Preko mostarskih jaslica u bolju budućnost

Što nam to poručuju mostarske jaslice?

Jaslice – simbol Isusovog rođenja, u Novom zavjetu poznat kao Evanđelje po Mateju i Luki.

Piše: Emil Karamatić

Božićna priča, koju krase ljepota, kreativnost, mnoštvo poruka, ali i graditeljske sposobnosti.
Svaki autor priča svoju priču, sa željama za mir, sreću i blagostanje.

Franjevačku crkvu svetog Petra i Pavla u Mostaru krase dvoje jaslice, jedne u crkvi, a druge ispred nje.

Iako su krakovske i napuljske među najpoznatijim u Europi, titulu bi im vrlo lako mogle preuzeti ove mostarske jaslice.

Za sto ili više godina netko bi mogao napisati da jaslice kroz oblike umjetničke instalacije kakve danas poznajemo potječu iz jedne mostarske crkve.

Kroz vrijeme i generacije smo navikli da se jaslice sastoje od pomičnih ili nepomičnih figurica Djeteta Isusa, Djevice Marije, sv. Josipa, nekoliko pastira, anđela i naravno neizostavna tri kralja. Bila bi tu još pokoja životinja.

Magarci s posebnom težinom.

Sve te detalje možete vidjeti i na mostarskim jaslicama, ali i neke druge, koji se nikako ne uklapaju u božićne poruke.

jaslice

Tri kralja i ne morate vidjeti, više nisam ni siguran da li postoje, jer sam ostao zbunjen, vidjevši, prije svih likova na jaslicama, instalaciju graničnog prijelaza Bijača, koji na jugu Bosnu i Hercegovinu povezuje sa Republikom Hrvatskom.

Pomislih, da su mostarski franjevci, vjerojatno, imali želju kroz dodatne poruke odati počast graditeljima autoputa koridora VC .

Ili možda da jaslicama oslikaju tu ljepotu povezanosti BiH sa EU.

Podigavši pogled za samo desetak centimetara, uvjerio sam se u zabludu tumačenja franjevačke instalacije.

U pozadini, svjetlo plavim tonovima je prikazan tunel Kravanke, između Slovenije i Austrije, te autoput okićen ispisanim tablama njemačkih gradova.

Neminovna je pomisao na državu u kojoj živimo, naravno i na one koji je predvode.

Ali, i onih silnih koji svaki dan govore – „Krajnje je vrijeme da napustim ovu zemlju, ovdje nema života“.

Očigledno, ove riječi nikom nisu upozorenje na alarmantnost ekonomskog i političkog stanja u Bosni i Hercegovini.

U kratkom razgovoru sa fra Antom Marićem, poznatim mostarskim kroničarom, nisam dobio odgovor. Tek je rekao, da jaslice mogu provocirati pitanje, ali i tražiti odgovor.

Vjernici su pomalo zbunjeni nesvakidašnjom kreativnošću mostarskih franjevca.

„Ne valja posao. Zar nam je to sudbina. Bože, koliko je svijeta napustilo našu Hercegovinu,“ samo su neki od komentara.

Nije nas uznemirio ni podatak, iznesen na posljednjoj biskupskoj konferenciji, da je 2015. i 2016.godine Bosnu i Hercegovinu napustilo preko sto tisuća ljudi.

Mostarske franjevačke jaslice, koje u pravilu simboliziraju radost i veselje, izazivaju strah i nemoć.

Franjevačka poruka je potpuno jasna. Preko mostarskih jaslica u bolju budućnost.

Odakle inspiracija za ovakve jaslice, koje simboliziraju masovno iseljavanje stanovništva iz Bosne i Hercegovine?

Pitanje je svih pitanja.

Ali odgovor od mostarskih franjvaca kao i od vjernika teško da ćemo ikada dobiti.
„Oni koji su nas do ovoga doveli trebaju otići s vlasti“, samo su tihi glasovi.

I to je sve.

Jasno je, da su mostarski franjevci najviše energije uputili bosanskohercegovačkim Hrvatima, koji za razliku od Srba, Bošnjaka i ostalih imaju hrvatsko državljanstvo. Reklo bi se i privilegiju, ali samo da što prije i lakše napuste Bosnu i Hercegovinu, te se dočepaju Austrije, Njemačke, ili neke druge države EU.

Oni koji su otišli, u Bosnu i Hercegovinu se uglavnom vraćaju da izvade krsni list.

Paradoksalno, teško je objasniti fenomen dolaska za vrijeme izbora, kada iskoriste priliku da glasuju za one zbog kojih su i napustili ovu Zemlju.

I tako već trideset godina.

Grlati su bosanskohercegovački političari s obećanjima o novim radnim mjestima na predizbornim kampanjama.

Obećavali su da će zaposliti i tristo tisuća radnika.

Ne možemo reći da nisu ispunili obećano.

Pravo rečeno, jesu.

U velikom broju su zaposleni.

Oni najbliži, stranački podobni, uglavnom u elektroprivredama i telekomima.
Ostali su u inozemstvu.

Partijske vođe im nikad nisu precizirale gdje će se zaposliti, ovdje ili u njemačkim rudnicima ili Švarcvaldskim šumama.

Uzajamna pomoć svakako postoji.

Upravo je to razlog postojanja ovakvih mostarskih jaslica, koje šalju mnogo iskreniju poruku od bosanskohercegovačkih političara za vrijeme predizbornih kampanja.

Bez ljutnje.

Mostarski franjevci su samo pokazali put – autoput.

 

 

neznase.ba