UMRO DUBRAVKO LOVRENOVIĆ: Jedan od najvećih gubitaka za humanističku znanost u BiH

Istaknuti bosanskohercegovački znanstvenik, akademik Dubravko Lovrenović umro je 17. siječnja u 7 sati u Sarajevu, nakon duge i teške bolesti.

Dubravko Lovrenović, bh. medievalist, rođen je 30. kolovoza 1956. godine u Jajcu. Na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Sarajevu diplomirao je 1979. godine. Na istom je fakultetu odbranio doktorat “Ugarska i Bosna (1387-1463)” 1999. Godine, a na istom je Odsjeku prošao sva univerzitetska zvanja. Bio je redovni profesor za znanstveno područje Povijest srednjega vijeka.

Zimski semestar 2001/2002. godine proveo je kao gostujući profesor na američkom univerzitetu Yale. Godine 2005. boravio je i kao stipendist na Centralno-europskom univerzitetu u Budimpešti. Bio je predsjednik Odsjeka za povijest i prodekan za nastavu Filozofskog fakulteta u Sarajevu.

Objavio je veći broj knjiga i radova o srednjem vijeku u domaćim i stranim stručnim časopisima, kao i više desetina tekstova publicističke naravi. Sudjelovao je na većem broju znanstvenih skupova. Urednik je brojnih izdanja knjiga, organizator znanstvenih skupova, voditelj i sudionik u radu u više znanstvenih projekata, recenzent brojnih izdanja, promotor brojnih publikacija i član više redakcija.

Bio je član ANU BiH, tajnik Odbora za historijske nauke pri Akademiji, te u sastavu Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine i Komisije za saradnju sa UNESCO-om. Od 2012. bio je član Društva za proučavanje srednjovjekovne bosanske povijesti.

Znanstvenik i društveno angažirani humanist

Lovrenović je također bio i član većeg broja udruženja i organizator pomaganja ugroženom stanovništvu na području BiH.

Povremeno je bio politički aktivan. Od 2001. do 2003. godine bio je zamjenik ministra obrazovanja, znanosti, kulture i sporta u Vladi Federacije BiH.

Posebni fokus njegovog profesionalnog angažmana bio je na srednjovjekovnoj bosanskoj i europskoj povijesti, s posebnim osvrtom na regiju centralno-istočne Evrope, Ugarsko-bosanskim odnosima u srednjem vijeku, recepciji i tumačenju bosanskog srednjovjekovlja u novom vijeku i suvremenom dobu, historijskim mitovima i njihovoj upotrebi te materijalnoj kulturi (stećcima, prije svega).

Profesor Lovrenović je obavljao dužnost tajnika Odjeljenja humanističkih nauka ANU BiH, direktora Centra za leksikologiju i leksikografiju, bio je član Centra za balkanološka ispitivanja i član Odbora za historijske nauke ANU BiH.

Komemoracije

Filozofski fakultet u Sarajevu organizirat će u srijedu, 18. siječnja u velikom amfiteatru fakulteta komemorativnu sjednicu povodom smrti profesora Dubravka Lovrenovića, dopisnog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.

– Smrt profesora Lovrenovića ogroman je i nenadoknadiv gubitak za Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu i Akademiju nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine – navodi se u priopćenju ove fakultetske institucije.

Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine obavijestila je da će se komemoracija Dubravku Lovrenoviću održati u četvrtak, 19. siječnja, u 12 sati , u amfiteatru ANU BiH.

-Smrt profesora Lovrenovića ogroman je i nenadoknadiv gubitak za Akademiju nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine – navodi se u priopćenju ANU BiH.

Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine obavijestila je da će se komemoracija Dubravku Lovrenoviću održati u četvrtak, 19. siječnja, u 12 sati , u amfiteatru ANU BiH.

Informacija o mjestu i datumu pokopa bit će naknadno objavljena.

