Noć gubitnika

Koliko god svi političari u Hrvatskoj tvrdili kako su lokalni izbori za svakog od njih bili golem uspjeh, većina je o “velikoj pobjedi” govorila “izdužena lica”, jer je, zapravo, svatko itekako imao razloga rezultate izbora smatrati i neuspjehom.

Piše: Davor Gjenero

Kao prvo, lokalna politika, čini se, zanima tek manje od polovice hrvatskih građana. Odaziv na lokalne izbore doista je bio nešto veći nego prije četiri godine, ali je odaziv od 46 posto ipak vrlo skroman. Pritom valja naglasiti da je u međuvremenu u Hrvatskoj provedena ozbiljna revizija popisa birača, da je broj upisanih birača relevantno smanjen, jer su oni s lažnim prebivalištima uglavnom izbrisani iz biračkih popisa.

Na ovim izborima u brojnim se sredinama, pa tako i u glavnom gradu Zagrebu, činilo kako će izbori biti u pravom smislu natjecateljski te da je smjena vlasti moguća. Naime, na prethodnima je, kao i na onima prije osam godina, unaprijed bilo jasno da je Milan Bandić, prije osam godina kandidat socijaldemokrata, a poslije neovisni, odnosno kandidat stranke koja nosi njegovo ime, unaprijed siguran pobjednik.

Ovoga se puta činilo da postoji mogućnost ne samo zamjene individualnog nosioca izvršnih poslova u gradu, nego i promjene paradigme upravljanja gradom. Svejedno, građani Zagreba slabo su se odazvali na izbore, za skromnih jedan posto više od državnog prosjeka.

Nezadovoljstvo socijaldemokrata

Bandić je jedan od rijetkih koji je mogao biti iskreno zadovoljan nakon prvog kruga izbora, jer u Gradskoj skupštini će njegov klub relativno lako doći do većine, on u drugi krug ulazi s prednošću većom od očekivane, a protivnica će mu biti kandidatkinja ljevice Anka Mrak Taritaš, koja je u prvom krugu uglavnom već okupila sve glasove koje realno može osvojiti, a kandidatkinja centra Sandra Švaljek, za koju su projekcije pokazivale da s lakoćom pobjeđuje Bandića, ostala je trećeplasirana i ne ulazi u drugi izborni krug.

Najviše razloga za nezadovoljstvo imaju socijaldemokrati. Oni su prije četiri godine na izborima prošli katastrofalno: održali su vlast u Rijeci, osvojili je u Splitu, a vladali su u tek tri županije.

Sada su izgubili vlast u jednoj od tih županija i ostali decimirani u Splitu, gdje je njihova kandidatkinja ostala daleko od drugog kruga. Zadržali su utjecaj u nekoliko većih gradova, poput Rijeke, Čakovca, Koprivnice, ali nisu napravili nikakav “iskorak”.

Njihov dosadašnji mlađi koalicijski partner, HNS, očuvao je vodeću poziciju u trima županijama, a u Zagrebu je njihova kandidatkinja u drugom krugu, doduše, praktički bez šansi za uspjeh. Međutim, HNS se profilirao kao ključna stranka lijevog centra hrvatske političke arene, unatoč tome što osim u trima županijama sjeverozapada Hrvatske, svugdje drugdje ta stranka ili “pleše” na izbornom pragu ili je duboko ispod njega.

Još jedna pobjeda HDZ-a

HDZ tvrdi kako je uvjerljivi pobjednik ovih izbora, i doista, nakon prvog kruga ta stranka vodi u čak 13 od 20 županija. Međutim, težak poraz u Zagrebu izdužio je lica suradnika premijera Andreja Plenkovića i bitno poremetio strategiju djelovanja na nacionalnoj razini, koju je Plenković namjeravao provoditi u narednim tjednima.

Naime, njegov sukob s Mostom i razbijanje koalicije bili su provedeni radi toga da bi Plenković očuvao centrističku poziciju svoje Vlade i stranke, koju trenutno vodi, a primijetio je kako pripadnici desne margine njegove stranke uspostavljaju tihi pakt s Mostom, koji je njega i njegov unutarnji krug trebao lišiti moći, a HDZ potisnuti u desno.

Isključivanjem Mosta iz koalicije Plenković je uspješno blokirao takvu kolaboraciju, ali je doveo do toga da se desna margina HDZ-a, koja se u toj stranci stvorila u vrijeme dok je njome upravljao Tomislav Karamarko, odvoji od stranačke matice. Troje zastupnika te desnice, Bruna Esih, Zlatko Hasanbegović i u dijaspori izabrani Željko Glasnović, formirali su listu za zagrebačku gradsku skupštinu i njome do neke mjere posramili Plenkovićeva odabranika koji je trebao preuzeti vođenje zagrebačke gradske organizacije, profesora

Dragu Prgometa.

Naime, na izborima za gradonačelnika Prgomet je osvojio upola manje glasova nego Bruna Esih (ona oko 10 posto, a on tek oko pet), a novonastala lista ušla je sa čak osam posto glasova u zagrebačku gradsku skupštinu (HDZ je osvojio oko 12 posto glasova).

