Papa Franjo promiče svetost života protiv smrtne kazne

Kolovoz 2018. će u povijest kršćanstva ući kao vrijeme u kojem su najozbiljnije uzdrmani sami temelji Rimokatoličke crkve s ogromnim padom kredibiliteta institucije i njezinih službenika te sveprisutnom dezorijentacijom povrijeđenih i zbunjenih vjernika.

Piše: Petar Kuzmič

Otkrivaju se katastrofični razmjeri pedofilije i drugih vrsta sablazni seksualnog zlostavljanja na svim razinama Crkve koje su dugo i sustavno bile prikrivane.

Javnost je preneražena upravo objavljenim rezultatima dvogodišnjeg istraživanja zlostavljanja djece u Pennsylvaniji, jer se radi o stotinama klerika i tisućama nevinih žrtava monstruoznih zločina koji se nikako nisu smjeli tolerirati.

Sve je to pratilo Papin posjet Irskoj koja je bila od početka do kraja dodatno teško opterećena seksualnim skandalima, posebice naglašenim masovnim silovanjima djece od strane svećenika.

Istovremeno je uslijedio najoštriji do sada napad na Papu otvorenim pismom nadbiskupa Carla Marije Viganòa, bivšeg nuncija u Washingtonu. Viganò ozbiljno optužuje papu Franju i druge visokopozicionirane prelate da su zataškavali seksualna zlodjela poznatog predatora, sada već bivšeg kardinala Theodora McCarricka te ukazuje na sveprisutnu korupciju u Crkvi.

Viganò nije jedini crkveni visokodostojanstvenik koji otvoreno traži od pape Franje da podnese ostavku. Neki ozbiljni komentatori smatraju da se u Vatikanu priprema puč te da je u sve brutalnijem sukobu konzervativaca i takozvanih progresista rušenje pape Franje samo pitanje vremena.

Sva ta kolovoška preokupiranost seksualnim skandalima i unutarcrkvenim sukobima je potisnula u drugi plan značajnu odluku pape Franje u smjeru globalnog trenda ukidanja smrtne kazne.

Papa Franjo je 2. kolovoza službenom promjenom nadležne formulacije u Katekizmu Katoličke Crkve (objavljenom na ovom portalu) smrtnu kaznu konačno proglasio nedopustivom.

Entuzijazam onih koji su tu promjenu priželjkivali je najbolje izrazila poznata redovnica Helen Prejan, autorica knjige “Dead Man Walking” i jedna od najprepoznatljivijih aktivista koji su se desetljećima zalagali za ukidanje smrtne kazne.

“Moralne tektonske ploče su se pomakle. Egzekucija se više ne može opravdavati. Vrijeme je da zauvijek ukinemo ubijanje koje sponzorira država”, napisala je sestra Prejan.

Prema dostupnim podacima u svijetu na pogubljenje čeka 22.000 osoba osuđenih na smrt. Neki čekaju godinama, a u SAD-u čak i desetljećima.

Najviše smrtnih kazni se donosi i izvršava u Kini, Iranu, Saudijskoj Arabiji, Iraku, Pakistanu, Egiptu i Somaliji (tim redom); na osmom mjestu su Sjedinjene Američke Države.

Sveukupno su u 2017. godini izvršena najmanje 993 smaknuća u 23 zemlje. To su brojke koje se mogu potvrditi, ali je ukupni broj mnogo veći, jer Kina prikriva broj pogubljenih, a zna se da je on veći nego u svim ostalim zemljama zajedno.

Prema istraživanjima Cornell Universityja kineska vlada je samo u 2015. pogubila oko 2400 osuđenika, a po nekoliko tisuća ih se pogubi svake godine.

U SAD-u je trenutno 2707 osuđenika na ”čekanju”, u death rowu; od toga 225 u Teksasu, a najviše (744) u Kaliforniji. Godine 2017. su izvršena 23 smaknuća.

Sjedinjene Države su jedina zemlja zapadne civilizacije u kojoj smrtna kazna nije federalno ukinuta. U 31 saveznoj državi je zakonski autorizirana, a u 19 nije. No u 11 država u kojima je smrtna kazna na snazi ona već više od desetljeća nije izvršena.

Primjer američke države koji najbolje ilustrira fluidnost i kontradiktornost amerièkog zakonodavstva je Nebraska. Ona je ukinula smrtnu kaznu 2015., ali su ju glasači vratili na referendumu već 2016. podrškom od 61 posto. Katolički guverner Nebraske Pete Ricketts je jaki pobornik smrtne kazne i otvoreni oponent Papine najnovije odluke.

Mnogi znalci drže da je Papina promjena katoličkog stajališta posebno usmjerena na SAD te da je ona uvod u novi izravni sukob s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom. Trump je gorljivi zagovornik smrtne kazne, posebice za teroriste, trgovce drogom i seksualne perverznjake.

