Slučaj KGK ili Tko sere gelere?

U tekstu koji slijedi izvijestit ću o tome kako je glumac Božidar Alić zajebao predsjednicu Republike Hrvatske Kolindu Grabar Kitarović i besramno je uvukao u jedan sudski proces, a ova, shvativši o čemu je riječ, u tome nije vidjela ništa loše.

Piše: Viktor Ivančić

Zatim ću istaknuti kako je, bez obzira na priručne maske, riječ o koruptivnoj vezi, sklopljenoj radi ostvarivanja izravnoga pritiska na tobože nezavisno pravosuđe i tobože nezavisne državne institucije, te ustvrditi da je kardinalno prekoračenje ovlasti, inače nezamislivo u demokratskome svijetu, poduzeto radi sankcioniranja kritičara i ideoloških protivnika glumca Alića, tj. onih koji, za razliku od predsjednice Republike Hrvatske, ne dijele njegove proustaške stavove.

Na koncu ću zaključiti kako je moja uvodna ocjena o tome da je glumac Alić zajebao predsjednicu Grabar Kitarović i besramno je uvukao u jedan sudski proces ipak pomalo nategnuta, jer ne možeš tek tako zajebati nekoga tko želi biti zajeban, niti pak besramno zloupotrijebiti onoga tko se besramnoj zloupotrebi nada, pa će prije biti da predsjednica Grabar Kitarović, uz pomoć glumca Alića, zajebava građane Republike Hrvatske i besramno im laže u oči.

*

Počelo je u veljači prošle godine, kada je glumac Božidar Alić na svome facebook profilu objavio video snimku svoga petogodišnjeg sina kako, slijedeći očeve komande, poslušno recitira ustaški pozdrav „Za dom spremni“.

U Novostima sam tada objavio članak pod naslovom „Kinder ustaše“, ustvrdivši u istome da propali glumac ideološki siluje vlastito dijete i da ga vjerojatno obučava za dužnost budućega ministra kulture.

Glumac Alić zbog tog teksta je podigao tužbu protiv izdavača Novosti, Srpskog narodnog vijeća (SNV), tvrdeći da su mu „povrijeđeni čast i ugled“ i tražeći da mu se na ime pretrpljenih duševnih boli dosudi odšteta od 50.000 kuna. Malo zatim, podigao je tužbu i zbog teksta kolege Borisa Postnikova u istome tjedniku, potražujući još 50.000 kuna odštete za boli u duši. Ukupno dakle – 100.000 kuna.

Odvjetnica SNV-a istodobno je kazneno prijavila glumca Alića Državnome odvjetništvu (DORH) zbog javnog emitiranja snimke na kojoj vlastitoga sina prisiljava da uzvikuje fašistički pozdrav. Javno je reagirala i pravobraniteljica za djecu Ivana Milas Klarić, upozorivši bračni par Alić „da svoje svjetonazorske i političke stavove ne dijele s javnosti putem djece“, budući da je to „potpuno neprimjereno“.

I onda se glumac Alić prije neki dan ukazao na ročištu u Općinskome građanskom sudu u Zagrebu, svečano kazavši da je „i Kolinda Grabar Kitarović stala u obranu naše male hrvatske obitelji“.

Što je pod time točno mislio?

„Moja supruga i ja smo se obratili predsjednici Kolindi Grabar Kitarović“, pojasnio je glumac Alić, „koja je uputila upit Ministarstvu socijalne skrbi o postupanju tadašnje pravobraniteljice za prava djece Milas Klarić i DORH-u o njihovom postupanju jer su oni prešli određene granice“.

Upitan istom prilikom za mišljenje o pozdravu „Za dom spremni“, glumac Alić se također pozvao na autoritet predsjednice Republike Hrvatske: „Mogu iskazati kako sam suglasan s predsjednicom Republike Hrvatske da se radi o starom hrvatskom pozdravu.“

Da li je – uzgred budu rečeno – Kolinda Grabar Kitarović zaista tvrdila da je „Za dom spremni“ tek „stari hrvatski pozdrav“?

Prema javno dostupnim podacima – nije. Predsjednica Republike Hrvatske je o toj problematici iznosila vrijednosni, a ne historijski sud: jednom prigodom je prisustvovala nogometnoj utakmici tokom koje je pola gledališta uzvikivalo spomenuti fašistički poklič, da bi nakon toga izjavila kako je „atmosfera bila veličanstvena“.

*

Sada se vraćam meritumu.

Informacija o tome da je „i Kolinda Grabar Kitarović stala u obranu naše male hrvatske obitelji“, tj. da je slala službene dopise državnim institucijama i na taj način pružila logističku potporu glumcu Aliću da sudskim putem izbije sto tisuća kuna od svojih kritičara – od onih, naime, kojima se nije svidjela javna distribucija snimke njegova prisiljavanja petogodišnjeg sina da veliča ustaštvo – djelovala je toliko nevjerojatno da ju je novinarka Novosti odlučila provjeriti.

