U talijanskom gradu punom turističkih atrakcija kao što je Venecija, teško je znati odakle početi. Možda je najbolji način da se jednostavno izgubite na nekoliko sati lutajući njegovim očaravajućim uličicama i prolazima, šetajući pored njegovih kanala i pronalazeći njegove tajne kutke.
Na svakom koraku vidjet ćete nešto vrijedno pamćenja. Bez obzira kamo vas ovo istraživanje odvede, lako je pronaći put do Piazze San Marco i Velikog kanala. Većina najboljih znamenitosti koje ćete poželjeti posjetiti nalaze se oko ove dvije znamenitosti.
Venecija je podijeljena na šest sestiera, četvrti koje imaju izrazito različite karaktere. San Marco je središnji, s tri strane okružen velikom petljom u Canalu Grande. S druge strane mosta Rialto nalazi se obrtnička četvrt San Polo, a s druge strane Canala Grande na jugu je elegantni Dorsoduro sa svojim prestižnim muzejima umjetnosti i živahnim trgovima.
Na vanjskim rubovima su Santa Croce, Castello i Cannaregio, dom izvornog geta. Osim šest sestiera – četvrti – samog grada, poželjet ćete uskočiti u vaporetto do predivnih otoka: Lido, Murano, Burano i Torcello. Vrijedi posjetiti četvrti otok, San Giorgio Maggiore, i to zbog prekrasnih pogleda na San Marco i Veneciju s tornja njegove crkve.
Kako ne biste propustili najbolje atrakcije, za svoje putovanje u Veneciju svakako koristite ovaj popis. Osim toga, ne vrijedi posjetiti Veneciju bez da znate neke od zanimljivosti koje se također nalaze u nastavku teksta.
Piazza San Marco (Trg sv. Marka)
Ogromno prostranstvo najvećeg venecijanskog trga i čini se gotovo intimnim zahvaljujući elegantnoj ujednačenosti njegove arhitekture. Ali više od svoje arhitektonske ljupkosti, Trg svetog Marka (Piazza San Marco) voljen je kao dnevni boravak Venecije, mjesto gdje se svi okupljaju, šetaju, piju kavu, zaustavljaju se da ćaskaju, susreću prijatelje i vodiče ili samo usputno prolaze.
Tri strane Venecije uokvirene su arkadama, ispod kojih se nalaze moderne trgovine i još otmjeniji kafići. Otvoreni kraj obilježen je čudnim, egzotičnim zavojima, kovitlacima, mozaicima i čipkastim kamenim filigranom bazilike svetog Marka. Iznad njega se uzdiže zidano stablo zvonika.
Canale Grande
Prolazeći kroz srce Venecije u divovskoj obrnutoj S krivulji, Canal Grande glavni je bulevar koji povezuje Piazzu San Marco, most Rialto i dolazne točke željezničke stanice i mosta s kopna.
Samo četiri mosta prelaze njegovu dužinu od 3,8 kilometara, ali ogoljene gondole nazvane traghetti voze naprijed-natrag na nekoliko točaka između mostova. Palače svih vodećih obitelji otvaraju se prema kanalu, a njihova gizdava venecijanska gotika i ranorenesansna pročelja okrenuta su prema vodi, kojom su posjetitelji dolazili.
Ove velebne palače – ili barem njihova pročelja – danas su dobro očuvane, a putovanje duž kanala vaporettom, venecijanskim plutajućim sustavom javnog prijevoza, najbolji je način da ih vidite i doživite. Ili možete razgledati palače ležernijom brzinom na malom grupnom jednosatnom obilasku brodom Venice Grand Canal, koji također uključuje neke od manjih kanala. I naravno, vožnja gondolom Canalom Grande jedna je od najromantičnijih noćnih aktivnosti u Veneciji.
Bazilika svetog Marka
Svakako najpoznatija crkva u Veneciji i jedna od najlakše prepoznatih u svijetu, bazilika svetog Marka (Basilica di San Marco) izvorno je bila Duždeva privatna kapela, ukrašena bizantskim umjetničkim blagom koje je dio plijena koji su vratili nakon pada Carigrada.
