Pravosuđe između samokontrole, kontrole i prinudne uprave

U BiH se već odavno stvorio opšti konsenzus o tome da je situacija u pravosuđu alarmantna i da je ono debelo u raljama politike.

Piše: Mladen Mirosavljević

Javne nastupe ministra bezbjednosti u Savjetu ministara BiH Dragana Mektića, na početku njegovog mandata, malo je ko ozbiljno shvatao a, dijelom je krivac za to bio i njegov „narodski“ vokabular u govoru, pa su njegovi javni istupi uglavnom izazivali šaljive komentare.

Stekao se utisak da je upravo on, ispred Saveza za promjene, preuzeo na sebe mesijansku ulogu da iskoristi ukazanu priliku ministarske pozicije u državnoj vlasti da „doaka“ nekim od najkrupnijih političkih zvjerki nad kojima je sjenka zloupotrebe položaja, korupcije i kriminala a, prije svih, Miloradu Dodiku. Najljućem političkom protivniku u entitetu Republika Srpska u kojem je Mektićeva stranka opozicija. Ali je i činjenica da nijedan političar njegovog ranga nije do sada izrekao, tako otvoreno takve ocjene, u zakonodavnoj, izvršnoj ili sudskoj bh vlasti.

Odmah po preuzimanju ministarske pozicije Mektić je otvoreno izrekao šta o toj situaciji misli ostajući u tome dosledan do današnjeg dana i za razliku od tada kada njegove istupe, upravo zbog toga, niko nije ozbiljno shvatao, ne može se reći da određeni rezultati nisu postignuti i da Mektić nije doprinio pročišćavanju žabokrečine u bh. pravosuđu. A što, ako ćemo pravo, i nije prvenstveno njegova, nego nadležnost ministarstva i ministra pravde a ne bezbjednosti. Kako je tada rekao, milijarde i milijarde štete je načinjeno ovoj državi i prebačeno u privatne džepove. “Neko smatra da je to normalno stanje. Političke elite su omogućile ovakvu pljačku i krađu i direktno učestovale u njoj. Ako čekate podršku politike, nećete je dobiti. Imaju sve instrumente i alate da se upuste u takve borbe. Činjenica je da je korupcija ušla u pravosudni sistem i ozbiljno smo ugroženi kako izaći iz tog stanja”, poručio je Mektić.

Konkretne adrese

Dramatično je tada izjavio da je “sve vrijeme svog mandata proveo radeći sa bezbjednosnim agencijama u nastojanju da animira i podstakne borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije. Korupcija je duboko ušla u sve sfere našeg društvenog, ekonomskog i političkog života”, rekao je ministar bezbjednosti na što se niko nije ozbiljno osvrnuo. Kao ni na njegovu konstataciju da korupcija i kriminal sprječava razvoj BiH i nanosi ogromnu štetu ovoj državi, proizvodi direktne posljedice kao što su pad standarda i siromaštvo. I ne samo to. Ministar je direktno kao jednog od ključnih krivaca za takvu situaciju apostrofirao Tužilaštvo BiH. “To je postalo zabrinjavajuće, poprima jednu enormnu zabrinutost. Tužilaštvo BiH je osnovano sa ciljem da se bavi sprečavanjem, otkrivanjem i procesuiranjem najtežih oblika korupcije i kriminala. Ako nemamo tu rezultat, možemo to direktno vezati sa činjenicom da se ne možemo boriti sa tim problemom”, bio je jasan ministar Mektić. Tužilaštvo se i tada, kao i sada, „posipalo pepelom“ negirajući Mektića.

U međuvremenu, vrijeme i događaji koji su uslijedili, dali su mu za pravo. Mektić se, evo, ponovo oglasio, sa ništa manje dramatičnim ocjenama i sa konkretnim adresama odgovornosti. “Mislim da je bh. Tužilaštvo zrelo za neku vrstu prinudne uprave. Tamo se definitivno urušila čitava situacija, ne funkcioniše sistem i u posljednje vrijeme se isključivo bave kriminalom, dakle, ne više korupcijom, u sastavu Tužilaštva”, kazao je on.

