Sukob Lagumdžije i Komšića su donijeli pobjedu nacionalnim strankama

Emir Zlatar smatra kako se SDP mora više otvarati pa i rješavati nacionalna pitanja, surađivati i s vjerskim zajednicama, ali i biti lider u razgraničenju između građanskoga i nacionalnoga pitanja.

Zlatar ima dojam kako se SDP, osobito u zapadnoj Hercegovini, još uvijek više doživljava kao sljedbenik Saveza komunista te da mu je ipak neobjašnjivo da se do sada nikada nije pronašao “pametan” Hrvat ili Srbin da bude lider SDP-a.

Razgovarao: A. Mrkonjić

Postali ste član Predsjedništva SDP-a nakon što se Vaš USD ujedinio s tom strankom. Je li asimilacija uspjela i kako su Vas i ostale primili SDP-ovci?

– Svako ujedinjavanje, okrupnjavanje, treba donijeti nove vrijednosti i pozitivne promjene. Mi smo u tijelima SDP-a BiH dobro primljeni, ali imam dojam da aktualno rukovodstvo nije iskoristilo da proces ujedinjenja u javnosti predstavi kao nove principe SDP-a BiH i kao jednu od najznačajnijih kongresnih političkih odluka. Ovaj proces, posebno u nekim županijskim i općinskim organizacijama SDP-a BiH, kasni, ali mislim da će se sve ipak obaviti uspješno.

Treba li proces objedinjavanja ljevice nastaviti, je li to moguće naprasno uraditi po modelu ekspresnoga ulaska USD-a u SDP ili će ipak trebati prvo pripremati teren za ujedinjenje, osobito SDP-a i DF-a, pa onda u nekom pogodnom trenutku i taj posao finiširati?

– USD je u usporedbi sa SDP-om BiH infrastrukturno bio mnogo manja politička organizacija i način kako se izvelo objedinjavanje može biti model i za druge, manje stranke. U ovom trenutku, zahvaljujući i našim nastojanjima i raspravama, zategnuti odnosi SDP-a BiH i DF-a iz prethodnog, posebno predizbornog razdoblja, polako se odmrzavaju. Moje osobno mišljenje je da pitanje zajedničkog rada na bh. političkoj sceni treba čim prije otvoriti održavanjem zajedničke sjednice oba predsjedništva SDP-a i DF-a. Mislim da nema nikakvih prepreka da se formulira određeni politički savez ove dvije političke stranke, a sam način daljnjeg okrupnjavanja, pa na koncu i eventualnog ujedinjenja, doći će sam po sebi, prirodnim procesom i kroz intenzivan dijalog. Naprasno objedinjavanje ili formalno ujedinjavanje, čini mi se, nije moguće brzo i učinkovito realizirati jer su dvije velike stranke u pitanju.

Nakon izvanrednoga Kongresa SDP-a i odlaska Zlatka Lagumdžije stranku je preuzeo Nermin Nikšić. On ima jasne zadaće Kongresa i Glavnoga odbora i sam je vjerojatno svjestan da se mnogo toga mora mijenjati, osobito na planu demokratizacije SDP-a. Prepoznajete li osobno neke novine, osvježenja i kako inače ocjenjujete sadašnje stanje SDP-a?

– Suradnja s predsjednikom Nikšićem je korektna, ali bih volio da je intenzivnija. Ono na što smo mi u Uniji ukazivali jest problem kada se kod prvog čovjeka stranke fuzioniraju izvršna i politička vlast. To je, čini mi se, veliko opterećenje i za Nikšića, što je i javno potvrdio u nedavnom medijskom istupu. Nemam saznanja kako su se ranije vodile sjednice Predsjedništva ili Glavnog odbora SDP-a BiH, pa nisam kompetentan to komentirati. U aktualnom Predsjedništvu se nalazi i priličan broj mlađih, proaktivnih članova. Spoj mladosti i iskustva je ključ uspjeha, ako se postavi na zdravim temeljima. Međusobno uvažavanje, slobodno iznošenje stavova i mišljenja, nešto je što treba dodatno inicirati unutar tijela SDP-a BiH, da se ne bi događala okupljanja članova SDP-a BiH kao u Lukavcu. Mada mislim da je i to dobro za SDP BiH, i da je Glavni odbor zaključkom na posljednjoj sjednici trasirao ispravan put – put dijaloga i razmjene mišljenja unutar stranke.

