Što je streptokokna upala grla
Streptokoknu upalu grla uzrokuje bakterija Streptococcus pyogenes, koja se naziva streptokok skupine A.
Prijenos ove vrste streptokokne infekcije događa se izravno putem kontaminiranih kapljica sline i kontaktom s kožom.
Streptokokna upala grla obično traje dulje od obične prehlade. Doba godine može biti važan faktor za infekciju.
Najpoznatija manifestacija problema je crvenilo i bol u grlu prilikom gutanja. Međutim, streptokokna upala grla ili gnojna angina može izazvati ozbiljne komplikacije.
Iako rijetko, može doći do reumatske groznice koja zahvaća kožu, zglobove, srce i mozak. Upala zglobova i bubrega može biti još jedna komplikacija.
Ova vrsta bakterije vrlo je zarazna i širi se zrakom kada zaražena osoba kašlje, kiše i ne stavlja ruke ispred usta.
Istodobno se može prenijeti dodirivanjem zaraženih površina i predmeta koje je zaražena osoba prethodno koristila.
Iako se može pojaviti u bilo koje doba godine, češća je u kasnu jesen. Boravak u istom okruženju kao i zaražena osoba povećava rizik od bolesti.
Streptokokna upala grla – simptomi
Najčešće, streptokokna upala grla pogađa djecu i adolescente u dobi od pet do petnaest godina, no može se javiti i kod odraslih osoba.
Glavni simptomi infekcije su vrućica, grlobolja, povećani krajnici prekriveni žućkasto-bijelim mrljama, bol pri gutanju, raširena bol, gubitak apetita, male crvene točkice na stražnjoj strani nepca, osjetljivi limfni čvorovi na vratu, crvenkaste točkice u grlu, groznica, znojenje.
Simptomi upale grla slični su onima kod upale grla uzrokovane virusom ili drugom bolešću.
No, budući da su upalni procesi kod djece izraženiji, mogu se javiti problemi s disanjem, bolovi u trbuhu, crvenilo i osip na koži. Upravo zbog toga liječnik mora obaviti pregled kako bi utvrdio pravi uzrok.
Dijagnoza se obično postavlja fizičkim pregledom i laboratorijskim pretragama. Kako bi potvrdila streptokokna upala grla, liječnik će posebnim testovima utvrditi prisutnost ili odsutnost bakterije.
Liječenje upale ovisi o tome je li infekcija uzrokovana streptokoknom bakterijom skupine A ili drugim bakterijama ili virusima.
Kako se liječi streptokokna upala grla
Kako bi se utvrdio točan izvor upale grla, u tu se svrhu uzima uzorak sa stražnje strane grla, zatim šalje u laboratorij gdje će se analizirati prisutnost infekcije skupine A (streptokok).
Ako je klinička slika karakteristična, liječnik propisuje antibiotike koji ublažavaju simptome i smanjuju rizik od komplikacija.
Simptomatski zaražene osobe prestaju prenositi infekciju tek nakon terapije antibioticima u trajanju od najmanje 24 sata.
Važno je dovršiti liječenje antibioticima prema uputama kako bi se izbjeglo ponavljanje upale.
Streptokokna upala grla može se lako prenijeti, stoga je važno izbjegavati kontakt sa zaraženom osobom.
Također treba poduzeti preventivne mjere koje uključuju: pranje ruku toplom vodom i sapunom, kako biste spriječili širenje bolesti, kihanje u rukav i pokrivanje usta prilikom kašljanja, odvajanje pribora za jelo, izbjegavanje kontakt s bolesnom osobom, prozračivanje prostora.
Ako se streptokokna upala grla ne liječi, može uzrokovati probleme u u tijelu pa liječnici preporučuju pregled čim se pojave prvi simptomi.
Ostale streptokokne infekcije
Lijekovi izbora za liječenje infekcija skupinama B, C i G su penicilin, ampicilin ili vankomicin. Cefalosporini ili makrolidi su općenito učinkoviti, no liječenje se mora rukovoditi nalazom antibiograma, osobito u teško bolesnih, imunokompromitiranih ili oslabljenih domaćina i ljudi sa stranim tijelima na mjestu infekcije.
Kao dodatak antibiotskom liječenju drenaža kirurške rane i debridman mogu spasiti život.
S. bovis je relativno osjetljiv na antibiotike. Premda su nedavno opisani na vankomicin otporni sojevi S. bovis, uzročnik je i dalje osjetljiv na penicilin i aminoglikozide.
Većina viridans streptokoka je često osjetljiva na penicilin G i druge β–laktame. Otpornost se širi pa liječenje infekcija izazvanih takvim sojevima treba uskladiti s rezultatima antibiograma.
Bolesti uzrokovane drugim streptokokima su manje prevalentne i obično obuhvaćaju infekcije mekih tkiva ili endokarditis (vidi TBL. 171– 2). Neke ne–GABHS infekcije se pojavljuju pretežno u određenim skupinama (npr. infekcije streptokokima skupine B u novorođenčadi i žena nakon poroda, infekcije enterokokima u hospitaliziranih bolesnika).
Infekcije se mogu širiti kroz zahvaćena tkiva i limfne žile u regionalne limfne čvorove. Također mogu stvarati lokalne gnojne komplikacije, poput peritonzilarnog apscesa, upale srednjeg uha, sinusitisa i bakterijemiju. Gnojenje ovisi o jačini infekcije i podložnosti tkiva.
Izdvajamo za vas
- Kako osvojiti muškarca – TOP 7 najboljih savjeta!
- Trikovi za Instagram Stories
- Šta znači Lakomislen?
- Lavanda – majka moderne aromaterapije
- Karcinom bubrega – uzrok, simptomi, liječenje
- Advil tablete – djelovanje, nuspojave, cijena, iskustva