U svom najupečatljivijem govoru protiv smrtne kazne, koji je papa Franjo održao pred oba doma u američkom Kongresu u rujnu 2015., naglasio je da je smrtna kazna nedopustiva zato što je svaki život svet, jer je Stvoritelj svakoj osobi podario neotuđivo dostojanstvo.

Papa je tada i na mnogim drugim mjestima naglasio da se smrtna kazna protivi osjećaju humanosti i božanskom milosrđu. Ona je okrutna, neljudska i ponižavajuća, kao što je i tjeskoba užasnog čekanja od pravorijeka do izvršenja koja predstavlja svojevrsno mučenje u ime pravednosti.

Na svetost života i nepovredivost ljudskog dostojanstva je ukazao i papa Benedikt XVI. kada su 2008. godine Ujedinjeni narodi posebnom rezolucijom pozvali na moratorij za smrtnu kaznu. Benedikt je tada izrazio nadu da će to dovesti do što šire ”javne rasprave o svetom karakteru ljudskog života”.

Franjini prethodnici su čestim osudama smrtne kazne kao nasilja nad nepovredivošću života i dostojanstva svake ljudske osobe značajno pridonijeli promjeni javne klime čiji je vrhunac ova najnovija, ali ne neosporavana promjena Katekizma.

Krajnje desni katolici i konzervativni evangelici su gorljivi zagovaratelji smrtne kazne. Do svoje nedavne smrti njihov najutjecajniji ideološki lider i idol je bio Antonino Scalia, sudac američkog Vrhovnog suda. On je poznat po svojim argumentima kako, za razliku od pobačaja, podrška i izvršavanje smrtne kazne nije grijeh.

Kada je papa Franjo u gore spomenutom govoru u američkom Kongresu rekao da ”život počinje od začetka”, gotovo cijela dvorana se podigla na noge plješćući i glasno odobravajući. Gotovo nitko, međutim, nije zapljeskao kada je u sljedećoj rečenici rekao: ”To nas isto uvjerenje o svetosti života uči da moramo napraviti sve kako bismo okončali praksu smrtne kazne”.

Zato ne iznenađuje rastući otpor konzervativnih političara i intelektualaca širom SAD-a najnovijoj formulaciji u Katekizmu.

Papa je kao poglavar Katoličke Crkve svojom odlukom mnoge američke katoličke senatore i kongresnike doveo u neugodnu situaciju pred međuizbore u studenom ove godine. Pretpostavljam da će upravo odnos prema smrtnoj kazni za mnoge od njih biti najneugodnije pitanje. Koga slijediti: volju naroda ili nepogrešivi autoritet vlastite Crkve?

Prema istraživanju Pew Research Centra većina Amerikanaca (63%) smatra da je smrtna kazna opravdana ako se odnosi na počinjeno ubojstvo. Većina bijelaca (59%) je za smrtnu kaznu, dok je taj broj znatno manji kod crnaca (36%) i Latinoamerikanaca (47%).

Većina bijelih evangeličkih (konzervativnih) protestanata (73%) je za smrtnu kaznu, dok je kod većinskih liberalnih protestanata 61% podržavatelja.

Od ukupne populacije 46 posto američkih katolika je protiv smrtne kazne, a 53 posto za; među bijelim katolicima je 54 posto za, a samo 39 posto protiv.

Stranačka pripadnost također igra značajnu ulogu, jer je kod republikanaca dvostruko veći broj podržavatelja smrtne kazne (77%) nego kod demokrata (35%).

Iako je Biskupska konferencija SAD-a gotovo bezrezervno prihvatila Papinu odluku o nedopustivosti smrtne kazne, konzervativni katolički intelektualci se u sve većem broju javno izjašnjavaju protiv nje.

U jednom naširoko publiciranom otvorenom pismu 45 poznatih filozofa i etičara apelira na kardinale da ”natjeraju” Papu da povuče svoju izmjenu Katekizma. Njihovi su argumenti uglavnom kritika Papine promjene objavljenih doktrina, stoljetnih učenja i dosadašnje prakse Katoličke Crkve.

Najozbiljnije teološke kritike dolaze od onih koji drže da je Papa promijenio prihvaćeni nauk Crkve te da se opasno poigrava s moralno-doktrinarnim sadržajima i definicijama.

Kritičari drže da on proglašavajući smrtnu kaznu intrizičnim zlom ne može biti u pravu, jer bi onda bili u krivu učenje Svetog pisma, crkveni oci i naučitelji kroz stoljeća, kao i sve prethodne pape.

Teološke rasprave o smrtnoj kazni će se nastaviti, posebice oko hermeneutičnog pitanja (dis)kontinutiteta učenja Crkve.

A kakve će biti političke implikacije ovako tempirane Papine odluke za Trumpa i njegove konzervativne nasljedovatelje vidjet ćemo po rezultatima izbora u studenom. Ako demokrati dobiju većinu u predstavničkom domu, iduće ćemo godine na ovom mjestu pisati o impeachmentu predsjednika Trumpa.

Autograf.hr

Podijeli objavu

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here