Nije nikakva tajna da u SDP-u i dalje ključa, da se pojedine baze ne slažu čak niti s politikom koju vodi Nikšić i novo Predsjedništvo. U čemu je tu, zapravo, problem, zašto se članovi bune ako će redoviti Kongres biti najesen. Je li to možda zauzimanje pozicija za stranačke izbore?

– U razgovorima koje vodim s dugogodišnjim članovima SDP-a BiH, jasno se može zaključiti da je tehno-menadžerski način vođenja političke stranke, u političkom smislu, neodrživ. Sam Kongres SDP-a BiH jasno je pokazao polarizaciju prilikom izbora predsjednika SDP-a BiH, dok je odluka o ujedinjenju s Unijom socijaldemokrata donesena ogromnom većinom.
Svi odnosi u društvu temeljeni su na međuljudskim odnosima, pa tako i u SDP-u BiH. Tu, čini se, dosta “škripi”, ima šumova. Svakako da ima i “zauzimanja” pozicija pred izbore u SDP-u BiH. I to je legitimno, samo se ne treba prijeći granica u međusobnoj komunikaciji, ne trebaju teške riječi i optužbe, jer loša riječ ostaje trajna usjeklina. Vide se i drukčije želje za onim što i kakav treba SDP BiH biti u budućnosti. Kada se na ovo doda i interesna sfera, koja je, nažalost, predominantna u bh. politici, odnosi se dodatno kompliciraju i usložnjavaju. Ipak, ovi procesi su potrebni i dobri te će u ukupnosti doprinijeti demokratizaciji i jačanju SDP-a BiH.

SDP se predstavlja kao multinacionalna stranka, lijeve provenijencije i socijalne osjetljivosti. U nekim krugovima se to osporava. Što Vi mislite, jesu li te komponente doista iskreno prisutne u SDP-u?

– SDP BiH po svom članstvu jest multinacionalna stranka. Nažalost, zbog etno-nacionalnog koncepta daytonskog Ustava BiH, SDP BiH dominira na prostoru gdje su Bošnjaci u većini. Ne zbog toga što su Bošnjaci više socijaldemokrati od drugih naroda, već zbog činjenice što je temeljni odnos prema državi kod Bošnjaka mnogo izraženiji, a čini se da je jedan od ključnih razloga i to što nemaju dvojni državotvorni identitet.
SDP BiH mora biti posvećen integraciji društva u idućem razdoblju. Bez integracije društva nije moguće postići integraciju države i njezinih institucija. Ta komponenta je bila “zapuštena” dok je SDP BiH bio u vlasti, što je u jednu ruku i razumljivo. Ali politika nije samo borba za vlast i pozicije, već mora na jednak način biti i borba za predstavljanje ključnih programskih političkih ciljeva kroz kadrove koji su u vlasti. Počesto je to u BiH teško, jer mnogo je razina vlasti, prekompliciran sustav odlučivanja, malo novca, a puno potreba, i tako onda uđete u zamku baviti se samim sobom, svojim nekim resorom ili vladom, i prođe vam mandat u borbama protiv vjetrenjača, a ključni društveni procesi ostanu na marginama.

Vaša srodna stranka DF se upustila u avanturu formiranja vlasti s nacionalnim strankama, SDA i HDZ BiH. Već dugo se vode grčeviti pregovori, ali nema učinka. Kako u BiH dokrajčiti te neprirodne saveze i kako razoriti tu višedesetljetnu dominaciju nacionalnih stranaka?