Smrću Lovrenovića gubi znanost, ali i cijela BiH

Povjesničar Tomislav Išek smrt bh. akademika Dubravka Lovrenovića ocjenjuje kao veliki gubitak za historijsku nauku, akademsku zajednicu, ali i cijelu Bosnu i Hercegovinu.

– Ovo je veliki gubitak. U ovim teškim vremenima Dubravko je bio jedan od izuzetno prisutnih i aktivnih društvenih radnika i profesora – kazao je Išek novinarima u Sarajevu.

Naglasio je da je izgubljen čovjek koji je radio za BiH i koji je mlađim ljudima davao nadu.

Profesor Esad Bajtal je istakao da je Lovrenović u turbulentnim vremenima za BiH bio probosanski pošteno orijentiran, čineći sve što je mogao da doprinese znanosti kojom se bavio.

– Ostat će nam u sjećanju kao profesionalna i ljudska gromada – naglasio je Bajtal.

Profesor Mirko Pejanović naveo je da se s bolom prima informacija jer je umro mlađi čovjek, znanstveni stvaratelj, akademik, koji je postigao značajne rezultate u oblasti historijskih nauka.

– Ovo je veliki gubitak za akademsku zajednicu, za BiH, Akademiju nauka i umjetnosti, Filozofski fakultet – istaknuo je Pejanović.

Sociolog Slavo Kukić je poručio da svaka država zaslužuje da ima čovjeka i znanstvenika kakav je bio Dubravko Lovrenović.lovrenovic

Ševo: Smrt Lovrenovića jedan od najtežih gubitaka za humanističku nauku u BiH

Prerana smrt Dubravka Lovrenovića zaista je jedan od najvećih i najtežih gubitaka za humanističku nauku u Bosni i Hercegovini, prije svega za povijest- istaknula je bivša dugogodišnja članica Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH Ljiljana Ševo, povodom iznenadne smrti tog akademika i povjesničara.

Ona je mišljenja da je BiH ostala bez znanstvenika koji je bio izuzetno predan i beskompromisan istraživač, a koji je uvijek slijedio ono što zapravo znanost jest – potraga za istinom, bez ikakvih konotacija, posebno ne dnevno-političkih.

– Dubravko je bio daleko iznad svega toga. Dugo smo surađivali u Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika i moram da kažem da je Dubravko i u tom poslu nastupao na isti način, potpuno profesionalno. Lično mi je ovo težak gubitak kolege kojeg sam jako cijenila – istaknula je Ševo.

Mesihović: Lovrenović dao značajan doprinos izučavanju bh. povijesti

Smrću profesora Dubravka Lovrenovića Bosna i Hercegovina i njena historiografija su na velikom gubitku – ocijenio je profesor s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Sarajevu Salmedin Mesihović, povodom iznenadne smrti tog istaknutog akademika i povjesničara.

Mesihović je naveo da je Lovrenović uvodio novine u izučavanje bh.povijesti, dajući značajan doprinos ovoj znanosti, zbog čega će njegovim odlaskom u tom području ostati praznina.

Djelovanje Dubravka Lovrenovića u Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika BiH

Mediji posebno naglašavaju, pišući o odlasku znanstvenika, da se akademik Lovrenović osobito istaknuo djelovanjem u Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika BiH.

Posebice se angažirao na regionalnom projektu uvrštavanja stećaka na UNESCO-ovu Listu svjetske kulturne baštine.

“On je svojim javnim djelovanjem kao vrsni poznavatelj srednjovjekovne bosanske povijesti bilo odlučan borac protiv njene mitologizacije , pa tako i manipulacije stećcima u cilju opravdavanja teza o iskonskom “vlasništvu” određene vjere ili nacije nad onim što je današnja Bosna i Hercegovina.

U svojim istupima Lovrenović je bio i bespoštedni kritičar instrumentalizacije Hrvata iz BiH kroz povijest radi postizanje državnih ili političkih ciljeva koji su kao krajnju posljedicu imali ono što je on nazivao otuđenjem od vlastite domovine”, navode mediji.

