Prvi put smo gledali BiH u njenom punom potencijalu

Grci su od sinoćnje utakmice postali naši prvi pravi sportski rivali s kojima će svaki naredni susret biti poseban

Piše: Marko Tomaš

Grci su odigrali sramotnu utakmicu. Bosna i Hercegovina je, s druge strane, odigrala taktički, igrački najzreliju utakmicu u povijesti. No, naši su igrači nasjeli na provokacije, a krivci za to što nismo dokusurili Grke su najviše navijači Bosne i Hercegovine.

Recimo da su to tri osnovne teze i da krećemo od njih. Krenimo od ove posljednje.

Naši navijači su spasili Grke
Stvarno mi nije jasno koja je to razina imbecilnosti da nakon postignutog gola vlastite momčadi izazivaš prekid utakmice.

Naši su navijači to učinili. Puno gore od toga što će nogometni savez Bosne i Hercegovine fasovati kaznu od par desetaka tisuća eura zbog tih navijačkih prekršaja jeste to što su naši navijači prekinuli sjajan ritam u koji je naša momčad ušla. Dali su Grcima šansu da se saberu u trenucima kada smo ih, uvjeren sam, mogli dokusuriti s još par golova u mreži. Osim toga, jedina grčka prijetnja našem golu došla je u nadoknadi vremena koju su izazvali upravo naši navijači.

Srećom po bh. momčad Asmir Begović je sjajnom reakcijom obranio udarac Grka u posljednjim trenucima nadoknade izazvane, uglavnom, prekidom zbog bakljade bh. navijača. Ponavljam, da tog prekida nije bilo, Džeko, Ibišević, Pjanić i ostali grogiranim bi Grcima dali sigurno još barem jedan pogodak i time bi utakmica bila riješena već u prvom poluvremenu, jer naša momčad nikada nije odigrala ovako taktički blještavu partiju.

Svi elementi modernog nogometa su bili tu. Kombinatorika je bila vrhunska, igralo se s najviše dva dodira, napade smo završavali s najmanje pet igrača, u obrani smo bili s kompletnom momčadi u duplom bloku pred naših 16 metara.

Moram priznati, znao sam da je ova momčad za to sposobna, ali gledao sam ih u čudu i pitao se što se to dogodilo u proteklom periodu kada smo odjednom odigrali kao neka izrazito ozbiljno, samouvjerena i taktički zrela momčad. U raspravi za stolom smo došli do zaključka da su ili igrači rekli da će oni igrati onako kako su ih naučili u klubovima, a drugo objašnjenje za taktički preporod naše igre je bio posjet Dušana Bajevića treningu naše reprezentacije i dugački razgovor koji je Baždarević obavio s legendom.

Ipak, dajmo malo kredita Mehmedu Baždareviću. Do sada je pokazao da je voljan učiti, da sluša savjete i možda je ova rješenja izvukao tko zna otkuda. Lulić je i u prethodnoj utakmici podosta ordinirao u sredini terena i možda su tek večeras stvari legle na svoje mjesto. Ali stoji činjenica da nikada u povijesti nismo odigrali toliko sjajnih napadačkih kombinacija, akcije su tekla kao po traci, glatko, bez mučenja lopte koje je tako simptomatično za bh. reprezentaciju. Svi su se kretali kompaktno kao jedno tijelo i u tom kretanju su mogli faktički napamet odigravati pasove prema naprijed a da lopta uvijek pronađe pravu metu.

Uostalom, ako me sjećanje ne vara na koncu prvog poluvremena smo imali oko 70 posto uspješnih dodavanja, a imali smo skoro duplo više pasova nego Grci. Znači, potpuna dominacija koju zbog navijačkih ispada nismo okrunili još kojim golom. Bilo je, dakako, grešaka, ali kada preuzmeš rizik to se događa.

U utakmici protiv Grčke smo dobili Matu Jajala. Odigrao je onako kako je on u stanju da odigra kad je u top formi. Duplirao je svaku poziciju u obrani, a u napadu je uvijek bio blizu lopte kako bi on mogao biti najjednostavnije rješenje za onoga tko ima loptu. Tako zadnji vezni i treba igrati.

Mato Jajalo nije bio jedini koji je odigrao sjajnu utakmicu, jer ovo je bila momčadska igra kakvu i inače treba igrati. Dečki su svo vrijeme pomagali jedni drugima, čuvali si leđa, otvarali se, ispomagali pa smo imali prigodu gledati kompletnu momčad u fazi obrane kako stoji u dvije pravile linije na dvadesetak metara do našeg gola pri čemu je, recimo, Edin Džeko bio na poziciji koju bi trebalo pokrivati desno krilo a samo kako bi zatvorio bok koji nam je bio ranjiv, a to je onaj na kojem je igrao Ognjen Vranješ. Njega je Skibe pogrešno procijenio najslabijom karikom, jer Ognjen tu nije loš, ono što ga je činilo ranjivim jeste to što su Grci najviše pritiskali baš njega i pokušavali preko tog boka izlaziti prema naprijed.

