Rakitić je kolektivni ples pretvorio u bajku

UROTA

Bila je to urota. U stanu u kojem boravim nemam TV pa sam prinuđen utakmice gledati preko internetskih streamova. Svi linkovi na utakmicu City – Barcelona bili su blokirani. No, iz nekog neobjašnjivog razloga utakmica između Juventusa i Borussije mogla se gledati bez problema.

Piše: Marko Tomaš

Nisam zažalio zbog toga. Na neki način, utakmica između dortmundske i momčadi iz Torina bila je jedna od onih starinskih, neki bi rekli i dosadnih, europskih utakmica. Nedostajali su još samo blato, škotski nogometaši bez prednjih zuba i ja bih bio uvjeren da gledam snimku neke utakmice iz, recimo, 1985. godine. Tako se uglavnom i igralo.

Stari isprobani recepti. Igra isprekidana, bez tečnosti, ali kad bi i jedna i druga momčad došla do protivničkog šesnaesterca stvari bi postale opasne. Borussia djeluje kao momčad koja se bori povratiti samopouzdanje i Juventus je to iskoristio za minimalnu pobjedu.

Juve je, prije svega, igrao savršenu obranu. Odavno nisam vidio momčad da se tako dobro brani, ali imali su jedan trenutak slabosti i upravo on ostavlja Borussiji mogućnost da pred svojim navijačima okrene stvari u svoju korist.

GRICKO I RAKETA

Gricko Suarez je, ne krijem to, meni omiljen igrač. Zbog njega sam i htio gledati meč između Cityija i Barce. Upravo je on bio glavni egzekutor koji je kapitalizirao Barcinu nadmoć u prvom poluvremenu.

No, niti jedan od dva gola koja je postigao pa niti Hartova obrana Messijevog penala ne mogu se mjeriti s trenutkom magije kojom nas je počastio Ivan Rakitić. Gael Clichy ispao je u tom trenutku naivni dječarac. Vjerojatno će razgovarati s klupskim psihologom par tjedana zbog poniženja kojeg je doživio u momentu kad ga je Ivan Rakitić prebacio petom, pretrčao ga i onda glavom dodao loptu svom suigraču. Takvi se potezi viđaju na treniing utakmicama, ne spadaju u taktičke postavke i proračune i zato su toliko dragocjeni.

Nogomet i jeste neka vrsta kolektivnog plesa, ali tu i tamo neki individualac odradi ovakvu solo dionicu i taj uigrani ples pretvori u bajku.

MONACO

Igrači, uprava i trenersko osoblje Monaca nisu se tome nadali. Navijači Monaca se nisu tome nadali ni u najluđim snovima, a navijači, kako znamo, često sanjaju potpuno sumanute snove. Stručni stožer Monaca se nije nadao onome što se dogodilo makar su postavili stvari na način da ako, ali samo ako, im se posreći u par navrata, rane Arsenal.

Navodno je uprava Monaca, prije utakmice, u šali zamolila Arsena Wengera da bude nježan prema svom bivšem klubu. Sve je, dakle, bilo spremno za glatku pobjedu Arsenala. Na koncu, dogodilo se to da su igrači Monaca, uz određenu dozu sreće, uzeli ono što im je ponuđeno. Arsenal je u prvih dvadeset minuta utakmice imao namjeru razbiti protivnika.

No, MOnaco je ostao na nogama i u svom praktički prvom izlasku prema golu Arsenala ostvarili su rezultatsku prednost. Nakon toga, čekali su, igrali su pametno i iskoristili su sve šanse koje su im ponuđene. Na neki način, Arsenal je u ovoj utakmici pobijedio sam sebe. Trebaš, ipak, biti jebene sreće da tvoj protivnik dobije prigodu sprovesti u djelo jedan jedini plan koji je mogao upaliti.

SPAHA I MANDŽO

Bayer je jedna poštena momčad. Igraju dobar nogomet i makar je teško da će dobiti nagradu za kvalitet koji posjeduju spremni su pobjediti svakog protivnika. Atletico je na koncu sasvim dobro prošao obzirom se obranom utakmice može smatrati Mandžikićeva reakcija na šut Emira Spahića.

Nije Spaha taj koji treba završavati napade svoje momčadi, ali još je manje Mandžo taj koji se treba nalaziti na gol crti na vratim vlastite momčadi. U obrnutim ulogama Mandžukić je odnio pobjedu i obezbijedio svojoj ekipi dostižan rezultat.

zurnal.info