Tito bi bio zahvalan Kolindi

Kad je riječ o političkim, kao i svim drugim dogmama, racionalni argumenti sasvim su nemoćni. Ovaj se tjedan u dva slučaja to iznova pokazalo. Promotori teze da se u Hrvatskoj početkom devedesetih nije odvijao građanski rat i oni koji tvrde da Titova bista pripada uredu hrvatskog predsjednika nisu u stanju odgovoriti na nekoliko logičkih pitanja, ali od svojih stavova neće odstupiti niti milimetra.

Autor: Dražen Ciglenečki

Ako u Hrvatskoj prije dvadesetak godina nije bilo građanskog rata, u što je uvjeren sudac Ivan Turudić, to znači da se naša država osamostalila već 1990. godine, te da je Ruža Tomašić u pravu kad tvrdi da su Srbi koji tu žive tek gosti. Tada se doista može govoriti da je Hrvatska bila isključivo žrtva vanjske agresije. Poznato je da su vojne trupe preko granice ulazile u Hrvatsku, a nerede što su ih izazvali gosti, koji su se na hrvatskom državnom području valjda zatekli kao turisti ili su bili samo na proputovanju, nikako se ne bi moglo definirati građanskim ratom.

No, da je i sve baš tako bilo, nije jasno zašto bi, što traži Turudić, u zatvor morao ići svatko tko bi iznosio drukčije ocjene sukoba u Hrvatskoj. A, naravno, da su Turudićeve analize zadnjeg rata potpuno neutemeljene. U trenucima kad su tenkovi JNA pristizali u Hrvatsku, ona je bila dio Jugoslavije, a hrvatski Srbi su tu starosjedioci, ali su ustali protiv vlasti u Zagrebu želeći odcijepiti dio teritorija. Dakle, građanski rat je plamtio i u Jugoslaviji i u Hrvatskoj.

Zaista nije lako razumjeti zbog čega hrvatski nacionalisti amnestiraju srpsku nacionalnu manjinu u Hrvatskoj za krvavu pobunu, samo da bi ustrajali na svojim besmislenim tezama.

Jednako kao što je teško shvatiti inzistiranje Saveza antifašističkih boraca da je Titu mjesto u Uredu predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. Tito je nesumnjivo imao jako pozitivnu ulogu u Drugom svjetskom ratu, do pokolja koji je naredio nad pripadnicima poraženih vojnih formacija, međutim kasnije je u zemlji uspostavio osobnu tiraniju u kojoj su ljudska prava proglašavana pukom izmišljotinom zapadnog imperijalizma. I predsjednica nimalo ne griješi kad govori da je Tito bio diktator. Kako bi se uopće moglo drukčije nazvati vladara takvog tipa.

Ali, za ovu je priču posebno zanimljiva jedna druga stvar. Naime, Tito, koliko god da mu je Franjo Tuđman pripisivao hrvatstvo, nikad nije bio zagovornik hrvatske države. Smrt socijalističke Jugoslavije i kao posljedicu toga nastanak demokratske Hrvatske zapravo predstavlja Titov veliki poraz. Rušenje svega za što se zalagao cijeli svoj život. Otkud stoga i pomisao da bi Tito htio da njegova bista krasi predvorje u uredu predsjednice Hrvatske. Vjerojatno bi to smatrao uvredom i možemo pretpostaviti da bi zahvalan bio Kolindi Grabar-Kitarović što je tu bistu poslala u muzej u rodno mu Hrvatsko zagorje. Tito i ured hrvatskog predsjednika, to jednostavno ne ide.

Novi list