Po prvi put, barem ako mene pitate, nikome ne možemo zamjeriti nezalaganje, nelogičnu igru ili bilo kakav tehnički propust. Ono što možemo zamjeriti stožeru i igračima jeste što nisu bili psihički spremni na doslovno gadljive provokacije grčke momčadi. Oni uvijek igraju tako pa smo trebali biti spremni na to makar ovo što su radili protiv BiH je bilo potpuno dekadentno.

Takvo što ne bi palo Joseu Mourinhu na pamet ni kada je u najvećem očajanju.

Grci su sebi produljili nadu
Nakon što su vidjeli da ih BiH namjerava dobiti i to konstantnom dominacijom Grci od desete minute počinju s bacanjem po travnjaku, pritiskanjem suca, provociranjem naših igrača, naguravanjima, sitnim faulovima nakon kojih su se unosili u lice našim igračima… Bio je to cijeli arsenal nefer poteza kako bi se podigla tenzija i destabilizirao protivnik.

Od 11. minute susreta uspjelo im je malo doći do daha a onda je Bosna i Hercegovina ponovno preuzela dominaciju i sve je rezultiralo pogotkom Miralema Pjanića koji UEFA može pripisivati lošem horoskopu grčkog golmana, ali taj gol je bio Miretov. Onda se dogodio onaj bespotrebni prekid kad smo trebali dokusuriti Grke. Taj prekid je učinio da prvo poluvrijeme traje četiri minute dulje i tu su Grci prvi put ozbiljno zaprijetili Asmiru Begoviću. Prvo smo poluvrijeme završili s dva isprovocirana žuta kartona a ono što je uslijedilo u nastavku je bila potpuna sramota.

Zapravo, sve se odvijalo očekivano. Grci su se reorganizirali na pauzi i počeli pomalo pritiskati našu momčad, ali naša je reakcija bila sjajna. Možda smo katkad mogli malo okomitije izlaziti u kontre, ali jasna mi je zamisao da se protivniku pokaže tko je bolji zadržavajući posjed i gradeći smislene napade od samog početka. Grci su i dalje pritiskali sudiju, bacali se na leđa i jaukali kad bi netko od naših igrača samo i protrčao pokraj njih.

Grci su nakon Pjanićeve greške uputili jedan opasan šut i opet je Begović maestralnom reakcijom skrenuo loptu u vratnicu. Događaju se greške, ali kad se igrači zalažu onako kako su to naši činili na ovoj utakmici greške im se ne mogu zamjeriti pogotovu jer je izgledalo da je samo pitanje trenutka kada ćemo ponovno otvoriti Grke i pobijediti ih. Bez obzira na to Pjanić zna da se u onoj zoni ne gube lopte jer to se nekim nepisanim nebeskim nogometnim pravilom uvijek nekako pretvori u prigodu za protivnika.

Točno desetak minuta prije nego je dobio crveni karton vidjelo se da je Džeko ostao bez svježine. Dobio je sjajan pas u prostor, uspio iskontrolirati loptu, ali svjež Džeko bi okrenuo braniča, prebacio loptu na svoju jaču, desnu nogu i dao gol, a u ovoj situaicji je imao snage tek da noseći braniča na desnom ramenu uputi udarac u bliži golmanov kut. Ako se ne varam kombinacija koju smo izveli iz kornera koji je uslijedio je bila nevjerojatno dobra, ali opet je nedostajao završni ubod. Tada je, po meni, Džeku, koji je već imao žuti karton, trebalo zamijeniti Đurićem jer se vidjelo da neće moći igrati onako kako je igrao cijelu utakmicu. A igrao je sjajno, pogotovu fazu obrane i gradnje napada iako, moramo primijetiti, nije dobio niti jedan zračni duel, ali to što nije ulazio u zračne duele činilo se kao neka odluka donesena u svlačionici kako ne bi gubio svježinu u skoku jer smo većinu tih lopti ionako osvajali obzirom da smo uvijek bili blizu lopte i pokrivali jedni druge.

Tada slijedi vrhunac onoga što su Grci radili cijelu utakmicu. Napravili su prekršaj nad Edinom Džekom i to tako što su ga prvo laganim pritiskom na kičmu izgurali van šesnaest metara, a onda ga oborili na zemlju radeći očiti prekršaj i to bi bilo OK da su se zaustavili, ali krenuli su mu čupati loptu iz ruku, gaziti ga, ne dozvoljavati mu da ustane. Iskusan igrač poput njega nije smio onako reagirati, ali desilo se, Džeko je reagirao sramotno kao da je i sam Grk i opravdano je dobio žuti karton. Povukao je sa sobom i jednog grčkog igrača pa smo ostali brojčano izjednačeni ali slaba je to utjeha kad smo i tada vidjeli da smo psihički nespremni za ono što Grci rade uvijek. Sada su oni izazvali prekid uz pomoć našeg kapetana i time produljili utakmicu nekoliko minuta kako bi sebi produljili nadu.

