Samo zabava, Ćaća se vraća!

Vjerojatno nikad nećemo doznati pravu istinu, tko je smjestio Ivi Sanaderu, je li on bio jedini vinovnik prepuštanja većinskih udjela, odnosno upravljačkih prava MOL-u i Hernadiju, ili je i sam bio nečija žrtva. No, činjenica je jedna: ona vlast koja je dovela do toga da bilo tko osim hrvatske države i njezinih predstavnika ostane bez »zlatnog glasa« u upravi Ine, kriva je i odgovorna i za ovo što se danas događa. To nikakva povijesna revizija ne može negirati…

Autor: Tihana Tomičić

Gdje si bio – nigdje. Što si radio – ništa. To je rezultat slučaja Ina – Ivo Sanader je na slobodi, nema niti jedne pravomoćne presude za korupciju, Ježić nikad nije vratio novac, rafinerije su ostale bez modernizacije, Sisak je na umoru, arbitražu smo izgubili, a sada je pred Hrvatskom nova avantura kupovine većinskog udjela u Ini od MOL-a. Sve ispočetka za, kako se procjenjuje, od 20 do 30 milijardi kuna novog troška za državu.

Nevjerojatan rasplet događaja u aferi stoljeća, koja je rušila hrvatske premijere i vlade, dovodila u pitanje hrvatsko pravosuđe, učinila upitnom hrvatsku energetsku neovisnost, uključivala Interpolove tjeralice i krizu bilateralnih odnosa s Mađarskom oko Hernadija. Vjerojatno nikad nećemo doznati pravu istinu, tko je smjestio Ivi Sanaderu, je li on bio jedini vinovnik prepuštanja većinskih udjela, odnosno upravljačkih prava MOL-u i Hernadiju, ili je i sam bio nečija žrtva. No, činjenica je jedna: ona vlast koja je dovela do toga da bilo tko osim hrvatske države i njezinih predstavnika ostane bez »zlatnog glasa« u upravi Ine, kriva je i odgovorna i za ovo što se danas događa. To nikakva povijesna revizija ne može negirati.

Premijer Andrej Plenković i njegov tim, mora se priznati, reagirali su sada promptno i mudro na Badnjak, predloživši odmah po objavi informacije da je Hrvatska izgubila spor na arbitražnom sudu, kupnju udjela u Ini. To jest melem za uši hrvatske javnosti i »Djed Božićnjak« Plenković povukao je ispravan potez tom najavom. Javnost će sigurno pozdraviti da se Ina »vrati kući« i aktualna Vlada čini, uostalom, jedino što i može, ako želi zadržati povjerenje javnosti. Plenković je svjestan da je Ina srušila Sanadera (i zatvorila ga) i zato zna da mora paziti da zadovolji gladne uši hrvatske javnosti.

No, ako će model za to ležati u prodaji druge, još važnije hrvatske nacionalne tvrtke, HEP-a, kako bi se novcem od 25 posto HEP-a sada vratila Ina, tada će debelo pogriješiti. To nije model koji će javnost poduprijeti. Građani su se u ovoj zemlji odavno opekli i znaju kamo to vodi. Osim toga, i udio Ine koji je prvi prodan bio je 25 posto, pa pogledajmo gdje smo završili. Ekonomski i energetski stručnjaci kažu da se ne smije za jednu tvrtku upropastiti dvije, i naravno da su u pravu. Plenković ne smije Inu spašavati HEP-om. Eksperti tvrde da je Ina zapravo nisko zadužena tvrtka i da sama sebe može kreditirati za tu novu fantastičnu avanturu vrijednu otprilike četvrtinu godišnjeg hrvatskog državnog proračuna.

Ali, suma sumarum, koliko god sve to koštalo, jedna stvar nam je jasna – novac od Ine nismo vidjeli, samo znamo da ga ponovno moramo dati da bi nacionalnu kompaniju uspjeli zadržati u svojim rukama. Potrošili smo punih 13 godina, od 2003. kad je Ina prvi put krenula u optjecaj na tržištu, da bismo sada bili na početku. Pritom, kad je bivša Vlada s Vrdoljakom kao ministrom isto to predlagala, bila je proskribirana kao mešetarska. A sada je vraćanje Ine materi odjednom poželjno rješenje – za njega su HDZ, SDP i svi ostali.

Vlada u tom poslu treba biti maksimalno racionalna, štedljiva i transparentna… Ali tko bi u to povjerovao, sa iskustvom koje imamo?! No, da itekako može postati zanimljivo, pokazuju prve izjave »Ćaće« Sanadera puštene preko njegova odvjetničkog tima – on osjeća da je, kaže, u psihološkoj prednosti nakon svega. Sad može što hoće. Sretna nam nova – Ćaća se vraća! Samo zabava!

Novi list