Kako je pravilno pisati: podpitanje ili potpitanje?
Kod dvojbe piše li se pravilno podpitanje ili potpitanje, radi se o tome provodi li se glasovna promjena jednačenja suglasnika po zvučnosti.
U ovom primjeru imenica nastaje od prijedloga pod i imenice pitanje, označava pitanja koja slijede nakon glavnog te se odnose na određene pojedinosti.
U tvorbi imenice pod + pitanje zvučni glas d nađe se ispred bezvučnog glasa p te se i on obezvučuje. Pod + pitanje > podpitanje > potpitanje.
Primjeri pravilne uporabe su sljedeći:
Ima li itko potpitanja?
Na kraju sjednice nije bilo dodatnih potpitanja.
Novinar je dosađivao s milijun istih potpitanja na koja je ministar strpljivo odgovarao.
Učiteljica je pitala ima li tko potpitanja.
Zaključno, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno je pisati i piše se: potpitanje, potpitanja, potpitanju, potpitanjima…
