Što znači ‘Jedna Hrvatska’? Čitava država u rukama HDZ-a

Upravo onoga dana kad je Andrej Plenković najurio Most iz Vlade i vladajuće koalicije, HDZ je izašao s novim sloganom za lokalne izbore – “Jedna Hrvatska”.

Piše: Tomislav Klauški

Čini se da to nije bilo slučajno.

Jer, tjedan dana kasnije možemo vidjeti kako je HDZ zamislio tu “Jednu Hrvatsku”: pod vladavinom jedne stranke od Pantovčaka do Markova trga, kako to nije bilo još od vremena Franje Tuđmana.

HDZ je danas kompletirao stranački trijumvirat na čelu države: imaju predsjednicu Republike, predsjednika Hrvatskog sabora i predsjednika Vlade.

Nemaju koalicijskog partnera, već manjinsku Vladu s gomilom potkupljenih, ucijenjenih ili naprosto oportunističkih sljedbenika u parlamentu, ali zato imaju opoziciju koja im malo pomaže, a većinu vremena samoj sebi odmaže.

Notorno Zajedništvo

To je ta “Jedna Hrvatska”, inačica notornog Zajedništva, država pod vlašću jedne partije koja je u samo tjedan dana rasturila vlast kako bi se sama dokopala vlasti.

Danas i jučer vidjeli smo na kojim osnovama se temelji ta nova presložena Vlada.

Na Željku Glasnoviću, šovinistu, radikalu i prostaku, koji se danas prodao “desnoj frakciji Udbe” na čelu s Plenkovićem za pet puta više novca nego što bi nas stajali novi parlamentarni izbori. Na tandemu Hasanbegović-Pupovac, na osumnjičeniku za kriminal u Vladi koji je prije godinu dana pozivao na rušenje HDZ-ove Vlade, a danas je grčevito brani u Saboru, te na pojedincima koji su itekako svjesni da se više nikada neće dokopati Sabora. I stoga nastoje mandat iscijediti do kraja.

Ali što bi rekao Plenković, to sada “nije tema”.

Uspravnica HDZ-a

Tema je ponovno preuzimanje Hrvatske od strane HDZ-a, od Pantovčaka preko Markova trga do Banskih dvora, i pretvaranje ove države u još jednu inačicu Mađarske, Poljske ili Srbije.

Most je, po mnogima, kao sektaški postavljena grupacija bio još gori od HDZ-a, konzervativniji, pohlepniji, beskrupulozniji, pa i opasniji sa svojim grebanjem za represivni aparat. S Mostom je Vlada za mnoge bila nepodnošljivo nestabilna, na razini eksperimenta i na rubu implozije.

Ali s Mostom u Vladi ovaj HDZ je makar bio pod nekakvom kontrolom.

Mogli smo računati s tim da će netko u ovoj zemlji, ako to već nije notorno nesposobni SDP, nadzirati tu stranku za koju smo iz iskustva naučili da ju se ne smije ostaviti samu na čelu države. Da će držati HDZ na oku. Da će makar donekle razbijati monopol koji u svakom slučaju vodi u propast.

Sada se HDZ dokopao (kupujući, ucjenjujući, trgujući, vrbujući) barem nekakve većine koja mu omogućava da instalira jednog Gordana Jandrokovića na čelo Hrvatskog sabora, usput posve adekvatnu osobu na čelu ovakve institucije kakvoj smo svjedočili ovih dana, čime je otvoren je put jednovlašću.

Cijena prevlasti

Nema veze što će Plenković više platiti glasove u Saboru nego što bi platio izbore, a možda sutra i sanaciju Agrokora, bitno je da se riješio partnera, dokopao Vlade i Sabora, a nakon toga – tome nas također uči iskustvo drugih država – otvoren mu je put za solidizaciju vladavine.

Sadašnja nestabilnost s vremenom će se pretvoriti u stabilnost, kad još neki sada nabrijani parlamentarci poslije lokalnih izbora shvate da im je najbolje da se prodaju HDZ-u dok još mogu.

Plenković je time ostvario Karamarkovu prijetnju da će HDZ osvojiti čitavu vlast u državi, bez ikoga da mu mrsi račune i drži ga na oku.

Ili da mu slučajno na sjednici Vlade diže ruku protiv njegovih prijedloga.

Nema više Mosta u vlasti, SDP je u “sigurnim” rukama Davora Bernardića, opozicija u stabilnim rukama Ivana Vrdoljaka, manjine pod kontrolom uvijek pouzdanog Milorada Pupovca, a sudbina Vlade i države u rukama Tomislava Sauche.

Što bi tu moglo poći po krivu za HDZ?

A što bi, slijedom toga, moglo poći po krivu za čitavu državu i društvo pod ovim svevlašćem HDZ-a?

24 sata