– Zaboravili ste SDS, i on je partner na razini BiH. Političke ideologije i klasične teorijske podjele na ljevicu i desnicu nisu više tako izražene u Europi, od pada berlinskog zida. Danas, u Njemačkoj imate vlast koju čini crno-crvena koalicija, što je bilo nezamislivo u desetljećima prošlog stoljeća. Kod nas u BiH, razvoj socijaldemokratske ideje je ograničen i onemogućen etno-nacionalnim ustavnim uređenjem BiH. Socijaldemokracija u fokus stavlja čovjeka-građanina, a to u BiH još uvijek nije moguće zbog niza diskriminirajućih odredbi Ustava BiH, posebno Izbornog zakona. S druge strane, SDP BiH se nije u punom i potrebnom kapacitetu profilirao kao socijaldemokratska opcija. SDP BiH se još dominantno doživljava kao nastavak komunističke partije SFRJ ili SRBiH, nego kao europska socijaldemokracija. SDP BiH mora više poraditi na svom otvaranju i aktivno sudjelovati u rješavanju i nacionalnih pitanja, suradnje s vjerskim zajednicama, nacionalnim institucijama.
Ne možete se praviti nevješti i to ignorirati. SDP BiH, po mom dubokom uvjerenju, hrabro i odlučno, na temelju socijaldemokratskih principa, treba biti lider u rješavanju i razgraničavanju ovih pitanja (građanskog i nacionalnog), koja se u BiH često zloupotrebljavaju. Nije izbor DF-a s kim će formirati vlast, već rezultati izbora, volja onih građana koji su izišli na izbore. DF je dobio povjerenje građana, mnogo veće od SDP-a i ima odgovornost prema svojim biračima boriti se za dana izborna obećanja.
Ako DF uspije obraniti svoje političke principe, na kojima će se uspostaviti principi izbora vlada na svim razinama, treba ih podržati. Ima li DF kadrovski kapacitet to izvesti u koaliciji sa SDA, HDZ-om i SDS-om, strankama koje su na sceni više od 20 godina, koje se jako dobro poznaju, ostaje za vidjeti. Ovdje želim nešto važno napomenuti. U lipnju 2014. godine čelnici narodnjačkih europskih stranaka došli su u BiH i praktično okupili narodnjačke/nacionalne stranke u BIH i dali im punu potporu. Nezgrapna vladavina SDP-a u prethodnom mandatu, raskol Komšića i Lagumdžije, i prethodno navedena činjenica sasvim jasno su dali sliku tko će biti izborni pobjednici 2014. godine. Ovakve inicijative od socijalističke internacionale iz Europe nije bilo i to se mora uzeti u obzir.
I druga jako bitna stvar leži u političkim projekcijama nacionalnih stranaka u odnosu na državu BiH, njezin ustroj, etno-nacionalno uređenje i snaženje državnih institucija. Nema tu istih pogleda između SDA, HDZ-a i SDS-a, bez obzira što su sve tri narodnjačke/nacionalne stranke. Tu je DF bliži SDA-u i meni je nerazumljivo da se SDA po ovom pitanju jasnije ne odredi spram DF-a, odnosno da je zbog realne politike bliža HDZ-u, odnosno njezinom lideru Draganu Čoviću nego Željku Komšiću. O SDS-u da i ne govorim.

Pretpostavljam da ste pratili zasjedanje HNS-a. I u SDP-u su žestoko reagirali na pojedine stavke iz deklaracije, međutim, nisu svi članovi rukovodstva bili tako žučni u osudi. Je li bilo razloga da se tako rigidno reagira onako na prvu pa deklaracija nije nikakav pravni ili zakonski akt?

– Nije samo HNS “legitimni” zastupnik kulturnih i političkih interesa hrvatskog naroda u BiH. Ima tu i Hrvatsko narodno vijeće, koje, nažalost, nema medijsku potporu kao HNS. Osobno sam prisustvovao kao gost, u svojstvu glavnog tajnika Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca HNV-ovom Saboru. Njihovi pogledi se dosta razlikuju od pogleda HNS-a, a radi se o istom, Hrvatskom narodu iz BiH. deklaracija HNS-a, koja je javno objavljena, iz moga kuta ima jedan odjeljak koji je pogrešan. To je odjeljak u kojem HNS iznosi stavove zbog čega je ovako ustrojena BiH neprihvatljiva sa stajališta hrvatskog naroda.
Drugi problematičan dio odnosi se na definiranje Domovinskog rata. Nigdje se ne spominje Domovinski rat za Bosnu i Hercegovinu. S druge strane, ima mnogo stvari u deklaraciji koje podržavam i s kojima se slažem, i ne samo da se slažem nego ima principa koji su i programski ciljevi SDP-a BiH, a stoje u deklaraciji. Što ćemo s njima? Zbog naprijed navedenog ne treba reagirati na “prvu” i isključivo, već se otvoriti i razgovarati. Sigurno ima tamo i onih koji su socijaldemokratskih opredjeljenja, a što dokazuje da je SDP BiH u zapadnoj Hercegovini prisutan u nekoliko općinskih vijeća sa svojim vijećnicima.

Kako komentirate neoborivu činjenicu da dominantna hrvatska područja ili hrvatsko javno mnijenje u BiH doživljava “lijeve” političke opcije u zemlji opasnijim po njihove nacionalne interese nego nacionalne stranke i ne skriva osjećaj da SDP ili DF ne uvažavaju očito narušenu ustavnu poziciju Hrvata, ne žele razumjeti njihove zahtjeve i političku viziju nego ih često čak i stereotipno “fašiziraju” zbog čega Hrvati nerado ulaze u “lijeve” stranke?

