Po Potemkinovoj mjeri iliti lažni sjaj Večernjakova Pečata

Enciklopedije opisuju Potemkina kao državnika i vojskovođu koji je za Rusiju osvojio Krim 1783. godine i predvodio rusku armiju u rusko-turskom ratu. Suvremenici su ga ipak više upamtili kao miljenika carice Katarine Velike.

Piše: Dalibor Milas

Jednom je prilikom 1787. ruska carica Katarina odlučila sa svojom pratnjom posjetiti osvojena područja. Putem se nije mogla začuditi izuzetnim rezultatima poslijeratne obnove: prije opustošena polja su bila već obrađena, stara naselja obnovljena, a nova izgrađena, te prezadovoljni stanovnici. Vođa puta, Grigorij Aleksandrovič Potemkin, inače namjesnik Nove Rusije i njen obnovitelj, ponosno je pokazivao carici rezultate svog rada. No, stvar je bila u tome da bi vojnici, čim bi carica prošla, rastavili kuće i premjestili ih na sljedeće mjesto kuda je carica trebala proći. Na prvi pogled zadovoljni seljaci bi također napustili staro mjesto pozorišta i požurili što prije stići na novo. Iza savršeno uređenih parkova, okućnica i fasada nije bilo ničega.

Kao posljedica opisane crtice iz povijesti nastala je fraza Potemkinovo selo koju redovito upotrebljavamo kada želimo naglasiti da je nešto varka ili obmana, prazna kulisa, privid; jednom riječju – laž. Priča o Večernjem listu već duže vrijeme nije priča o nekom fiktivnom Charlie Hebdo magazinu, Feral Tribune redakciji ili pak nekom drugom medijskom projektu koji se uspješno bori stvoriti nevjerojatno važan društveni balans, nego o prosječenoj bh. dnevnoj tiskovini koja je zapela u kaljužu ništavnosti u što se obično pretvori novinski posao kada ostane lišen bilo kakve društvene hrabrosti i strasti.

Uostalom, čemu uopće služe te i takve tiskovine kada internetski portal objavi ekskluzivnu vijest par minuta nakon samog događanja i svi u par minuta dobiju pravovremene informacije, jer više nitko ne čeka jutro pred kioskom da bi kupio novine?

Večernji list se pretvorio u jedan od onih udarnih medija koji služe za obranu razvikanih „nacionalnih interesa“. Ovaj popularni izraz je skovan kako bi se očuvala lagodna pozicija vladajućih struktura, ali i zbog zanemarivanja zastrašujuće činjenice da naši narodi nikad nisu živjeli lošije nego, upravo, pod upravom „svojih“.

Večernjakov Pečat je politički instrumentalizirana manifestacija koja mafijašima u gospodskim odjelima barem na jednu večer pokušava dati ljudski izgled. To se radi suptilno tako da, uz mafijaše, nagradu primi i par istinskih heroja, koji se na taj način iskoriste samo kao prigodna kulisa.

Zašto su Večernji list BiH i Večernjakov Pečat bh. varijanta Potemkinova sela? Zato što je forma već odavno postala važnija od sadržaja.

herzegovina.in