Slike mozaika sa zlatnom podlogom iznad vrata na pročelju samo nagovještavaju umijeće mozaika koji se nalazi unutar bazilike, gdje 4240 četvornih metara zlatnih mozaika prekriva kupole i zidove. Oni daju izrazito bizantski ton njegovoj visokoj unutrašnjosti, ali pronaći ćete i blaga iz drugih razdoblja, uključujući kasnije mozaike koje su dizajnirali Tizian i Tintoretto – imena koja ćete sresti posvuda po gradu.
Veličanstvenu zlatnu oltarnu palu, Pala d’Oro, jednu od najboljih u Europi, započeli su umjetnici ranog 12. stoljeća, a stoljećima kasnije, bivala je ukrašena s gotovo 2000 dragulja i dragog kamenja.
Ponte di Rialto (Most Rialto) i San Polo
Nekoć jedini most preko Velikog kanala, most Rialto označava mjesto prvog naselja na otoku, zvanog Rivus Altus. Izgrađen 1588. godine, nekih 150 godina nakon urušavanja prethodnog drvenog mosta, ovaj kameni luk nosi dvije prometne ulice i dvostruki niz trgovina.
Uz to što služi kao užurbana prijelazna točka na sredini kanala, omiljena je točka za gledanje turista koji fotografiraju ili poziraju, ali i za promatranje asortimana brodova koji uvijek prolaze ispod njega.
Crkva San Bartolomeo, blizu kraja mosta San Marco, bila je crkva njemačkih trgovaca koji su živjeli i radili u Fondaco dei Tedeschi koja je ovdje graničila s kanalom. Ima izvrsnu oltarnu sliku Mučeništvo sv. Bartolomeja Palme Mlađeg. Nekadašnja mjenjačnica danas je popularno mjesto za kupovinu.
S druge strane mosta Rialto užurbana je tržnica hrane na kojoj Venecijanci i kuhari kupuju svježe namirnice i plodove mora. U uskim ulicama San Pola, iza tržnice, nalaze se zanatske radnje i ateljei za izradu maski, jedno od najboljih mjesta za kupovinu u Veneciji. Također ćete pronaći mjesta za jelo koja nisu toliko puna turista kao ona bliža San Marcu.
Torre dell’Orologio
S jedne strane bazilike, okrenuta prema Piazzi San Marco, nalazi se jedna od najpoznatijih venecijanskih ikona, toranj sa satom nadvišen parom brončanih Maura koji svakog sata udaraju u veliko zvono. Lice sata prikazuje mjesečeve mijene i zodijak u pozlati na plavoj pozadini, a iznad sata je mali balkon i kip Djevice.
Iznad toga, krilati lav svetog Marka i mozaik od zlatnih zvijezda na plavoj pozadini dodao je 1755. godine Giorgio Massari. Sama kula je iz 15. stoljeća i tipična je za venecijansku renesansnu arhitekturu. Kroz lučni prolaz u podnožju prolazi jedna od najprometnijih ulica Venecije, uska Calle Mercerei.
Ako ste u Veneciji tijekom tjedna Uzašašća ili na Bogojavljenje, dok Mauri otkucaju svaki sat, možete vidjeti Tri kralja kako ih anđeo vodi pored Gospe. Možete se popeti na toranj kako biste izbliza pogledali satni mehanizam.
Campanile
Stojeći poput divovskog uskličnika iznad prostranstva Piazze San Marco, Campanile nije prvi koji ovdje stoji. Izvorno podignut kao svjetionik 1153. godine, dramatično se urušio u piazzu 1902. godine i ponovno je izgrađen na čvršćim temeljima. Također je ponovno izgrađena i Loggetta, mala mramorna loža dovršena 1540. godine, gdje su se prije sastanka na sjednicama okupljali članovi Velikog vijeća.
U lođi u podnožju između stupova možete vidjeti Sansovinova četiri brončana remek-djela koja su sva spašena nakon urušavanja. Campanile ima mračniju stranu svoje povijesti: u srednjem vijeku, zatvorenici, uključujući svećenike odmetnike, bili su podignuti u kavezima koji su stršali van građevine i tako su visjeli tjednima.
Danas je Campanile popularna atrakcija zbog pogleda s platforme na vrhu, koji se proteže preko grada i lagune do Jadrana (pokušajte ići rano ili kasno tijekom dana, jer redovi za lift mogu biti vrlo dugi).