Ovakav razvoj situacije potaknut će trojac s desne margine HDZ-a na konačni “razvod” od matice i formiranje vlastite stranke, koja će imati tri zastupnička mandata, dakle, mogućnost formiranja zastupničkog kluba, a toj će budućoj stranci klub u Gradskoj skupštini bogatoga glavnog grada predstavljati ozbiljan dodatan izvor financiranja i logistike za izgradnju stranke. Kratkoročno, troje desno-radikalnih zastupnika ima interesa podupirati Plenkovićevu Vladu, jer im nije u interesu da se Sabor raspusti prije nego što oni razviju stranačku infrastrukturu, ali to bitno povećava cijenu njihove suradnje s HDZ-om.

Most ostaje bez Metkovića?

Most još više nego HDZ ima razloga za izdužene obraze stranačkog vodstva. Još prije raskola koalicije svoju su strategiju na lokalnim izborima definirali kao opći sukob s HDZ-om, posebice u malim gradovima u dalmatinskom zaleđu.

Nakon raskola, kampanju su vodili žestokim napadima, nastojeći delegitimirati premijera Plenkovića i HDZ-a. Pokazuje se da oni jesu uspostavili razinu potpore od nešto manje od 10 posto na razini cijele države, ali da osim starih utvrda – Metkovića, Omiša i Vrgorca, nigdje drugdje ne igraju ključnu političku ulogu. U nekoliko županija primorali su HDZ-ove župane na drugi krug, ali njihovi kandidati uglavnom nemaju nikakve šanse za pobjedu u tom drugom krugu.

Uspjeh u Vrgorcu i Omišu im je zagarantiran, ali ne i u Metkoviću, gradiću na Neretvi iz kojeg su krenuli i iz kojeg su regrutirali velik dio svoje nacionalne elite. Nisu uspjeli osvojiti većinu u gradskoj skupštini, a njihova kandidatkinja za gradonačelnicu ima tek neznatnu prednost pred HDZ-ovim kandidatom s kojim ide u drugi izborni krug, ali pritom je ona već okupila sve glasove koje je mogla dobiti, a HDZ-ov kandidat ima rezervu (HSS-ovi glasači) koja mu može donijeti prevagu. Bez i jedne županije, sa samo dva grada u svojoj vlasti, Mostovci bi bili posve poraženi na ovim lokalnim izborima, a očuvaju li vlast u Metkoviću, moći će reći samo to da su obranili svoje stare utvrde.

Premijer Plenković nakon ovih je izbora shvatio da desna margina u njegovoj stranci ima moć koja možda nadilazi onu koju je on očekivao. Već neko vrijeme u Hrvatskoj se potiho govorilo kako je jedina ozbiljna opozicija Plenkoviću zapravo HDZ-ova desnica. Nakon ovih izbora čini se da je ona samo ojačala, i to unatoč Plenkovićevu nastojanju da je obuzda. To su, po svemu sudeći shvatili mnogi u političkoj areni, pa bi se mogao povećati broj onih koji imaju interesa podupirati Plenkovića, barem tako dugo dok on nastoji potiskivati desnu marginu svoje stranke.

Pragmatični interes za suradnju s njegovom Vladom tako nemaju samo manjinski zastupnici, koji se pribojavaju da njegovu umjereno konzervativnu administraciju ne bi zamijenila neka lijevo-liberalna, nego daleko tvrđa desna opcija, već i liberalni HNS, koji je stvorio privid o sebi kao lideru lijevog centra, ali mu ne bi odgovaralo da se to liderstvo provjerava na parlamentarnim izborima.

Kad se suočiš s ‘političkim ocem’

Osim toga, jedan od ključnih vođa HNS-a, najvažniji čovjek njihove organizacije na „sjeverozapadu“, tamo gdje ta stranka osvaja većinu svojih glasova, Predrag Štromar, u drugom se krugu bori za mandat župana sa svojim nekadašnjim političkim “ocem” Radimirom Čačićem, dugogodišnjim predsjednikom HNS-a, kojeg je stranka isključila, a on je formirao novu, uglavnom regionalnu, inicijativu, Hrvatske reformiste.

Štromar u drugi krug ulazi s oko 40 posto glasova, naoko s velikom prednošću pred Čačićem, koji je u prvom krugu osvojio 25 posto glasova, ali otprilike toliko osvojio je i kandidat HDZ-a. Ako HDZ u drugom krugu podrži Čačića, on gotovo sigurno pobjeđuje, a time bi ono što se činilo HNS-ovim dobrim rezultatom odjednom postalo težak poraz (gubitak jedne od triju županija).

Da bi spriječio nepovoljan ishod, Štromar bi mogao potaknuti svoje kolege, četvoro zastupnika HNS-a sa “sjeverozapada”, da pragmatično podupru Plenkovićevu vladu. To ne bi bila formalna koalicija nego suradnja nalik suradnji s manjinskom vladom, ali bi to bila win-win kombinacija za obje organizacije.

Slab rezultat Mosta, kriza SDP-a i interesi HNS-ovaca sa “sjeverozapada” mogli bi Plenkoviću osigurati nišu za preživljavanje njegove Vlade, ali kao slabašne i osjetljive, prije svega, na udare s desna.

Gorčinu poraza od desnice u Zagrebu Plenkoviću ne bi bitno ublažilo ni takvo osiguravanje dodatnih mjeseci za preživljavanje Vlade.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Al Jazeera