PSIHOTERAPEUT ZORAN MILIVOJEVIĆ: Nije problem u poltronima, već u šefovima koji ih cijene

Teško da neko u karijeri nije imao priliku da sarađuje sa kolegom koji je u timu prepoznat kao poltron. Te slabije ličnosti koje se bespogovorno dive svom šefu rijetko su cijenjene među kolegama, ali zato jesu među nadležnima. Takav oblik ponašanja umjesto da bude nepoželjan šefovi često odobravaju zbog čega poltronstvo opstaje godinama.

Sa dr med. Zoranom Milivojevićem, psihoterapeutom, smo razgovarali o tome zašto pojedinim šefovima danas prija da u svom timu imaju poltrona, koji nerijetko obavlja i neku važniju funkciju. Naš sagovornik je prokomentarisao i ocjenu pojedinih stručnjaka da se poltron postaje u porodici gdje su roditelji previše autoritarni, a djeca previše poslušna i nesamostalna.

-Tačno je da u takvim porodicama djeca nauče indirektne načine da dođu do onoga što žele jer otvorena komunikacija, konflikt nije dozvoljen, već ga roditelj kažnjava. Ljudi koji su imali nesreću da odrastu na takav način obično imaju nisko samopoštovanje, i oni deluju kao poltroni, ali oni ne manipulišu nego jednostavno imaju snishodljiv odnos prema autoritetima – kaže on.

Za razliku od njih, pravi poltron je, dodaje Milivojević, osoba koja ima veoma visoko mišljenje o sebi, koja može da misli da je sposobnija od šefa, koja šefa zapravo ne poštuje, ali koja to svoje intimno mišljenje krije od drugih. Ta osoba, prema njegovim riječima, svojim poltronstvom u stvari ,,radi na šefu”, manipuliše ga kako bi ostvarila neku dobit za sebe.

-Poltroni po pravilu su manje cijenjeni u svom kolektivu jer njihove kolege vrlo dobro prepoznaju šta poltroni rade. Problem su oni šefovi koji cijene poltrone i koji ih nagrađuju napredovanjem. Šef je tu ključni faktor, jer sve dok šef ima potrebu za poltronima, oni će postojati i napredovati. Nije problem u poltronu, već u šefu koji ima takvu potrebu –rekao je on.

Autoritet

Potreba za poltronima je, sudeći prema njegovim riječima, posebno izražena u onim društvima u kojima ljudi ne priznaju autoritete, pa ni formalne autoritete, odnosno ulogu nadređenog ili šefa. U takvim okolnostima, kaže, šef osjeća da nema dovoljno stabilnu poziciju u svojoj ulozi, pa ima povećanu potrebu da se stabilizuje.

– Takav nestabilni šef mijenja prioritete u procjeni ljudi. Oni koji su sposobni ili koje vidi kao sposobnije od sebe, on doživljava kao konkurenciju, kao ljude koji možda više od njega zaslužuju njegovo mjesto. I zato je njegov glavni prioritet lojalnost, dakle odanost zaposlenih – rekao je.

Takav šef, kaže, pokušava da se stabilizuje tako što se okružuje ,,svojim” ljudima. To mogu biti, pojašnjava, rođaci, kumovi, stari prijatelji, zemljaci i naravno poltroni.

– Ali ovi ljudi u zamjenu za svoju lojalnost traže neke privilegije, tako da se nedovoljno trude u svojim ulogama u organizaciji i za to ne snose nikakve posljedice – rekao je on.

Kroz vrijeme poltroni se, ocjenjuje Milivojević, nisu puno promijenili. Standardno je, kaže, to da se konstantno predstavljaju svom nadređenom kao vjerni, lojalni pratioci koji odobravaju i dive se svakoj njegovoj inicijativi, ideji ili predlogu.

