Zdravko Marić kao Alvarez Četvrti

Slobodno tržište postaje nakaradno i gadljivo. Nema ga kad govorimo o Agrokoru. Neće ga ni biti. Uvodi se nejednakost, štoviše propisuje posebnim zakonom. Hrvatska je kapitulirala kao država. Porobljena je interesom kapitala, nesposobna provesti minimum pravde, nespremna za progon i propitivanje odgovornosti svih koji su doveli do afere Agrokor, koja danas sve više nalikuje na ono što se događalo Agrokomercu Fikreta Abdića za posljednjih godina Jugoslavije.

Piše: Drako Pajić

U tome je problem lex Agrokora. Hrvatska država složila ga je tako da štiti najveće vjerovnike, a ne mari za male dobavljače i radnike. A onaj detalj o naknadnom amandmanu, koji je na brzinu dao HDZ u Saboru, čisti je dokaz da strani bankari doslovno mogu davati naredbe hrvatskoj Vladi koja ih onda, poput poslušnih zaposlenika, izvršava i provodi u djelo kako bi bankari imali sigurnost povratka svojih kredita ukoliko se cijeli Agrokor na kraju ipak uruši. Pritom, po tko zna koji put, u navodno tržišno orijentiranom gospodarstvu temeljenom na jednakosti za sve, bankari ne odgovaraju za vlastite loše procjene, iako je prekomjerno kreditiranje Todorića njihova odgovornost. Oni su morali znati što rade, kome daju kredite.

Struka se zaobilazi. Ne sluša ih nitko. Sudac Mislav Kolakušić uporno i dosljedno ukazuje na neustavnost zakona, koji štiti velike i doslovno ide u korist Todoriću i bankama. Nitko od predstavnika države ne reagira kada on upozorava da već imamo institut predstečaja i stečaja, da se zbog jedne kompanije narušavaju svi tržišni odnosi, a istovremeno imamo 330.000 blokiranih građana za koje nitko ne mari i na njih se primjenjuju okrutni ovršni zakoni, koji za Todorića ne vrijede. Čak i taj detalj o Antoniju Alvarezu Trećem, koji radi u Hrvatskoj bez radne dozvole, 2,99 posto je naš i Agrokorov, ne vrijedi ništa. Njega država ne smije zamarati takvim banalnostima.

Jedan od najvećih autoriteta za stečajno pravo prof. Jasnica Garašić s Pravnog fakulteta u Zagrebu taksativno je iznijela 11 ozbiljnih razloga zbog kojih lex Agrokor nije smio biti usvojen. Između ostalog, ona navodi kako Zakon omogućava zlouporabe i dominaciju velikih i informiranih vjerovnika na račun malih vjerovnika, dodaje da specijalni povjerenik može odabrati koje će vjerovnike namiriti nagodbom, a koje ne. Smatra da rješenja u Zakonu nisu u suglasju s pravnom stečevinom Europske unije, kao i da posebni zakon pisan za Agrokor ugrožava druga vladajuća, ovisna i povezana društava u RH i čini ih manje atraktivnim za gospodarsku suradnju. Nabrojiti sve stručne primjedbe dalje nema smisla, već valja zaključiti kako je lex Agrokor najgora stečevina socijalističke dogovorne ekonomije, koja nema nikakve veze s tržištem na kojem svi moraju imati jednake uvjete poslovanja.

Do danas još uvijek nema nikoga tko bi mogao biti progonjen zbog odgovornosti za nastalu situaciju. Čak ni u političkom smislu. Znamo da nitko za zdravlje ne pita guvernera Hrvatske narodne banke Borisa Vujčića, koji ništa o opasnoj zaduženosti Agrokora izgleda nije znao. Ništa nisu izgleda znali ni ostali regulatori tržišta, jednako ni Vlada Andreja Plenkovića, gdje je ministar financija u sukobu interesa Zdravko Marić prije samo mjesec dana tvrdio kako je sve u najboljem redu. Plenković je tragično zakasnio s reakcijom, najbolji dokaz tome jest ubrzano pripremanje i usvajanje lex Agrokor koji je, da tužni paradoks bude veći, morao odobriti Ivica Todorić, zasigurno najodgovornija osoba u cijeloj priči.

A morao bi Gazda završiti slično kao Calisto Tanzi, morao bi odgovarati svojom imovinom. Bivši vlasnik Parmalata dobio je i 17 godina zatvora u Italiji. Tamošnje je pravosuđe čak i tužilo dio banaka jer su zarađivale na prodaji Parmalatovih obveznica znajući za lošu situaciju tvrtke. Uspjeli su vratiti od banaka dvije milijarde eura. Sve suprotno od onoga što se događa u Hrvatskoj. Zaključak je na kraju jednostavan. Ako Ivica Todorić svojom imovinom ne bude odgovarao za pad Agrokora, nikakva uspostava povjerenja neće biti moguća.

I ništa neće imati smisla. Ova tragedija mogla bi postati još potpunijom, samo ako bankari i Plenkovićeva Vlada budu dovoljno bahati pa shvate kako je po svemu idealni povjerenik za Agrokor nitko drugi do ministar Zdravko Marić. Više barem ne bi bio u sukobu interesa, znalo bi se za koga radi. Poznaje Agrokor, poznaje i državne financije, zna kome uzeti, a koga štititi, ima i radnu dozvolu. Po tome je definitivno bolji od Alvareza Trećeg. Naš Alvarez Četvrti.

Novi list