Vino piju, ustavom se slade

Šta radi Dodik nasrtajima na Vijeće ministara BiH jednako ostaje u sjeni njegovih opetovanih izjava kako neće participirati u vlasti na državnom nivou. Kao da je dovoljan Čovićev poziv pa da uđe!

Piše: Vildana Selimbegović

Malo je reći da je Milorad Dodik zadovoljan rezultatima izbora.

Još nisu zvanično ni potvrđeni, a lider SNSD-a nastavio je objelodanjivati svoje namjere o blokiranju bosanskohercegovačkog puta u Europsku uniju, što valjda više ne čudi ni najviše briselske dužnosnike, no pomalo iznenađujuće odjekuje federalna tišina. Dodika se zapravo javno odrekao jedino Fahrudin Radončić, lider SBB-a, koji uopće nema dilema da je predsjednik Republike Srpske odabrao put u izolaciju i samoizolaciju i, kako je već rekao, on očekuje da će entitetski predsjednik ponijeti breme odgovornosti za nasrtaj na Dejtonski mirovni sporazum. No, to očito ne brine Dragana Čovića, hrvatskog člana državnog Predsjedništva i lidera HDZ-a BiH. Dodiku je oprostio ono što Bakiru Izetbegoviću, predsjedniku SDA, i ne pomišlja: sastanak u Barci, restoranu u Istočnom Sarajevu, održan bez njega. Da je tako, Čović je potvrdio i prije koji dan, kada je boravio u radnoj, partijskoj i prijateljskoj posjeti Dodikovih dvora, nakon koje je Dodik – da ne bi bilo kakvih dilema – Bruxellesu i zaprijetio: bude li kakvih sankcija protiv njega, RS će odustati od reformske agende i europskog puta BiH?!

No, to nije smetalo da se dvojac Dodik – Čović pohvali zajedničkom dvopartijskom akcijom. SNSD i HDZ će uskladiti želje i u parlamentarnu proceduru uputiti zakon o Ustavnom sudu BiH. Nije tajna, Dodiku Ustavni sud smeta pošto je u korist vlastitih izbornih aktivnosti svoje partijske sudrugove poticao na svjesno kršenje privremene mjere ove najviše sudske instance u BiH na predizbornom skupu, poznatijem po imenu referendum o Danu RS-a. Da su toga svjesni i premijerka RS-a Željka Cvijanović i družina iz referendumske komisije obznanjeno je također prošle sedmice, kada je objelodanjeno da će zakonom o praznicima NSRS 9. januar definirati kao sekularni praznik. Što će zapravo reći da Dodik pokušava sanirati štetu, valjda zarad nekih budućih referenduma o kojima već govori a javno zagovara i hrvatsko referendumsko pitanje (?!) koje on i Čović nakon sastanka nisu pominjali, što ne znači da ga nisu i usuglasili.

Šta radi Dodik nasrtajima na pravosuđe i vrapci na grani znaju: pokušava se politički prati od istraga koje je – za njegov hatar – u Tužiteljstvu BiH u ladicama čuvao sada već trajno suspendirani Goran Salihović, koji je dužnost glavnog državnog tužitelja stavio na raspolaganje upravo predsjedniku RS-a. No, šta radi Dodik nasrtajima na Vijeće ministara BiH jednako ostaje u sjeni njegovih opetovanih izjava kako neće participirati u vlasti na državnom nivou. Kao da je dovoljan Čovićev poziv pa da uđe! Čak ga uostalom ni Čović javno ne poziva, mada ga jednako priziva. Da sve skupa postaje skoro degutantno svjedoči sam Milorad: on koji je – po svom i Izetbegovićevom priznanju – u Barku došao zbog kredita MMF-a i mehanizma koordinacije, sada kada je već spiskao prvu tranšu, u Večernjem listu aranžman iz Washingtona fakturiše Vijeću ministara i to ne cijelom – već onom bošnjačkom dijelu i Savezu za promjene. Bevandu ne pominje – ili su on i Čović bevandu pijuckali dok su kovali zajedničke paklene planove ili je naprosto riječ o prištedi državnog ministra finansija od koga još uvijek očekuju akciznu politiku koja će kazniti pivare i proizvođače bezalkoholnih pića i vode u BiH, a vinare, kojima je Čović davno obećao privilegirani položaj, ostaviti da u njemu i uživaju.

Igra sa akcizama već je dvojako poslužila lideru HDZ-a BiH: u pravolinijskom finansijskom sustavu koji u potpunosti kontrolira uključujući i Upravu za indirektno oporezivanje, ali i u državnom Parlamentu gdje su zaustavljene akcize na gorivo. Koalicije nema, viče Čović po onoj čuvenoj drž’te lopova! Milorad odjekuje: ne daju da gradimo ceste, da se narod voza! Kao da narod(e) dovoljno ne vozaju. Nudili su mi i još mi nude da se dogovaram na štetu Hrvata s Bošnjacima, povjerava se Dodik novinarima odanim HDZ-u BiH, i ne štedi Izetbegovića raznih optužbi mada se u istom intervjuu, samo koji stubac ranije, hvali kako nema skoro nikakvih kontakata s bošnjačkim predstavnicima na vlasti. Šta je onda bilo ono u Barci?

Sve samo ne planiranje europskog puta BiH. Jer to je jedini put koji podjednako ne odgovara važećim režimima u BiH. Dodik se bori za svoj dio političkog atara na kome ga niti jedna od vlastitih afera – kako bankarskih, tako i ostalih umreženih u korupciju i kriminal – ne bi mogla stići, Čović za već famoznu teritorijalnu jedinicu na kojoj bi on bio ono što je Dodik u RS-u, no za šta se tačno bori Izetbegović? Iako se u ovom trenutku čini da je lakše odgovoriti na pitanje protiv koga se bori i bez imalo zadrške ustvrditi da te protivnike nema razloga tražiti u već pominjanom dvojcu koji jednako nastavlja – možda i zbog toga – sa ucjenama i pritiscima, SDA je i dalje najjača stranka u državi i kao takva snosi i najveću odgovornost. Vrijeme je da se toga prisjeti i Izetbegović i ako ništa drugo, pokaže da je naučio lekciju koju je propustio u Barci. Čoviću je ionako milija bevanda od bureka.

Oslobođenje

Podijeli objavu

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here