-Nadređeni nikada neće čuti od svog poltrona bilo kakvu kritiku, niti drukčiji predlog. To su ljudi koji u stvari stalno manipulišu nadređenog tako što stvaraju iluziju veoma dobrog ličnog odnosa, nekada obojenog divljenjem prema liku i djelu nadređenog – rekao je on.

Kada se, međutim, okolnosti promijene, kada jednog nadređenog zamijeni neki drugi, oni, kaže Milivojević, prema bivšem nadređenom nemaju nikakav odnos, već pokazuju ili ravnodušnost ili prezir i podsmjeh.

-Poltron je osoba koja se na radnom mjestu stalno bavi diplomatijom prema nadređenom – kazao je.

On je istakao i da drugi zaposleni zaziru od poltrona. Oni pred njima ništa ne govore negativno o šefu ili o njegovim predlozima, a razlog je taj što ,,poltroni u svom dokazivanju lojalnosti šefu, prenose informacije o kolegama, naročito one negativne, tako da se često ponašaju kao šefov špijun i donekle pred kolegama uživaju u ulozi ,,šefovog čovjeka”“.

-Sama riječ ,,poltron” je zanimljiva, jer na francuskom ona označava kukavicu, čovjeka bez hrabrosti i integriteta, a na italijanskom označava lijenu osobu koja bi stalno da se izležava. Obje ove definicije se sustiču u našem značenju riječi poltron. Poltron pravi neku vrstu psihološkog ugovora sa šefom, jer u zamjenu za lojalnost, poniznost i divljenje koje pokazuje prema šefu, dobija ustupke od šefa koji ne insistira na tome da poltron ima dobre radne zadatke. Zato poltroni po pravilu nisu dobri radnici, njihova uspješnost i rezultati rada su ispod prosjeka drugih zaposlenih – rekao je on.

Šefovi

Milivojević je istakao i da postoje dvije vrste nadređenog koji ima potrebu za poltronima. Prvi tip je, kaže, onaj nadređeni koji nije svjestan da je poltron zapravo poltron, koji vjeruje riječima poltrona i koji narcisoidno uživa u tom odobravanju, podršci i divljenju koje dobija od poltrona.

– Takvi su najviše pod uticajem poltrona – rekao je on.

Drugi tip je, pojašnjava, onaj nadređeni koji prepoznaje poltrona kao takvog i koji koristi poltrona kako bi preko njega dobio određene informacije o drugim zaposlenima. Jasno je, kaže, da je ovaj nadređeni daleko manje pod uticajem poltrona, ali jeste pod uticajem informacija koje dobija od poltrona.

-Tu postoji problem jer poltroni dramatizuju stvari, preuveličavaju prijetnje, kritike i neprijateljstva kako bi sebe što više predstavili kao šefovog ,,spasioca” i time stekli veće zasluge u šefovim očima – kazao je.

Onaj nadređeni, izričit je naš sagovornik, koji je svjestan svojih kvaliteta, koji ima povjerenje u sebe i koji smatra da su različita mišljenja dobrodošla, koji kritiku svojih predloga doživljava kao dobronamjernu, kao želju drugih zaposlenih da se donese što bolja odluka, oni po pravilu ne vole poltrone, već prave takvu klimu u kolektivu u kojoj se otvorene komunikacija ne kažnjava.

Mogu li se poltroni promijeniti? Milivojević kaže da se svako može promijeniti, ali samo ako to želi. Poltroni, ističe on, obično imaju dobit od svog poltronstva, tako da im to ne pada na pamet.

-Sve dok postoje nadređeni, šefovi, direktori, predsjednici kojima trebaju poltroni, poltroni će nastaviti da postoje i da prosperiraju. A to je problem, jer kada ljudi napreduju ne zbog svojih sposobnosti i rezultata rada, već na osnovu toga što su socijalno vješti i prividno lojalni, organizacija, preduzeće ili šira zajednica neće se razvijati u skladu sa kapacitetima koje ima – kazao je on.

mnemagazin