Lovrenović je autor osam knjiga koje se bave srednjovjekovnom poviješću, a posebice stećcima te nekoliko desetaka rasprava, studija i polemičkih tekstova.

Jedini zajednički projekt u kulturi četiriju južnoslavenskih država

U povodu nominacije stećaka za upis na Listu svjetske baštine UNESCO-a, u ožujku 2015. , u svojstvu predsjedatelja Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, akademik Lovrenović govorio je za Dnevni list:

“Od raspada Jugoslavije, prije više od 20 godina, nominacija stećaka, srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika, s participacijom četiriju država: BiH, Hrvatske, Srbije i Crne Gore jest jedini zajednički projekt u kulturi četiriju južnoslavenskih država i već po tome ovaj projekt sam po sebi, htio to netko priznati ili ne, predstavlja određeni kulturni presedan. Taj presedan znači da je cijeli južnoslavenski prostor s disolucijom Jugoslavije razbijen ne samo politički, nego i kulturološki, a čini mi se da ne treba posebno dokazivati koliko je to zapravo, uza sve svoje razlike, jedan jedinstveni kulturni prostor. Druga činjenica koja mora biti istaknuta jest da je glavnu ulogu u cijelom procesu nominacije iz više razloga imala Bosna i Hercegovina, središnja ili centralna južnoslavenska zemlja, ne samo zbog činjenice da od 70.000 stećaka BiH ima više od 60.000. Višeznačno i kao partner ostalih država i kao država koja je imala najviše posla u cijelom tom projektu, pokazali smo da smo, uza sve limite koji su postojali, sposobni izvesti jedan takav projekt. I, na kraju, ja vjerujem da će uvrštenje stećaka na listu svjetske kulturne baštine značiti prije svega europsku i svjetsku promociju jednog jedinstvenog kulturnog dobra s jedne strane, s druge strane značit će izravan poticaj za mjere u zaštiti stećaka, a to su kriteriji UNESCO-a. Mislim da bi i ovu priliku trebalo iskoristiti da se zaista ozbiljno razmisli o osnivanju jedne institucije koja bi se profesionalno isključivo bavila zaštitom i proučavanjem stećaka.”

Polovicom srpnja 2016. stećci su zaista i uvršteni na Listu svjetske baštine UNESCO-a.

Dubravko Lovrenović: Stećci vjerno zrcale mukotrpnu duhovnu evoluciju bosansko-humskoga podneblja milenijskog raspona

Ovako je, pjesnički nadahnuto, u tekstu “Istine i zablude o stećcima 2 – Nadahnuti smrću”, razmišljao o srednjovjekovnom bosanskom i humskom mramorju Dubravko Lovrenović:

“Više od kršćanske simbolike, više od epitafa s njihovim pozivima na bdijenje i odbacivanje ovozemaljske taštine, markantni broj stećaka – koji je prema realnim procjenama prelazio 100.000 – zorno svjedoči o trajnoj zaokupljenosti tadašnjeg bosanskog društva kolektivnom eshatologijom. Sagledani u ovom obzorju, natpisi s bosanskih i humskih mramorova ukazuju se kao dio jedinstvene teološke cjeline umijeća umiranja, kao svojevrsni molitvenik posvećen mrtvima koji nije navodio na očajanje, već je pozivao na bdijenje, budio nadu i zagovarao pokajanje. Ovom svojom osobinom oni se svrstavaju u onaj način zapadnoeuropskoga promišljanja smrti koji je, naspram insistiranja na njezinoj jezovitoj komponenti, iz smrti uklanjao negativnu dimenziju. Put takvom promišljanju smrti utro je sv. Toma Akvinski svojim djelom Summa theologiae.

