banjaluci.Po završetku osnove škole 1891.godine Kočić je po očevoj želji krenuo u Gimnaziju u Sarajevo.
Otac je sanjao o tome da mu stariji sin postane sveštenik i da time nastavi porodičnu tradiciju, ali Kočićeva priroda borca nagovještavala je da se očevi snovi neće ispuniti. Posle sudara sa školskim vlastima Kočić je 1895.godine prešao u Beograd. Tamo je iste godine završio četvrti razred Gimnazije i upisao se u peti.
Gimnaziju je završio u junu 1899.godine i otišao u Beč da studira slavistiku kod čuvenog profesora Jagića. U Beču, Kočić ulazi u krug studenata Bosanaca i počinje da se bavi literaturom i nacionalnom borbom. U kružoku Pavla Lagarića napisao je svoje prve radove.
Poslovni život
Godine 1904. je došao u Srbiju i kratko vrijeme bio nastavnik u Skoplju. Poslije dvije godine se preselio u Sarajevo, kao činovnik “Prosvete”, ali je ubrzo otpušten zbog učešća u radničkom štrajku i protjeran u Banjaluku.
Uoči aneksije Bosne i Hercegovine od Austrougarske, Kočić je pokrenuo list “Otadžbinu” u Banjaluci i stvorio svoju političku grupu koja je propovjedala borbu protiv Austrije i naročito nepoštednu borbu protiv ostataka feudalnog ropstva.
Kao nacionalni i socijalni revolucionar, Kočić je bio veoma omiljen u narodnim masama i kod napredne omladine pa je izabran i za poslanika austrougarskog provincijskog Bosanskog sabora u Sarajevu. Vidjevši u njemu protivnika države, državni organi su ga često hapsili i krivično gonili.
Na Kočića se gledalo kao na jednog od najsmjelijih podstrekača srpskog narodnog ponosa i propovjednika društvene pravde. On je od onih u nizu srpskih pisaca i intelektualaca, kojima je ropstvo i pravdanje pravde na slobodu odnosilo glavninu snaga.
Ljubavni život
Kada se Kočić vratio iz Beča zaljubio se u najbolju prijateljicu svoje sestre Milku Vukmanović. Svjestan da će često provoditi vrijeme po zatvorima, ne krije to od nje. Nego je poziva da ostane kraj njega, bez obzira na okolnosti. Traži da budu zajedno u borbi za svoj narod.
Milka je bila njegova prva i jedina ljubav. Vjenčali su se 1904. godine. Rodio im se sin Slobodan koji umire sa samo tri godine. Za vrijeme njegovog boravka po zatvorima Milka ga posjećuje i pruža mu podršku.
Kada se već teško razbolio i vrijeme provodio u bolnici, rodila im se ćerka Dušica. Dvije godine nakon rođenja kćerke Kočić je umro. Poslije njegove smrti, iako je živjela još pola vijeka, Milka se nikad nije udala.
Književna djela Petra Kočića
Srpski realisti XIX vijeka dali su srbijanskog seljaka dosta površnog, često i idealizovanog.
Jedini pisci koji su u priči XIX vijeka dali pravog seljaka, bili su, osim donekle Laze Lazarevica, samo ljudi na samom kraju tog stoljeća: Petar Kočić, bečki student, koji je imao sreću da bude rođen u Zmijanju, gdje je tip srpskog seljaka ostao jos nepokvaren političkim agitacijama i čitanjem novina, i Ivo Čipiko, dalmatinski plemić i trogirski građanin.
Kočićevi i Čipikovi seljaci bili su većinom ljudi iz onih naselja velikog srpskog zaleđa od Une ka moru, a kod Čipika zastupljeni su ljudi sa ostrva i morske obale.
Ma koliko različiti po moralnim i psihičkim odlikama, ovi seljaci imaju nešto neosporno zajedničko i blisko; grad nije doveo zbrku u njihove navike, niti im je nametnuo crte koje deformišu njihovo prvobitno obličje, sto znaci da nije iskvario i izobličio ono sto nas najviše interesuje.
Tako oni ostaju seljaci i kad se nadmudruju, na nacin varoških mudraca ili šereta. Sa pripovijetkama Kočića i Čipika počela je prava novela o našem pravom seoskom čovjeku.
Sa svojim pripovijetkama Kočić samo dokazujen koliko je njegov duh bio pronicljiv i njegov stil spontan i savršen, njegova ironija neodoljiva i plemenita.
Naravno, na tako malo stranica Kocicev seljak nije uspio da bude u potpunosti izrazen pa je stoga ostao dosta uproscen i ogranicen.
Tek bi u jednom romanu Kocic uspio dati cijelu dramu bosanskog covjeka vezanog za tlo i za zivotinje, za suse i nerodice, za namete i dugove.
Kocic je bio sav sagradjen da nam da jedan roman te vrste. On je razumio mracnu ljubav covjeka za zemlju koju zaliva znojem i krvlju, i koja je silnija od svake druge covjekove ljubavi na svijetu.
Jazavac pred sudom
„Jazavac pred sudom“ napopularnije je djelo Petra Kočića koje je napisao u samo jedno večer, još dok je bio student. Djelo je napisano 1903. godine, a objavljeno 1904. u Kočićevoj drugoj knjizi “ Splanine i ispod planine“.
Djelo je najprije bilo napisano kao pripovjetka, a kasnije je pretvoreno u dramu, po kojoj je 1988. godine snimljen i film.
Petar Kočić je svoje najpopularnije djelo “Jazavac pred sudom” napisao u vrijeme svojih studentskih dana u Beču.
Kao što je poznato, David Štrbac je u stvarnom životu postojao, te je navodno u stvarnom životu isti onakav kako ga Kočić opisuje. Ni događaj s jazavacem nije izmišljen, jer je David donio jazavca u sud i tužio ga za štetu nanesenu kukuruzima.
Ovo djelo je zbog ove teme i ideje dvojako prihvaćeno od čitaoca i kritike. Jedni su u njemu vidjeli satiru bez premca, koja opravdano osuđuje i ismijava tadašnju (ali bome i svaku drugu) vlast, dok su drugi vidjeli izravan napad na državu.
Čitaocu se iz današnje prespektive čini da je Kočić veoma uspješno učinio oboje.
Bibliografija
- Pjesme „Ponoćni zvuci“
- „Proljetni zvuci“
- „Spustivši glavu na moje grudi“
- „Posljednja suza“
- „Ja te ljubim divni stvore“
- „Bar tad hoče l“
- „Potočić“
- „U odbljesku blijedih zvijezda“
- Satire „Jazavac pred sudom“ (1905. godine)
- „Sudanija“ (1911. godine“)
Knjige , zbirke pripovijetki
- „S planine i ispod planine“ (1902. godine)
- „S planine i ispod planine“ (1903. godine“)
- „S planine i ispod planine“ (1905. godine)
- „Jauci sa Zmijanja“ (1910. godine)
- zbirke pripovijetki „S planine i ispod planine“ (1902. godine)
- „S planine i ispod planine“ (1903. godine“)
- „S planine i ispod planine“ (1905. godine)
- „Jauci sa Zmijanja“ (1910. godine)
Pročitajte i ove teme
- Kako napraviti fitilj za svijeće
- Šta znači Virman? Saznaj uz No1 pojmovnik!
- Golf II – Legenda Balkana
- Šta znači izraz natenane
- Fudbal rezultati
- Dnevni horoskop
- Čestitke za sve prilike