RANI RADOVI BLUDNOG USTAŠOLJUPCA: Kako je Pavković slavio Tita, a danas kaže “ne sjećam se”

Mnogi današnji antikomunisti i antititoisti nekad su se međusobno tukli ne bi li dobacili sočniji i topliji poljubac “totalitaristu i zločincu” Josipu Brozu Titu ili bivšem sistemu. Među najprominentnijim “kopernikancima” zasigurno su Slaven Letica i Zdravko Tomac, no lista tu nipošto ne završava.

Piše: Ana Benačić

Na njoj je i Mladen Pavković, danas ugledni ustašoljubac, osuđeni bludnik nad tinejdžericom i promotor revizionista i falsifikatora Jakova Sedlara te predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. Pavković je, pogađate, u vrijeme Jugoslavije bio nepokolebano partijsko pero, koje je neumorno i ne bez snažnog emotivnog angažmana u svom šinskom izvještavanju slavilo Tita i Jugoslaviju.

Na ovaj dio njegove još uvijek neumrle novinarske karijere podsjetio nas je Koprivnički.info, koji je sa svojim čitateljima podijelio jedan rani rad Mladena Pavkovića, nastao nedugo nakon smrti jugoslavenskog predsjednika. Točnije radi se o djelu objavljenom u Podravkinim tvorničkim novinama – on je i danas aktivan u udruzi branitelja iz Podravke – s kraja svibnja 1980. godine, kada su Podravkini radnici posjetili Titov grob na prvi Dan mladosti bez njega. U njemu Pavković o Titu – “komunističkom zločincu” i “diktatoru” kako ga danas oslovljava – pjeva potpuno drugu pjesmu.

Otvara s “najvećim sinom naših naroda i narodnosti”, nastavlja s čovjekom “koji je ispisao najslavniji dio naše povijesti…”, upozorava da u Kući cvijeća “počiva jedan od najvećih državnika našeg vremena” te opisuje kako mnogi jedva suzdržavaju suze. Sebe, doduše, ne spominje, ali sudeći po tronutoj, ali opet optimističnoj intonaciji teksta lako ga je zamisliti orošenih očiju. Za kraj preporučuje da “treba odlučno nastaviti Titovim putem…” i obećava da će kolone ispred Titova groba “trajati neprekidno, baš kao i ljubav prema Titu…”

                                                     Modrićeva obrana

Kada smo kontaktirali Pavkovića kako bismo utvrdili je li ovo zaista njegov tekst, on nam je kazao da – ne zna.

– G. Pavkoviću, jeste li vi autor izvještaja sa Titovog groba iz 1980. u kojem o njemu pišete s priličnom toplinom?

– Ne mogu se sjetiti uopće, ne znam.

– A jeste li vi pisali za Podravkin list?

– Da, da, jesam.

– I ne sjećate se da ste bili na Titovom grobu nedugo nakon njegove smrti?

– Ne sjećam se, pišite što hoćete. Doviđenja.

Nakon ove “obrane” po uzoru na proslavljenog reprezentativca Luku Modrića, kolega Pavković nam spušta slušalicu, iako je čuo da ga dozivamo, ne bismo li razjasnili još neke stvari oko njegove novinarske karijere.

                                           Pavković protiv Pavkovića

Pavkovića, naime, i dan danas pronose različiti “kamenjari”, “narodi”, “dragovoljci” i “direktni” portali, citirajući njegove prijedloge da se Tita ukloni iz, primjerice, Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, ali i sa svih mogućih adresa, po receptu njegove osobne novinarske biografije.

“…Brozovo ime mora ‘nestati’ s ovih prostora, poglavito kao komuniste i zločinca, jer smo se i – za to borili!”, viče danas Pavković, ali ne samo u političkom, već i, prema mišljenju pravne države, u doslovnom smislu.

O razmjerima njegovog političkog bluda govori i njegov ogorčeni napis na Dragovoljcu iz ove godine o glazbenicima Zdravku Čoliću, Nedi Ukraden, Đorđu Balaševiću, Zlatku Pejakoviću, Oliveru Dragojeviću, Lepoj Breni i drugima. Ondje, vidi vraga, baš 25. svibnja 2017. godine – dakle, točno 37 godina nakon što je posjetio Kuću cvijeća i hrabro guslao o ljubavi prema Titu – prigovara tim pjevačima što su radili isto što i on, samo u glazbi!

“Tada je bila čast pjevati Titu, i svi su se natjecali tko će bolje i ljepše to uraditi… U ‘ulizivanju’ Titu (takvo je bilo vrijeme) proslavio se i tko drugi nego – Oliver Dragojević. Pjesmu ‘Tito i prva proleterska’ za njega je napisao Kornelije Kovač, koji je s Korni grupom bio iznimnom popularan s pjesmom ‘Ivo Lola'”, prigovara Pavković u ovom svježem uratku, starom samo četiri mjeseca, zahtijevajući od njih da se pospu pepelom zbog ulizivanja “jednom od najvećih masovnih ubojica u povijesti”.

                                                    39 godina ničega

On je svoje odradio: svoja starija djela je, naime, zaboravio, što se da zaključiti iz njegove stranice na Wikipediji. Ona, naime, ne pamti ništa starije od 1990. godine, baš kao ni njegove recentne probleme sa zakonom zbog nasrtaja na tinejdžericu. Sudimo li mu prema Wikipediji, Mladen Pavković ima samo 27 godina: novoj državi prethodilo je samo 39 godina ničega.

Lupiga.Com

Podijeli objavu

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here