Pola(h)ko Bakire

Ne znam, neka mi brojno čitateljstvo sudi, ali nekako mi se čini da je Bakir Izetbegović u posljednje vrijeme nervozan.

Dobro, ne možda kao ono kada je Zara odgodila dolazak na Marijin dvor, jer je nešto dimilo iz pravca Predsjedništva. Ali, evo, sada, samo što smo skromno obilježili godišnjicu toga tužnog događaja, u nedjelju – i to baš na praznik – iz Predsjedništva je zdimio Željko Komšić.

Piše: Josip Vričko

Nije u društvu svoga nasljednika Dragana Čovića i dojučerašnjeg cimera Bakira izdržao ni pola sata. Otada ga Izetbegović, a o Čoviću da i ne govorimo, nije ni vidio ni čuo. Ni pisma ni razglednice.

Samo što je Čović jedva dočekao da Komšić zatvori vrata s one strane, a esdeaovski prvak nije s nedjelje na ponedjeljak oka sklopio. Iznenadio ga je, ma šokirao munjeviti odlazak predsjednika DF-a, kojem je, ne trepnuvši, ponudio da pošteno podijele ministra poljoprivrede. Može li se više od toga?! A kad je Bakir iznenađen, otkrio mi je pouzdani esdeaovski izvor, Bakir ne spava. Zapravo, cijeli je SDA na nogama! Samo najhrabriji, da ih nitko ne vidi, malo zadrijemaju – klonu glavom. Ali ne i – duhom!

Teška srca

I, onda, u ponedjeljak, nakon neprospavane noći, još onako bunovan Izetbegović je građanstvu obznanio kako više nije iznenađen. Prošao je, veli jedan dan (a i noć!), pa je prošlo i iznenađenje. Iz čega su Bosanci i Hercegovci, koji su također probdijeli noć nakon dana kada je otišao Željko, shvatili da je Izetbegović prežalio Komšića. Teška srca. Ali, baš kao što u politici ne smiješ biti dugo iznenađen, ne smiješ biti ni dugo osjetljiv. Duševan, takoreći.

Ne želim biti Komšićev odvjetnik, čovjek je bio osam godina u Predsjedništvu, možda mu je dosadilo – pa je, eto, u nedjelju onako izletio i zaprepastio Bakira. Vjerujem, ipak, da se Izetbegović zaletio. Možda – ne znam baš! – i zbog nedostatka sna; Iskustva s Komšićevim napuštanjem mjesta zločina uče nas, naime, da ne treba odmah, nakon samo 24 sata dizati ruke od njega. Jer, samo što nismo obilježili jedan veliki dan – dobro, ne baš kao Dan nezavisnosti, no svakako vrijedan obilježavanja – treću obljetnicu kada su ono trojica esdepeovaca kazali svome potpredsjedniku da je lud, a on ih poslušao i odlučio biti lud. I poslije te odluke, podnio ostavku na sve stranačke funkcije i – utekao iz ex-zgrade Ce Ka Be i Ha. Iz Predsjedništva, doduše, tada nije. Bilo je to, evo i sad se naježim kad se toga sjetim, 15. ožujka 2012. (Mada, Komšić tvrdi kako se da drama na ljevici, zapravo, odigrala 15. marta)

I sjećam se dobro, Zlatko Lagumdžija je, za razliku od nekih drugih drugova, te kobne noći spavao ko beba. Ma, nije se ni okrenu ni druge noći. A treće jutro nakon što je otišao Komšić, morala ga je žena probudit da ne zakasni na posao. Nije mu bilo baš pravo, a kada je drugarica Lagumdžija u suprugovim očima vidjela kako baš nije oduševljen ovim njezinim iznenadnim postrojavanjem, pokušala je uhvatit muštuluk: “Vratio ti se Komšić!”. Na što se Profesor okrenuo na drugu stranu i zaspao snom pravednika.

SDP-ova Fronta

Tek poslijepodne, toga povijesnog trećeg dana, sve čakajući da mu se predsjednik probudi, Komšić je drugaricama i drugovima, a onda i svim Bosancima i Hercegovima objavio da više nije lud. Što je bilo s onom trojicom, ne zna se. Samo se zna da je negdje početkom ljeta te tužne 2012. Komšić ponovo otišao iz SDP-a. Je li ga ta trojka opet mobingovala?! Znat ćemo tek kad se opet vrati u svoju matičnu stranku koja će se onda zvati SDP-ova Fronta. Jer, ako je esdepeova zna se i da je demokratska!

Vratimo se zato Izetbegoviću II. i njegovoj žurbi. Zar nije mogao pričekati makar još dva-tri dana?! Zar, nije mogao biti iznenađen još koji dan?! Ovako izgleda ko da je jedva čekao da Željku pogleda u leđa pa da ministar poljoprivrede bude samo njegov. A predomislio bi se Komšić, poslao bi makar poruku. Nije, valjda, lud?!

Oslobođenje