Zatražila je dakle očitovanje i poslije izvjesnoga vremena iz Ureda predsjednice Republike Hrvatske dobila pisani odgovor koji glasi:

„S obzirom na predmet obraćanja, služba koja obavlja stručne i administrativne poslove u vezi s predstavkama i pritužbama građana Uredu predsjednice Republike Hrvatske, uputila je pismeno obitelji Alić, Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu zaštitu i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, na nadležno postupanje i bez ikakve namjere utjecaja na mjerodavno odlučivanje.“

Što se uopće može razabrati iz ove neprohodne birokratske kobasice, koja u gramatičkome smislu slijedi putanju prašine bačene u oči?

Kada se prevede s predsjedničkoga na razumljiv hrvatski jezik, sadržaj te kobasice glasi:

„Iako u svome očitovanju tvrdim da mi nije bila namjera utjecati na ‘mjerodavno odlučivanje’, jasno je da serem gelere, jerbo sam ja, predsjednica Republike Hrvatske, na poticaj glumca Alića ipak poslala ‘pismeno’ – odnosno dopis – državnome ministarstvu i državnome tužilaštvu, upozoravajući ih da povedu računa o njegovu slučaju, a samo se po sebi razumije da će ta tijela povesti računa i o autoritetu i funkciji onoga tko iza Alića stoji.“

Drugim riječima:

„Zloupotrijebila sam svoje ovlasti kako bih, bez ikakva formalna razloga, pomogla glumcu Aliću da od izdavača Novosti utrži stotinu tisuća kuna i ušutka novinare i pravobraniteljicu za djecu koji nemaju sluha za javno propagiranje ustaškoga odgoja glumčeva sina. A napose sam prekršila načelo trodiobe vlasti i poduzela sramotan i protuustavan pritisak na organe pravne države – jer što bi drugo, molit ću lijepo, predstavljalo slanje dopisa s mojim pečatom i potpisom državnome tužilaštvu povodom slučaja glumca Alića u trenutku kada državno tužilaštvo razmatra kaznenu prijavu protiv glumca Alića?“

Drugim riječima:

„Bezočno obmanjujem javnost kada hinim državničku neutralnost i velim da ne utječem na ‘mjerodavno odlučivanje’. Svi, doduše, znaju da serem gelere, i to vrlo obilno. Zar itko razuman, na primjer, može povjerovati da bih, kada bi mi se kojim slučajem obratili za pomoć novinari Postnikov, Ivančić ili čak izdavači Novosti – tražeći da ih zaštitim od jednoga mahnitog kroatoholičara koji im želi uskratiti slobodu govora i utržiti stotinu tisuća kuna odštete za duševne boli – postupila isto kao u slučaju zahtjeva glumca Alića, tj. da bih uputila ‘pismeno’ nadležnome ministarstvu i nadležnoj pravosudnoj instanci?“

Drugim riječima:

„Neka institucije samostalno rade svoj posao, pa i u pogledu videa na kojem glumac Alić poučava svoga sina ustaškome salutiranju. Ja sa svoje strane mogu samo neutralno reći da je na toj snimci atmosfera veličanstvena.“

*

Ako se poneki čitatelj ovoga izvještaja lakonski pita na što sav taj cirkus – naime sve to vrijeđanje javnosti i državnih institucija – zapravo sliči, odgovor ću ponuditi u sljedećoj rečenici. To sliči na fašizam.

Na kraju ću još napomenuti da je pravobraniteljica za djecu Ivana Milas Klarić u međuvremenu smijenjena, te se prije neki dan obratila djeci u Hrvatskoj vrlo konstruktivnom porukom: „Učite strane jezike i bježite glavom bez obzira!“

Potaknut time, obnovit ću bojazan koju sam izrazio još u svome lanjskom članku „Kinder ustaše“: sin glumca Božidara Alića, kada jednoga dana postane punoljetan, mogao bi aranžirati neugodan susret s Kolindom Grabar Kitarović, tada već odavno penzioniranom bivšom predsjednicom Republike Hrvatske.

„Vi ste ona baba koja je svom snagom podupirala moga sumanutog oca kada je, dok sam imao samo pet godina, po fejsu širio snimku na kojoj me sili da vičem ‘Za dom spremni’?“

„Da, i?“

„Kako vas nije sramota! Taj video još cirkulira internetom. Da niste tako stari i skvrčeni, sad bih vam pljunuo u lice!“

„Ali zašto, mladiću?“

„Zato jer mi se ruga cijela Jugoslavija!“

Peščanik

Podijeli objavu

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here