Tumačenje snova ili oniromantija je, pored astrologije, jedna od tehnika kojom se ljudi bave već dugi niz godina.
Iako to danas djeluje neobjektivno i nestručno, postoje povijesni podaci o tome da se tumačenje snova prakticiralo još dok su ljudi živjeli u primitivnim plemenskim zajednicama.
Vjerovalo se kako snovi maju neprocjenjiv značaj za svakog člana zajednice pa su se tako svi članovi plemena ujutro skupljali i prepričavali ostalima svoje snove.
Ali šta znači sanjati zmiju ili neki drugi san ni danas nije 100% sigurno.
Razvojem prvih civilizacija, većina vladara je imala vlastitog tumača snova koji je radio na dobrobit čitave zemlje jer se vjerovalo da su snovi upozorenja koja ukazuju na katastrofe koje prijete društvu ili na greške u politici koju je provodio vladar određene zemlje.
S obzirom na to da je još davno postalo poznato da je ljudska psiha poput ledenog brijega i da se 90% toga krije “ispod površine”, a riječ je o nesvjesnom sadržaju, postalo je iznimno važno spoznati taj nesvjesni dio koji bi mogao pružiti sveobuhvatniji pogled na život pojedinca.
Jedan od načina da se dođe do tog nesvjesnog sadržaja i poruka, te da se oni iskoriste za dobivanje potpunijeg uvida i boljeg sagledavanja problema je upravo tumačenje snova.
Procesi koji utječu na san
Razdoblje znanstvenog rada na tumačenju snova počinje pojavom psihoanalize koju je u psihologiju i psihijatriju uveo Sigmund Freud. Ključnu ulogu u tome imala je i njegova knjiga “Tumačenje snova”.
Freud je u ovom djelu sugerirao da je sadržaj onoga što sanjamo povezan s ispunjenjem istoga, pa je tako vjerovao da ono što se događa u snu služi prikrivanju nesvjesnih želja osobe koja sanja (latentnog sadržaja sna).
Takva metoda tumačenja snova, u kojoj se oni reduciraju na neke od osnovnih nagona, a u pozadini svega kao glavni psihodinamički pokretač leži nagon seksualnosti, naziva se psihodinamično tumačenje snova.
Četiri elementa procesa koji utječu na san
Sigmund Freud je opisao četiri elementa procesa koji utječu na san, odnosno predstavljaju tzv. “rad sna”, a to su:
sažimanje – brojni međusobno različiti koncepti i ideje predstavljeni su u rasponu trajanja jednog sna, a informacije se zbog toga sažimaju u jednu sliku ili misao
pomjeranje – ovaj element prerušava ili maskira emocionalno značenje nesvjesnih želja osobe koja sanja i tako dovodi do zabune u vezi s beznačajnim i značajnim dijelovima sna
simbolizacija – cenzurira potisnute ideje koje san sadrži tako što uključuje objekte koje bi trebao simbolizirati latentni sadržaj
sekundarna obrada – ovo je posljednja faza procesa snivanja, a Freud je vjerovao da se tijekom nje bizarni dijelovi sna reorganiziraju tako da san postane razumljiviji
Teorije tumačenja snova
I dok je Sigmund Freud smatrao da su snovi izraz naših potisnutih želja, Carl Jung je tvrdio da su snovi više od toga te da otkrivaju i osobno i kolektivno nesvjesno.
On je stvorio arhetipsko tumačenje snova, metodu koja je također psihodinamična, ali se uvelike razlikuje od Freudove. Jung je smatrao kako je funkcija snova da kompenziraju dijelove psihe koji u budnom stanju nisu dovoljno aktivni.
Još jedna razlika između Freudovog i Jungovog tumačenja snova je ta što je, za razliku od Freuda, Jung smatrao da snovi mogu biti itekako osobni i da njihovo tumačenje mora uključivati odlično poznavanje osobe koja je sanjala određeni san te njenih želja, težnji i životnih okolnosti.
Prema teoriji Calvina S. Halla, snovi su dio kognitivnih procesa, odnosno služe kao koncepti elemenata koji postoje u stanju budnosti.
On je smatrao da ultimativni cilj tumačenja snova nije njihovo razumijevanje, već razumijevanje osobe koja ih sanja.