Scuola Grande di San Rocco
Ova impresivna zgrada od bijelog mramora sagrađena je između 1515. i 1560. godine i to za smještaj dobrotvornog društva posvećenog San Roccu. Ubrzo nakon završetka, Tintoretto, veliki venecijanski umjetnik iz 16. stoljeća pobijedio je na natjecanju za slikanje središnje ploče za strop Sala dell’Albergo tako što je ušao u zgradu i stavio svoju sliku na predviđeno mjesto prije ocjenjivanja, na veliku iritaciju njegovih konkurentskih umjetnika.
Kasnije je njezine zidove i stropove ukrasio cjelovitim ciklusom slika koje se smatraju umjetnikovim remek-djelom. Najraniji radovi, u Sali dell’Albergo, datiraju iz 1564. i 1576. godine i uključuju Slavljenje svetog Roka, Krista pred Pilatom, Ecce Homo i najsnažnije od svih, Raspeće. One u gornjoj dvorani prikazuju prizore iz Novog zavjeta, naslikane između 1575. i 1581. godine.
Santa Maria della Salute
Jedna od najfotografiranijih crkava u Veneciji, Santa Maria della Salute, smještena na mnogim razglednicama, uzdiže se na vrhu poluotoka preko puta Duždeve palače.
Monumentalna barokna crkva sagrađena je kao zahvala za kraj kuge 1630. godine, ali krhka zemlja nije izdržala njenu ogromnu težinu, pa je njezin arhitekt, Baldassare Longhena, dao zabiti više od milijun drva u dno lagune.
Pristanište vaporeta je točno ispred crkve, a vrhunac njezine unutrašnjosti – osim veličanstvene kupole – je sakristija, gdje ćete pronaći slike među kojima je i Tintorettov Brak u Kani.
Ca’ d’Oro
Delikatni mramorni filigran Bartolomea Bona čini se previše čipkastim da bi mogao biti isklesan u kamenu, a možete samo zamisliti kakav je dojam ova fasada ostavljala prekrivena izvornom bojom i zlatom. Uz Porta della Carta u Palazzo Ducale, koju je također izradio Bartolomeo Bon, ovo se smatra savršenim primjerom venecijanske gotike.
Možete se diviti i njenoj unutrašnjosti, budući da je ova palača sada muzej umjetnosti, obnovljena kako bi pružila prostor za umjetnička djela i pogled na način na koji su živjeli bogati Venecijanci u 15. i 16. stoljeću. Znalac zaslužan za spašavanje palače, barun Giorgio Franchetti, dao je svoju zbirku umjetnina državi 1922. godine, s djelima Tiziana, Mantegne, Van Dycka, Tullia Lombarda i Berninija.
Lido
Dugačak (12 kilometara) pješčani pojas koji odvaja venecijansku lagunu od Jadranskog mora bio je prvo pravo europsko odmaralište na plaži, a na svom vrhuncu, na prijelazu u 20. stoljeće, bio je najotmjenije europsko pojilište za kraljevske obitelji i slavne. Danas velebni hoteli u kojima su počivali još uvijek primaju goste i posjeduju prekrasne plaže s finim pijeskom.
Javne plaže nalaze se na sjevernom kraju otoka, u blizini crkve San Nicolo, gdje se štuju relikvije svetog Nikole. Nakon značajne polemike između Venecije i Barija, koji također polaže pravo na svečeve relikvije, anatomski je stručnjak utvrdio da obje imaju jednaka prava; otprilike polovica kostura, uključujući i lubanju, nalazi se u Bariju, a druga polovica u Lidu.
Lido možete obići pješice ili biciklom unajmljenim u blizini pristaništa gdje vas odvaja 10-minutna vožnja Motonaveom ili duža vožnja vaporetom od St. Marka. Otok je pun secesijskih vila i hotela, a da biste vidjeli vile, prošećite nekim sporednim ulicama. U kolovozu i rujnu Lido je mjesto održavanja Međunarodnog filmskog festivala koji se održava u Palazzo del Cinema.
Naravno, to su samo neke od atrakcija, a u Veneciji ih ima doslovno na svakom koraku. Kao grad koji na svom dlanu drži intrigantnu povijest, osim atrakcija, Veneciju krase i mnoge zanimljivosti bez kojih ovaj grad jednostavno ne možete cijeniti na isti način.
