Trijumf ekstremista u Njemačkoj, tek sada počinje pravi horor

Rezultati njemačkih izbora za Bundestag nisu tako dramatičan rez u odnosno na liberalno-demokratski poredak utemeljen na Zapadu nakon Drugog svjetskog rata poput britanske referendumske odluke o Brexitu ili izbora Donalda Trumpa u Bijelu kuću, ali su nesumnjivo dio istog trenda.

Piše: Gordan Duhaček

Dosad zaštićena od desnog ekstremizma i populizma, najmoćnija zemlja Europske unije s ovim je parlamentarnim izborima pokazala da ipak nije niti može ostati otok stabilnosti u svijetu koji se dramatično mijenja. Unatoč maloj nezaposlenosti, unatoč stalnom gospodarskom rastu, unatoč proračunskim viškovima, unatoč skoro pa iritantnoj stabilnosti i suglasju vladajuće velike koalicije demokršćana i socijaldemokrata na čelu s vječnom kancelarkom Angelom Merkel, Njemačka je danas postala još jedna od mnogih zemalja Europske unije u kojima desni ekstremisti sjede u parlamentu.

Glavna je vijest izbora za Bundestag je 13 posto glasova, koliko je osvojila Alternativa za Njemačku (AfD), stranka koja je uspjela između ostaloga privući više od milijun glasača demokršćana na svoju stranu, koristeći se prvenstveno antiuseljeničkom, antiizbjegličkom i antiislamskom politikom. Za AfD se odlično zna protiv čega su, no tek će se kroz njihov opozicijski rad u Bundestagu saznati za što su. Primjerice, kako će AfD glasati oko reforme mirovinskog sustava, s obzirom na to da stranka nema jedinstven stav o toj temi, kako je u kampanji priznao njihov glavni kandidat Alexander Gauland.

U Bundestag ulazi hrpa revizionista

Bit će zanimljivo vidjeti hoće li parlamentarna svakodnevica pripitomiti AfD i njihovih osamdesetak zastupnika u Bundestagu, među kojima se nalaze i notorni revizionisti i slabo zamaskirani neonacisti, ili će nastaviti svoj uspješni pohod korjenite promjene njemačke političke scene. Gauland je večeras bio jasan i najavio da je njihova glavna zadaća u Bundestagu “nastaviti lov na nju”, misleći pritom na Angelu Merkel.

Njemačka kancelarka je pak uspjela izgubiti između 8 i 9 posto glasova u odnosu na prethodne izbore, ali i dalje ostaje na vlasti. Merkel je očito oslabljena, ali i dalje nezaobilazna. Slijedi joj prilično težak zadatak sastavljanja vladajuće koalicije, za koju – po trenutnim najavama – ne može računati na socijaldemokrate, koji su s 20 posto osvojenih glasova doživjeli povijesni debakl i odmah najavili odlazak u opoziciju. To je dobro i za njih i za njemačku demokraciju, jer je Njemačkom od 2005. u dva mandata vladala velika koalicija crnih i crvenih, što očito nije bilo dobro za njemačku demokraciju, te je i otvorilo prostor za uspon i uspjeh AfD-a.

Merkel je katastrofalno oslabljena

Angela Merkel će, dakle, morati ići u koaliciju s liberalnim FDP-om i Zelenima, koji su oboje dobili više glasova na ovim izborima nego prije četiri godine, te će zasigurno imati i velike apetite. Takva se konstelacija u Njemačkoj naziva Jamajka-koalicija, po bojama zastave ovo otočne države /crna-žuta-zelena), koje su ujedno i službene boje demokršćana, liberala i Zelenih. Svi već najavljuju komplicirane i duge koalicijske pregovore.

Prvi refleks CDU-a, a napose sestrinske bavarske stranke CSU (koja je s 49 pala na 38 posto glasova), jest skrenuti politički desno i pokušati povratiti glasače koje su izgubili u pravcu AfD-a, no FDP i Zeleni neće dozvoliti osmišljavanje koalicijskog programa koji je konzervativan. Baš suprotno, obje stranke u nizu područja inzistiraju na korjenitim promjenama i novim politikama, pa bi se moglo dogoditi da Merkel u svojem četvrtom mandatu bude paradna kancelarka, dok će njena dva manja koalicijska partnera određivati agendu.

Sve to, naravno, pod uvjetom da FDP i Zeleni budu mogli raditi zajedno, jer njihova je međusobna netrpeljivost na njemačkoj političkoj sceni legendarna. Zasad je koalicija CDU-FDP-Zeleni sklopljena tek nedavno u pokrajini Schleswig-Holstein i to teškom mukom.

Koalicijski pregovori bit će napetiji od predizborne kampanje

O nesretnim socijaldemokratima se nema što posebno za reći osim da će im opozicija dobro dođi da se pokušaju spasiti od potpunog pada u irelevantnost, tzv. pasokizacije. Lijevi centar očito nije pozicija koja može socijaldemokrate u današnjoj EU može dovesti na vlast ili dobrih izbornih rezultata, te bi Martinu Schulzu i drugovima bilo pametno proučiti politiku laburista Corbyna i portugalskog socijalističkog premijera Antonija Coste.

Sve u svemu, nakon prilično dosadne predizborne kampanje slijedi iznimno uzbudljivo postizborno razdoblje u kojemu će se Merkel dobro oznojiti da sastavi vladajuću većinu, a AfD će zauzeti centralnu poziciju njemačke politike i javnosti jer će se svi morati očitovati o svakom potezu desnih ekstremista (koje mnogi na ljevici otvoreno kvalificiraju kao naciste, primjerice aktualni njemački inoministar Sigmar Gabriel), koji su od večeras treća frakcija po veličini u Bundestagu.

Ovo je tek početak, prava drama – ili horor – tek sada zaozbiljno počinje.

Index

Podijeli objavu

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here