Još jedan od istaknutih istraživača snova je i William Domhoff, a on je smatrao da snovi odražavaju misli i brige s kojima smo suočeni tijekom budnog stanja.
Domhoff je uspostavio neurokognitivni model snova prema kojem su procesi koji se odvijaju za vrijeme snivanja rezultat neuroloških procesa.
Kako tumačiti snove
Tumačenje snova nam može pomoći u korigiranju naših, često pogrešnih, svjesnih stavova o sebi, drugim osobama ili događajima i situacijama.
Snovi nas nekad u psihološkom smislu pripremaju za važne životne promjene i daju nam podršku u kriznim situacijama, a ponekad čak i konkretne savjete o tome što bismo trebali poduzeti. Važno je samo znati kako ih protumačiti.
Snovi koji se ponavljaju ili izgledaju poput noćnih mora najčešće nose poruku ili upozorenje o sukobu koji osoba koja sniva nosi duboko u podsvijesti, a nije u stanju osvijestiti ga i pronaći rješenje.
Snovi kod djece mogu posebno ukazivati na probleme koji se javljaju tijekom važnijih događanja u njihovim životima, poput polaska u vrtić, školu ili ulaska u pubertet.
Osim toga, snovi nam također mogu pomoći i u tome da spoznamo i prihvatimo vlastite osobine za koje ni ne znamo da ih posjedujemo, bile one pozitivne ili negativne.
Dokazano je i da snovi mogu biti izvor umjetničkih i znanstvenih dijela jer su neki autori doslovno odsanjali sadržaje koje su nakon toga na javi pretvorili u djela.
Važno je istaknuti da snovi ujedinjuju naše misli, duh i tijelo, jer um stvara snove od materijala prikupljenih iz iskustava proživljenih tijekom budnog stanja.
Zbog toga su naši snovi osobni i jedinstveni, budući da nitko drugi ne može imati jednaku pozadinu, emocije i iskustvo kao i mi.
Šta su snovi i sanjanje?
Probudimo se svako jutro, većinom sa osjećajem da smo nešto sanjali, često taj osjećaj vrlo brzo nestane i zaboravimo ga.
Ponekad, taj osjećaj traje cijeli dan, ponekad cijeli život. I sjećamo se što smo sanjali.
I samo ponekad, imamo osjećaj da je to što smo sanjali dio našeg budnog života, toliko živo, toliko jako da je naprosto nevjerojatno da nije istina.
Znate li što snovi zaista znače?
Je li to način da naš mozak razluči koje stvari u našoj memoriji treba izbrisati a koje stvari su važne? Ili je to jedan od načina na koji obrađujemo situacije koje nam se događaju u životu i učimo kako se lakše nositi sa njima?
Sanjanje je složeni psihobiološki proces praćen vrlo određenom fiziološkom slikom.
Psihološka komponenta sanjanja izražena je u snovima koje karakterizira slijed slika koje sanjač doživljava posebnim oblikom svijesti.
Ta je svijest u usporedbi s budnom sviješću sužena i promijenjena. Fiziološka komponenta sanjanja izražena je REM-fazom.
Normalno čovjek tijekom noći sanja 4 do 5 puta u 20 minuta, koliko traje i pojedina REM-faza.
Sanjanje je obilježeno pasivnim stanjem svijesti, te je lišeno sanjačeva voljnog sudjelovanja, a u njemu je tek toliko svjesnosti da bi sadržaj sna nakon spavanja mogao biti dozvan u sjećanje.
Zbog toga se snovi označuju kao pojavni oblik nesvjesnoga. S biološkog stanovišta sanjanje je od posebne važnosti i njegovo sprječavanje (buđenje sanjača u REM-fazi) izaziva niz psihofizioloških smetnji.
Oni koji tvrde da uopće ne sanjaju ili da rijetko sanjaju zapravo se svojih snova ne sjećaju. No, i ovi će ih znati opisati, ako ih se probudi pri kraju REM-faze.
Za razliku od doživljaja budne svijesti, doživljaji se u snu odvijaju u halucinantnim nizovima slika u kojima nema reda.
Nedostaje im kontrolna funkcija “ja” koja inače djeluje kao čuvar prilagodbe na zbilju.
Šta znači sanjati… otkriva Sanjalica – Sanovnik Online