Obećanja, razočaranja, uspjesi, oporuka

Vrijeme vladavine Baracka Obame bilo je vrijeme ekstrema, razočaranja i fundamentalnih dostignuća.

Gotovo 10.000 kilometara je između američkog Charlestona i sirijskog Alepa. Tko želi napraviti bilancu vladavine Baracka Obame u dva mandata na čelu SAD-a kreće na putovanje između ekstrema. Jedan je u Južnoj Carolini gdje je predsjednik u crkvi dojmljivo pjevao “Amazing Grace” za devet ubijenih crnaca, drugi je potpuno razoreni grad u Siriji. To su samo dvije točke puta punog proturječnosti. Kad Obama napusti dužnost predsjednika ostavit će porazne rezultate u vanjskoj politici, a unutarnjopolitički zemlju podijeljeniju nego ikad, zemlju u kojoj milijuni ljudi slijede ne-političara Donalda Trumpa. Pa ipak on je puno postigao.

Prvi tamnoputi predsjednik u povijesti SAD-a. To danas izgleda normalno, ali dugo je bilo nezamislivo. Kad je stupio na dužnost, mlad i nepotrošen i bez ijedne sijede vlasi, bio je utjelovljenje obećanja da će sve biti drukčije nego u vrijeme Georga W. Busha. “Yes, we can.” Nešto mu je uspjelo, puno toga nije. Za to je kriv sam, ali kriv je i sustav koji uništava.

Vakuum na Bliskom istoku

Obama je nanovo definirao moć Amerike, prekinuo stari način razmišljanja, svjetskog policajca poslao u mirovinu. On je bio čovjek riječi, nadaren govornik – ali i on je doprinio raspadu Bliskog istoka. Obama je napravio korak natrag, drugi su trebali preuzeti vođenje, ali oni to nisu učinili. Vakuum koji SAD ostavlja na Bliskom istoku popunjavaju Moskva, Teheran i drugi. Nitko ne zna što bi bila alternativa – američke kopnene snage? Svi se slažu jedino u tomu da ovako kako je sada nije dobro. Da je Obama često oklijevao, povlačio crvenu liniju i ništa nije činio kad je ona prijeđena, to se smatra jednim od njegovih najvećih poraza.

S Iranom je sklopio povijesni sporazum o atomskoj energiji, otvoreno i opušteno radio na poboljšanju odnosa s Kubom. Dugo je podcjenjivao terorističku organizaciju “Islamsku državu”. U Libiji nije našao rješenje za razdoblje nakon Moamera al Gadafija. Odnosi prema Saudijskoj Arabiji su zabrinjavajuće neodređeni, prema Izraelu napeti. Odnosi s Rusijom su katastrofalni, Obama se često nije znao suprotstaviti hladnokrvnom i lukavom Putinu. Obama, koji je završio studij na Harvard Law School vjeruje u pregovore i pravni poredak. On nije načelni pacifist, ali je visoko podigao letvicu za sudjelovanje SAD-a u “tuđim ratovima”. 2008. je zatekao dva rata i obećao da će oba završiti. Ali, povlačenje iz Afganistana je zapelo, a stanje u Iraku je katastrofalno.

Rano dodjeljivanje Nobelove nagrade za mir prije ga je opteretilo nego potaklo, kasnije je postao gospodar ratovanja besposadnim letjelicama. Zatvoriti logor Guantanamo, u kojem se zatvorenike drži bez ikakve zakonske osnove, Obama nije uspio, ali je polagano smanjio broj zatvorenika u njemu na nekoliko desetaka. Uspjelo mu je ubiti Osamu bin Ladena, državnog neprijatelja broj jedan. Kasno je odlučio o slanju trupa u zemlje uz rusku granicu, nakon što je spoznao da su njegove predodžbe o svijetu u kojem vlada mir bile iluzorne. Okretanje Aziji bilo mu je važno, ali se često čuju kritike da je to samo formalno. Razdor s brojnim Europljanima izazvao je skandal s tajnom službom NSA i potpuno drukčije poimanje države i ophođenja s podacima.

Vladanje protiv Kongresa

Obama je SAD učinio europskijim. Jedna od njegovih velikih zasluga je da je postavio temelj socijalne države. Uza sve poteškoće, Affordable Care Act, nazvan i Obamacare, je za više od deset milijuna ljudi donio zdravstveno osiguranje. Zemlja je u njegovo vrijeme postala šarenija i na brojnim područjima slobodnija. Zaštiti klime davao je veću važnost nego ijedan američki predsjednik prije njega. Ravnopravnost mu je bila na srcu. U vojsci ima vojnika koji ne skrivaju da su homoseksualci, transseksualci imaju pravo koristiti zahod po vlastitom izboru, partnerstvo homoseksualnih osoba moguće je u cijelom SAD-u.

Reformirati zakon o oružju u zemlji punoj oružja Obama nije uspio. I nije mogao sakriti suze pred kamerama kad je još jednom ubijeno više nevinih ljudi. Veliku reformu zakona o useljavanju propustio je u prve dvije godine, koncentrirao se na zdravstvenu reformu. A s obzirom da ga je većinski republikanski kongres sedam godina blokirao, Obama se sve više služio predsjedničkim ukazima, donoseći odluke mimo obaju domova Kongresa. Postao je solist kako bi mogao provoditi svoju politiku. A to je rubno područje Ustava.

Nova slika predsjednika

Kad je Obama došao na vlast bilo je to u teškoj gospodarskoj krizi, milijuni ljudi su bili pred ponorom. Danas su gospodarski pokazatelji dobri, nezaposlenost je vrlo niska, ali brojni ljudi više ne osjećaju gospodarski rast. Mnogima je karizmatični Obama pojam opuštenosti. On je znao inscenirati to na svim kanalima. Sa suprugom Michelle je bio najslavniji power-par na svijetu, u Bijelu kuću je unio raskoš i sjaj, otvorio njezina vrata jazzu i rapu. On je nanovo definirao ulogu predsjednika.

U međuvremenu je osijedio i vidno ostario. U dugim intervjuima i člancima te na posljednjim putovanjima 55-godišnji Obama radi na svojoj oporuci. Trenutno uživa simpatije 55 posto Amerikanaca. A to je deset posto više nego prije godinu dana i puno više nego što je u isto vrijeme 1988. imao tadašnji američki predsjednik Ronald Reagan.

Martin Bialecki 

DW