– Mnogobrojniji narodi u BiH, Bošnjaci i Srbi, moraju imati senzibilitet prema hrvatskom narodu i njihovim zahtjevima. U BiH imate različite zahtjeve, pa i politike iz reda hrvatskog naroda, po regionalnom principu. Hrvati iz zapadne Hercegovine su mnogo isključiviji prema SDP-u BiH. Taj odnos leži u odnosu bivšeg KPJ-a prema tim krajevima (bilo je tu i opravdanih i neopravdanih kažnjavanja prema tim krajevima), ali i zbog činjenice što se radi isključivo o područjima gdje su Hrvati apsolutna većina.
Oni nemaju to višedesetljetno iskustvo “bogatstva” različitosti. I dan danas, kada tamo odem i razgovaram s tim ljudima, oni SDP BiH promatraju kao produžetak KPJ-a. Opet, u Posavini ili središnjoj Bosni, nema takvog isključivog stava prema SDP-u BiH. Koncept HR HB je pogrešan, jer se uvodi samoizolacija jednog naroda, a što je u suprotnosti s višestoljetnim društvenim bićem BiH. Ako SDP BiH bude više baziran i isprofiliran na temeljima socijaldemokratskih i antifašističkih principa, bit će više prostora i u tim krajevima.
I tamo žive na koncu ljudi sa svim onim istim potrebama koje imamo svi mi, kao ljudi i građani ove zemlje, uz uvažavanje nacionalnih i kulturnih različitosti. I na koncu želim izreći svoj temeljni stav po pitanju zastupanja bilo kojeg naroda u BiH. Niti jedna politička stranka nema pravo uzimati sebi za pravo predstavljati neki narod ili temeljne interese tog naroda. Pa svi znaju da 50 posto građana BiH, svih nacionalnosti, uopće ne izlazi na izbore. Po meni je najveća društvena opasnost licitiranje nacionalnih stranaka da su oni predstavnici naroda. To je jednostavno laž, po svim Božjim i ljudskim zakonima.

Na čelu SDP-a BiH više od 20 godina je Bošnjak

Je li sazrelo vrijeme i je li moguće da lider SDP-a konačno postane Hrvat ili Srbin? Imate li Vi oko toga predrasude?

– U Statutu USD-a postoje tri bitne različitosti u odnosu na Statut SDP-a BiH. Prva je da predsjednik stranke nije tijelo, već je to Predsjedništvo, kao kolektivno tijelo. Drugi jest da predsjednik stranke može imati najviše dva mandata i da nakon toga mora doći i do nacionalne rotacije čelnog čovjeka – prvog među jednakim. To je biće BiH, to je Bosna i Hercegovina, a to je i politički simbolički pokazatelj da ste multinacionalna stranka.
Na čelu SDP-a BiH više od 20 godina je Bošnjak. Kako ćete vi nekom objasniti da nije bilo sposobnog, iskusnog, poštenog, patriotski opredijeljenog, državotvornog, pametnog nebošnjaka u proteklih 20 godina da vodi SDP BiH? U situaciji kada je tijelo stranke predsjednik, vi možete braniti ovu poziciju da se svatko može kandidirati, da svatko ima jednaka prava bez obzira na naciju, vjeru i sl., i teško možete nametnuti princip nacionalne rotacije jer ugrožava temeljno pravo: birati i biti birani.
Ali, ako se prihvati naš prijedlog i izmjeni Statut SDP-a BiH da je tijelo Predsjedništvo, a ne predsjednik, ovaj princip se bez problema može implementirati i inkorporirati u Statut. Moram biti iskren pa reći da ovo vaše pitanje za mene dolazi u nezgodno vrijeme, vrijeme predkongresnih aktivnosti, kada je privremeni predsjednik SDP-a BiH Nermin Nikšić. Iako ja osobno mislim da treba izglasati na Glavnom odboru zaključak da je vrijeme da na čelu SDP-a BiH bude nebošnjak, bez izuzetka će biti protumačeno da sam protiv kandidature Nikšića za predsjednika, što nema veze jedno s drugim. I treća bitna stvar koja se treba ugraditi u novi Statut SDP-a BiH jest nespojivost stranačke i izvršne funkcije. Ovo je SDP BiH stajalo jako puno u prethodnom razdoblju. Ako predsjednik stranke ili nekog županijskog odbora bude izabran za premijera ili ministra u nekoj Vladi, on čelnu stranačku funkciju i poziciju treba odmah predati potpredsjedniku.

Dnevni list