Venecija je rođena s prvim kamenom crkve San Giacomo di Rialto
Dan 25. ožujka 421. općenito se smatra danom utemeljenja Venecije, polaganjem prvog kamena crkve San Giacomo di Rialto (San Giacometto). O podrijetlu se izvješćuje u Chronicon Altinate, latinskoj kronici koja prepričava legende o osnutku grada, a kasnije i venecijanskom povjesničaru Marinu Sanudu, koji je izvijestio o velikom požaru na mostu Rialto 1514.
Venecija je izgrađena na drvu
Svi trgovi i raskošne građevine još su impresivniji kada pogledate oko sebe i primijetite da svi oni izviru iz vode.
Kako je grad izgrađen na tako fluidnim temeljima? Prije nego što je Venecija postala ono je danas, to je područje bilo blatna, močvarna laguna sa svim otocima rasprostranjenim po močvarnim ravnicama.
Kako bi ga pretvorili u plutajući grad kako je sada poznat, rani doseljenici morali su isušiti lagunu i iskopati kanale. Postavili su drvene kolce ili balvane kako bi ih obložili i stvorili prepreku, koja je također ležala na tvrdoj glini. Zatim su izgradili drvene platforme na vrhu stupova i na njih stavili kamen. Zgrade Venecije izgrađene su upravo na tim temeljima.
Kako je drvo izdržalo ovih svih godina? Mogli biste pomisliti da bi se materijal mogao raspasti, nakon čega bi se raspao i čitav grad. Zapravo, voda oko Venecije ima malo kisika i stoga uvjeti nisu pogodni za mikroorganizme koji bi mogli razgraditi drvo.
Venecija ima jednu od najužih ulica na svijetu
Zajamčen vam je prekrasan pogled gdje god šetali u Veneciji.
Dok lutate duž njegovih 150 kanala i 400 pješačkih mostova, možete pronaći jednu od najužih ulica na svijetu. Calletta Varisco ima samo 53 cm u promjeru. Ovo definitivno nije ruta za šetnju ruku pod ruku sa svojim dragim.
Venecija je sama sobom vladala 1100 godina
Grad u laguni bio je neovisno carstvo više od jednog tisućljeća. Poznat kao La Serenissima od 697. godine, njegova je autonomija u konačnici okončana kada je Napoleon preuzeo kontrolu 1797. godine. Francuska i Austrija borile su se za vlast, dok grad na kraju nije postao dio Kraljevine Italije 1866. godine i to pod kraljem Vittorijem Emanuelom II.
Prije tog vremena, Venecija je vladala većim dijelom Sredozemlja i trgovala sa zapadnom Azijom, a vrhunac svoje moći doživjela je u 14. stoljeću. Otoci poput Krete i Cipra bili su pod vlašću Venecije, a također je imala veliki utjecaj u gradu Konstantinopolu (današnji Istanbul).
Zbog svoje topografije, Venecija je postala odvažno carstvo, koje je moralo preživjeti uz dobre trgovačke veze i gradnju brodova. Nije se mogla osloniti ni na što drugo, primjerice na poljoprivredu, pa je uz dobru poslovnu oštroumnost Venecija postala jedan od najbogatijih gradova.
U Veneciji je sve manje vozača gondola
Budući da motorni prijevoz nije dopušten u povijesnom središtu Venecije, kretat ćete se pješice ili poznatim romantičnim načinom prijevoza, gondolom.
No, pomalo nestaju i brodovi i profesionalci koji njima upravljaju. Potrebna je profesionalna licenca da postanete gondolijer, a svake godine se izdaju samo tri ili četiri. Potrebno je sveukupno 400 sati obuke da bi se licenca dobila – kao i uvjet da se položi ispit iz venecijanske povijesti i arhitekture.
No, svake se godine pomalo smanjuje njihov broj. U 17. i 18. stoljeću čak je 10.000 gondola ispunjavalo venecijanske plovne putove. U moderno doba samo ih oko 400 još uvijek obilazi vodene putove – a gotovo svi se koriste za turizam.
U Veneciji postoji samo jedna službena žena gondolijer
Kako se profesija gondolijera povijesno prenosila s oca na sina, žene nikada nisu imale priliku to nastaviti kao karijeru.
