Spremna sam na oštre kritike

Roman, Medaljon, prozni prvijenac Anite Martinac, koji će ovih dana biti predstavljen književnoj publici u Zagrebu i Splitu, izravan je povod razgovoru koji smo vodili s ovom književnicom, inače sudionicom Domovinskog rata i majkom troje djece.

Anita Martinac (rođ. Mihić) je hrvatska i bosanskohercegovačka književnica, rođena u Mostaru 3. ožujka 1973.g. Osnovnu školu je završila u rodnim Ilićima, srednju ekonomsku školu u Mostaru a studij prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Mostaru.

Poeziju piše od djetinjstva. Pjesme su joj prevođene na španjolski, engleski, njemački i makedonski jezik. Članica je Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne i Maticehrvatske. Do sad je objavila pet zbirki pjesama i roman Medaljon, prvi roman o križarima (škriparima) koji su Hercegovini, i unatoč krvavoj represiji tadašnjeg komunističkog sustava djelovali do početka pedesetih godina prošlog stoljeća.

Krvari brig (1994.), Ljubim te pjesmama (2012.), U pogledu (2012.), U susret Riječi (2013.), i Druga riječ je ljubav (2014.), naslovi su do sada objavljenih zbirki pjesama.

Roman, Medaljon, prozni prvijenac Anite Martinac, koji će ovih dana biti predstavljen književnoj publici u Zagrebu i Splitu, izravan je povod razgovoru koji smo vodili s ovom književnicom, inače sudionicom Domovinskog rata i majkom troje djece.

– Kako ste uopće došli na ideju pisati književno djelo o križarima (škriparima)?

Odgovor je vrlo jednostavan, o tome sam i sama željela čitati i saznati više te sam uvidjela kako ovu temu nitko nije ranije obrađivao kroz književno djelo. Trebalo je mnogo truda uložiti i istražiti istinu, bilo sa živućim svjedocima tog vremena, obilazeći područje opisane radnje, kao i arhivama koje su vrlo kontradiktorne, te istražujući čak i gange i guslarske pjesme tog vremena s velikom odgovornošću i ljubavlju, nadam se da će to čitatelji i dalje prepoznavati. U Hercegovini nema obitelji koje se ne tiče ova tema bilo na koji način i ta bol prenosi se več generacijama, na neki način želim dati spokoj žrtvama tog režima.

– Do kakvih ste sve pokazatelja došli istražujući jedno još neistraženo razdoblje naše ne tako davne prošlosti?

Što sam više istraživala, bilo kroz razgovore sa svjedocima tog vremenna uočavajući bol u njihovim očima, ili u arhivama koje pokazuju suđenja ljudima i nakon njihove likvidacije, otkrivajući brojke i imena koji nisu ni evidentirani, sve više sam osjećala potrebu da obznanim istinu. Spremana na oštre kritike, istrajala sam u svom naumu. Jako sam sretana da sam to uspjela objaviti. Dopustila sam sebi i kao žena, majka, sestra, a i kao bivši vojnik i diplomirani pravnik da tražim zadovoljštinu za ove žrtve.

– Zbog čega uopće jedan iskorak od poezije prema jednom ovakvom djelu?

Pisac se uvjek želi okušati u svim žanrovima, ovaj moj izlet se pokazao vrlo uspješnim, obzirom da su čitatelji sa oduševljenjem prihvatili ovaj prozni prvijenac. Poezija je moja ljubav a proza marljivost. Ovu tešku temu prikazala sam kroz laganu pitku verziju ispunjenu emocijama kroz romantizirani prikaz tog vremena pa čak i sa ljubavnim segmentima.

– Stvarne činjenice koje ste “provukli” kroz radnju romana mnoge su šokirali. Kakve su kritike?

Bilo je interesantno pratiti reakcije čitatelja, od smjelosti do suzdržavnosti, od podrške do upozoravanja, ali u globalu roman je primljen s velikim odobravanjem. Mladi su iz njega mogu mnogo naučiti o našoj povjesti, oni nešto stariji slažu mozaik rasršenih komadića o čemu su im govorili roditelji, a oni najstariji sa suzama u očima se zahvaljuju. Dosadašnji prikazi o romanu daju mu na vrjednosti te nakon novih promocija očekujem i još stručnije procjene.

– Medaljon je već nagrađen književnom nagradom „fra Martin Nedić” a sudeći prema određenim informacijama među najtraženijim je romanima. Gdje se roman može nabaviti?

Roman je za vrlo kratko vrijeme osvojio srca čitatelja, tako i žiri za dodjelu nagrada. Roman je dobio drugu nagradu „Fra Martin Nedić“ te bio u užem izboru za Šimićevu nagradu. Na književnim ljestvicama čitanosti uspinje se k vrhu. U Mostaru se roman može nabaviti u gotovo svakoj knjižari a u ostalim gradovima uglavnom nakon promocija. Obzirom da će uskoro i drugo izdanje u potrazi sam za ozbiljnim izdavačem i distributerom.

– Slijede promocije romana u Zagrebu i Splitu…. Tko su predstavljači, kada ?

U Zagrebu 28.svibnja 2015. u Hrvatskom slovu u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici s početkom u 19,00 sat , roman će predstaviti Benjamin Tolić, Miroslav Međimorec i Mate Kovačević. U Splitu 3. lipnja 2015. godine u Sali Dominikanskog samostana s početkom u 20,00 sati o romanu će govoriti Tomislav Đonlić, Miljenko Stojić i Josip Jović. Sve redom ugledni književnici, publicisti, novinari, redatelji, diplomati.. Cilj mi je da na svakom predstavljanju o romanu govore novi predstavljači kako bi se prenio što vjerodostojniji prikaz.

– Na koncu, možemo li u skoroj budućnosti očekivati još kakav slićan uradak?

Pisanje nije sport, taj dar prenosimo kroz ogromnu ljubav jer danas u ovakvim uvjetima u kojima pisci objavljuju ništa ih drugo ne može održati da opstanu u svojim nastojanjima da se daruju kroz svoja djela. Koliko ću moći objaviti ne ovisi od napisanog nego od mogućnosti tiskanja jer to iziskuje znatna sretstava. Želja mi je da pronađem ozbiljne izdavače i iskoračim iz tzv. zavičajne ograničenosti. Tema koje sam se dotakla u romanu Medaljon prenosi se i na roman koji trenutno pišem, samo obrađuje druge likove i šire vremensko razdoblje. Osječam da još nisam završila i imam potebu da objelodanim još mnoge činjenice iz naše povjesti koje su ostale sakrivene u brojnim jamama i škripinama.

D. Šimić

Podijeli objavu

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here