“Nažalost, oni nisu svjesni te situacije, jer u Tužilaštvu ne postoji nikakav stepen odgovornosti. Oni to smatraju normalnom situacijom, u koju ne treba niko da se petlja i da niko ništa ne govori o tome, jer su nezavisni. Međutim, oni nisu svjesni da su najodgovorniji za sve probleme, bezakonje i nefunkcionisanje pravne države. Neophodna je neka vrsta prinudne uprave,” izjavio je državni ministar bezbjednosti ne objašnjavajući ko bi bio prinudni upravnik pošto je otvoreno optužio i onog ko je za to nadležan.

“Nažalost, ključni regulator, Visoki sudski i tužilački savjet BiH, ili se krije od javnosti ili ne znaju šta bi rekli. U interesu pravne države, vladavine prava, socijalne jednakosti i ravnopravnosti svih građana, moramo hitno tražiti rješenja i izlaz iz ove situacije”, naglašava Mektić. Dodao je da u situaciji kada je glavni tužilac bh.Tužilaštva Goran Salihović smijenjen zbog postojanja osnovane sumnje da je zloupotrijebio položaj, pa zatim da je zbog pokrenute istrage ostavku podnio Božo Mihajlović, šef Posebnog odjela za borbu protiv organiziranog kriminala i korupcije, onda je jasno o čemu se radi.

“Kao društvo i država, hitno moramo nešto uraditi da spasimo pravosudni sistem i treći stub vlasti. Ukoliko ne funkcioniše taj stub vlasti, onda ne može da funkcioniše ni sama država. Ovo je već ozbiljna situacija, rekao bih: vrlo alarmantna”, kazao je Mektić u nimalo suzdržanim dodatnim ocjenama stanja u Tužilaštvu tako da se javnost u poslednje vrijeme pita ima li ustvari ijednog državnog tužioca koji nije pod istragom i zašto za najviše sudsko regulatorno tijelo u državi – Visoki sudski i Tužilački savjet nije nimalo skandalozno što je, osim suspendovanog Salihovića, pod lupom rad skoro svih najznačajnijih tužilaca. Tužilaštvo BiH saopštava da će se pozabaviti eventualnim nezakonitim djelovanjem koje su počinili njegovi pojedini zaposlenici, što pokazuje posvećenost ove institucije vladavini prava. Iz Visokog sudskog i Tužilačkog savjeta pišu da situacija sa pojedinim tužiocima bh. Tužilaštva pokazuje kako pravosudni sistem funkcioniše. I to je sve.

Gdje je ministar?

Naravno da funkcioniše, ali kako? U BiH se već odavno stvorio opšti konsenzus o tome da je situacija u pravosuđu alarmantna i da je ono debelo u raljama politike i političkih interesnih grupa koje ni po koju cijenu ne žele da se odreknu svog uticaja na pravosuđe niti mehanizma po kojem se u pravosuđe stiže po etničko-stranačkoj liniji pa dakle i sa veoma prisutnom negativnom selekcijom. Bilo bi zanimljivo vidjeti kakav je bekgraund naprimjer i, samih članova Visokog sudskog i Tužilačkog savjeta, kao najvišeg sudskog regulatornog tijela i, kako su u njega, i sa kakvim iskustvom, i referencama dospjeli. O potrebi razmatranja stanja u pravosuđu u Parlamentarnoj skupštini BiH, kako bi se bar započelo, sa rješavanjem nagomilanih problema da i ne govorimo. Ali ne na način da ta reforma dovede do potpune političke kontrole nad pravosuđem i stvaranjem dodatne nedodirljivosti, sadašnjih nedodirljivih, ali ni da pravosuđe ne preuzme ulogu političkog arbitra kao što ni u ozbiljnoj državi pravosuđem ne bi trebao da se bavi ministar bezbjednosti kao što se to bavi u ovoj, sem ako stanjem u njemu nije direktno ugrožena bezbjednost države. I, gdje je zaista u čitavoj bh. pravosudnoj trakavici ministarstvo i ministar pravde čija je to nadležnost.

Al Jazeera