Mi smo nastavili dominaciju. Stvorili par poluprigoda, ono što je trebalo braniti katkad branili i očajnički za što je primjer ono Šunjićevo ispravljanje vlastite greške na našem petercu.

No, to je bio period kada je švedski sudac prestao suditi utakmicu. I on je nasjeo na grčke provokacije. Bilo je tu previše ludila i Šveđanin je pustio da se utakmica igra pa što bude. Mogao ju je mirne duše i produljiti za cijelih deset minuta ali je i onih pet za nas bilo previše. Nakon tri prekršaja koja nije sudio nad našim igračima njegov pomoćnik je dosudio aut za Grke i tu se događa jedini pravi blackout naše momčadi. Nitko, naime, nije branio povratnu loptu na 16 metara od Begovića i Grci protiv nas uspijevaju potpuno nezasluženo iščupati bod onako kako su osvojili Euro u Portugalu dajući gol u posljednjim sekundama utakmice kada protivnik više ne može ništa.

Nasjeli smo na provokacije
Koliko smo nasjeli na provokacije govori podatak da smo tekmu završili sa osam žutih kartona, uključujući dupli Džekin. Gotovo je cijela naša momčad dobila karton, a neki od njih su bili krajnje bespotrebni poput onog kojeg je dobio Izet Hajrović.

Utakmica je bila potpuni sudački horor. Švedski suci bi trebali poći na neku terapiju i više nikada ne bi smjeli suditi ovakve utakmice. Kad na terenu vlada bezakonje ljudi koji se drže zakona kao pijan plota ne mogu reagirati kako treba. A Eriksen je reagirao tako što nakon onih isključenja potpuno prestaje suditi sve osim najočitijih stvari. Zukanović nije trebao biti na lijevom krilu ali nad njim je napravljen prekršaj baš kao što je prekršaj napravljen nad Kolašincem prije onog kobnog auta. Prije svega toga naknadno je dodijelio žuti grčkom igraču nakon prekršaja nad Pjanićem puštajući prednost, ali trebao je i zaustaviti igru jer je prekršaj bio učinjen s leđa i to očito namjerno. Te su sudačke greške kumovale tome što smo izgubili dva boda u Grčkoj.

Primijetili ste da nisam spomenuo ime niti jednog grčkog igrača. E, pa neću ni imena da im spominjem jer ono je sve osim sportskog ponašanja. Kad su vidjeli da su bitno lošiji odlučili su stvari okrenuti u svoju korist najgorim nogometnim prljavštinama. Neke od njih izazivaju i podsmijeh, ali njihova sustavnost izaziva povraćanje.

Nisam ipak ni najmanje ozlojeđen jer smo po prvi put imali pravu igru. Po prvi put smo gledali BiH u njenom punom potencijalu. Mi nismo brzi, ali možemo biti dinamični, jer kako reče Luka Kaliterna ne trči igrač nego lopta. A mi smo je se rješavali brzo, preciznim pasovima, a tu preciznost nam je omogućilo kompaktno kretanje momčadi, igrači koji su blizu jedan drugog. Odigrali smo nekolicinu sjajnih akcija, izveli par odličnih kombinacija iz prekida i sve u svemu ja nisam mogao vjerovati da gledam Bosnu i Hercegovinu. Ako ovako nastavimo ne trebamo strahovati jer imamo bolji raspored od Grka. Možemo jedino žaliti da nismo u ovakvom izdanju bili protiv Belgije.

Sigurno se pitate čemu ovako dugačak tekst. Odgovor je jednostavan. Ovaj tip utakmica je onaj na kojem se stvaraju velika rivalstva puna naboja i povišenih tenzija. Navijači su se sukobljavali, isto su činili igrači na terenu i vjerujem da su Grci od sinoćnje utakmice postali naši prvi pravi sportski rivali s kojima će svaka naredna utakmica biti posebna. Naglašavam sportski jer rivalitet nije uzrokovan političkim i sličnim tenzijama nego onima koje su stvorene na tribinama i samom terenu. Svakako, naši igrači moraju to nadići. Najbolju osvetu za nesportsko ponašanje Grcima će servirati tako što će ih u Zenici razbiti u nogometnom smislu, onako kako su učinili i u Pireju, samo s više golova u grčkoj mreži.

(zurnal.info)