Šator u Sarajevu ili ispred Kosače?

Veliku frku podigli su hrvatski branitelji shvativši da je uzalud bilo predizborno obećanje da će se u hrvatskoj kvoti obvezno tražiti federalno ministarstvo za branitelje.

Piše: Vera Soldo

Neki su već odavno znali, a neki su tek sada progledali, da je to bilo samo – jedno obično predizborno obećanje.

E sad, legitimni i legalni vođa većine Hrvata koji su izašli na izbore, da bi brže-bolje spasio stvar, izlanu se da će tražiti u tom, bošnjačkom ministarstvu za branitelje, dva odjela, od kojih jedan za tzv. hrvatsku komponentu. I tu mu začepiše usta njegovi novoplatformaški koalicijski partneri. Rekoše da tu ideju prvi put čuju.

A i ja čujem da se nije zadovoljno ni novom hrvatskom ministricom obrane, jer su branitelji mislili da će to biti netko iz njihovih redova.

U pravu su branitelji – obećanja nisu održana, a oni su iznevjereni.

A kad se samo sjetim koliko su doživotni predsjednici braniteljskih udruga, harno i žustro, a nadasve naivno, podržavali svaki mig svoje stožerne stranke, koliko su bili dijelom organiziranog marketinško-političkog djelovanja, nadajući se da će dijelom kolača i oni omastiti ratničke brkove.

Kada se samo sjetim da su svakog branitelja neistomišljenika bili u stanju iz korijena iskorijeniti.

Čini mi se da će ova strastvena ljubavna afera skandalozno završiti, ali ne mogu se oteti dojmu, uvjerenju, a možda i činjenici, da je ljubav bila obostrano interesne prirode.

Ali valjda to tako biva kada se ‘borbeni sektor’ koji bi trebao biti nestranački, umiljava ‘neborbenom stranačkom sektoru’.
Mislite li da je moguće da ispred federalnog ministarstva branitelja u Alipašinoj 41 u Sarajevu, ili ispred Predsjedništva, kao u Savskoj 66 u Zagrebu, osvane neki šatorčić sa šačicom hrvatskih branitelja?

Ovo je nemoguć scenarij jer su naši branitelji godinama obnevidjeli od politikantstva, obećanja i zagrebačkog pranja ruku, raslojeni na super bogate i super siromašne, lažne a branitelje i branitelje dezertere, s ratnim putem i bez ratnog puta, ostavljeni od većine svojih generala koji su se pozabavili sami sa sobom i svojim biznisima.

Dobrovoljni davatelji tuđe krvi i samoproglašene hrvatske vođe, pretvorili su ih u poželjan folklor za predizbornu, političku potrebu koketiranja s nacionalizmom.

Danas u našim braniteljima kucaju ostatci hrabrih srca, a braniteljski turizam sveo se na granu hodočašća do šatora u Zagrebu, slikanja selfija, dok ovdje, ispred kućnog praga, neviđeno, neopravdano i iznenađujuće kukavički zanijeme.

Nije mala stvar, mora se priznati, u ovoj akciji izgubili su bitku. Nije ih zeznula politika, već ih prevari politikantstvo.

republikainfo.com