Pomno, poput kakva arhivara, sabirući duhovno-umjetnička iskustva od ilirsko-politeističkih, magijsko-mitoloških vjerovanja do suvremenih bizantsko-romansko-gotičkih kršćanskih obrazaca – nepregledne hijerarhije pojmova – stećci vjerno zrcale mukotrpnu duhovnu evoluciju bosansko-humskoga podneblja milenijskog raspona. Autentičnije i vjerodostojnije od bilo koje druge umjetničke grane oni u slikovno-jezičnoj igri na kamenu, tom srednjovjekovnom “filmskom platnu”, reprezentiraju duhovnu dramu jednoga formalno kršćanskoga društva još uvijek raspetoga između pagansko-mitoloških i kristoloških tema. Čovjek koji duboko zaokupljen mišlju o smrti podiže nadgrobni spomenik osoba je kršćanskoga mentalnoga sklopa, ali je to istovremeno podvojena ličnost u kojoj još uvijek žive pretpovijesni relikti tzv. “prirodne religije”. To se, možda ponajbolje, zrcali iz nepreglednog niza ornamentalnih motiva predantičkog i antičkog podrijetla čija pojava na stećcima nedvojbeno govori o žilavosti davno ukorijenjenih, praktično neizbrisivih modela kolektivne psihologije izvana tek ogrnutih plaštom kršćanstva. Ovdje do riječi dolazi jedan drevni religijski obrazac, dva prividno slična izraza religijskog i magijskog kulta – monoteistički model i sklonost štovanja prirodnih sila – koji se međusobno prepliću.

Na plohama stećaka pred promatračem se i danas odvija sekvenca jedne još uvijek aktualne drame – dvomilenijske jednočinke preobraćenja mitoloških bogova i heroja u kršćanske svece, drama koja je u univerzalizaciji kršćanske poruke srednjovjekovnom čovjeku, barem i na trenutak, barem i sporadično, usred užasa ratova, gladi i epidemija, omogućavala uživanje jednoga drukčijeg paralelnog svijeta ispunjenog vrlinom i ljepotom.

U melankoličnome tonu epitafa na stećcima zrcali se, naposljetku, još jedno općeeuropsko duhovno iskustvo: “prevlast pesimizma u našoj civilizaciji na početku modernoga doba”. Skupa s njima, brojnost stećaka, koji su gustom mrežom pokrili bosansko-humsku zemlju nepogrješivo kazuje o općoj zaokupljenosti smrću – o ograničenosti svih ljudskih napora – onim temama koje su tako snažno prožele europske duhove u osvit nove povijesne epohe. Bujanje ove jedinstvene sepulkralne umjetnosti podudara se s epohom najveće ekonomske moći bosansko-humskoga društva, s vremenom njegova materijalnoga zenita. Bilo je to feudalno društvo na izmaku, koje je u procjepu između sakralnog i profanog tragalo za novim rješenjima nagomilanih unutarnjih oprečnosti.”

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika: Lovrenović je bio izvanredan profesionalac

Predstavnici Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH istakli su u pismu da su duboko potreseni viješću da je uvaženi akademik i njihov dugogodišnji kolega i prijatelj, profesor Dubravko Lovrenović, preminuo te izrazili duboko žaljenje povodom gubitka velikog čovjeka, kosmopolite i izuzetno cijenjenog stručnjaka.

Istakli su da je profesor Lovrenović bio izvanredan profesionalac, posjedovao je bogatstvo akademskog iskustva u predavanju i u istraživanju, koje je nesebično prenosio studentima, kolegama i saradnicima u Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika, čiji je član bio od 2002. do 2016. godine.

Tijekom svih tih godina, naglasili su iz Komisije, profesor Lovrenović je dao nemjerljiv doprinos kako bi se očuvao i zaštitio veliki broj dobara kulturno-historijskog naslijeđa u Bosni i Hercegovini.

– U nepreglednoj listi profesionalnih uspjeha Lovrenovića svakako će ostati upisana njegova inicijativa, kao i predan rad i angažman na upisu stećaka na UNESCO-vu listu svjetskog naslijeđa. Zahvaljujući, između ostalog, njegovoj posvećenosti i istrajnosti, stećci koji su fenomen ovih prostora su dobili svoje zasluženo mjesto kao dio baštine svijeta – navodi se u pismu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH.

neznase.ba