Nakon gotovo tisuću godina isključivo muškog posla, Giorgia Boscolo, kći gondolijera, oko 2010. postala je prva licencirana gondolijera u Veneciji.
Ali to ne znači da u Veneciji nema drugih žena koje veslaju ili čak grade čamce.
Karantenu su izmislili Mlečani
Budući da je Venecija izgradila carstvo na širokoj morskoj trgovini, slijedilo je širenje bolesti koje su donosili brodovi koji pristaju u grad te bi tako uslijedile epidemije.
Kako bi se to spriječilo, brodovi bi na moru morali stajati 40 dana – odatle dolazi riječ ‘karantena’ (40 na talijanskom je quaranta).
Mletačka je vlada 1348. godine uspostavila karantenu, nakon čega bi ljudi i roba koji bi pristizali u grad bili odvedeni na izolirani otok. Da su Mlečani bili izloženi kugi, oni i njihove obitelji također bi bili tamo poslani. Ako bi se pokazalo da su zaraženi, poslali bi ih na drugi odvojeni otok pun zaraženih ljudi. Ako su nakon 40 dana znakovi infekcije prošli, mogli su otići.
Venecija ima posebne maske, no nekad su bile ilegalne
Venecija je također poznata po svojim zanimljivim i raskošnim maskama. No, oko vremena karnevala u veljači, venecijanske maske simbol su grada i njegovih slavlja. Mogu varirati od onih plastičnih do složenih dizajniranih umjetničkih djela koja se prodaju za tisuće eura.
Povijesno gledano, ove su maske bile mnogo manje od uličnih svečanosti. Nekada su se nosile kako bi se sakrio identitet ljudi koji su sudjelovali u bilo kojoj aktivnosti koju Crkva nije odobrila u danima prije korizme.
Ponekad su se nosile kako bi se prikrile nedopuštene ili ilegalne aktivnosti; drugi put je to bilo za mnogo manja kršenja pravila – kao što su spojevi i romantični susreti. Iz tog su razloga zapravo postali ilegalni u raznim točkama povijesti Venecije.
Ove dramatične maske potječu iz 13. stoljeća. Postale su toliko popularne da ih je oko 17. i 18. stoljeća elita toliko često nosila da je vlada morala ograničiti njihovu upotrebu. Donesen je zakon koji dopušta nošenje maske samo tri mjeseca u godini, od Božića do korizme.
Ponekad su tijekom te faze nošenja maski bile zabranjene određene aktivnosti. U 13. stoljeću jedna od omiljenih aktivnosti Mlečana bila je bacanje jaja na prolaznike.
Međutim, potaknuti anonimnošću nošenja maski, ljudi su umjesto toga počeli bacati jaja napunjena tintom. To je 1268. godine dovelo do uvođenja zakona kojim se maskiranima u potpunosti zabranjuje bacanje ljuski jajeta.
No, ponekad je nošenje venecijanskih maski bilo obavezno
U određenim društvenim situacijama nošenje maske postalo je obvezno. Primjerice, kad su žene bile u braku morale su nositi masku kad su išle u kazalište.
Do ove točke njihovog bračnog statusa, maske su više služile kao oznaka skromnosti nego znak zavođenja.
Neke su maske bile čak i bitan dio opreme koju su nosili liječnici – rani oblik osobne zaštitne opreme. Maska doktora za kugu, sa svojim dugim, zlokobnim kljunom, ponovno se pojavila u ovim pandemijskim vremenima.
Međutim, maske su izvorno dopuštene liječnicima kada bi tretirali pacijente s kugom. Kljun bi bio napunjen aromatičnim biljem kako bi spriječio smrad od zaraženih, a rupe za oči bile su radi zaštite prekrivene nekom vrstom stakla.
Venecija ima oblik ribe
Ovu činjenicu možda nikada nećete saznati ako na Veneciju ne pogledate s visine. Tko je mogao predvidjeti da će grad koji je nastao od močvarne lagune na kraju izgledati poput ribe?
Kao što vidite, Venecija je puna predivnih povijesnih i romantičnih detalja i bila bi šteta to sve propustiti. Ako ćete ikada odlučiti posjetiti ovaj predivni plutajući grad, nikako ne zaboravite posjetiti atrakcije koje smo vam preporučili na ovom popisu!