Nije kriv Dodik, kojem je sve dozvoljeno, nije ni Ivanić, a ni vrli nam Bakir, krivi smo svi

Po ko zna koji put Milorad Dodik i RS su glavna tema u Bosni i Hercegovini. Po ko zna koji put Dodik radi ono što želi, a politički vrh to samo nijemo, uz možda poneku opasku ili komentar, čisto reda radi, sve to promatra.

Ne poštuje Dodik Bosnu i Hercegovinu, ne poštuje njen Ustav, njene državne praznike. Ne poštuje Dodik ništa i nikoga, ali neko mu je nekad to dozvolio i ohrabrivao ga da se sada može ponašati, ovako kako se ponaša, svjestan da za to, vrlo vjerovatno, neće snositi nikakve posljedice. Miloradu Dodiku se zaista može. I nije kriv Dodik, on ide do krajnje granice, krivi smo mi, ili oni, koji smo ili su mu dopustili da pređe sve prethodne granice.

Prvo je proveo referendum, mi smo to sve gledali, ali dosta onako zbunjeno, pravili scene, dramatizirali, ali niko skoro nije uradio ništa konkretno, pa ne znam zašto nas je onda jučerašnje obilježavanje i Dodikova parada, podržana od strane srpskog člana Predsjedništva, toliko iznenadila. Opet smo ostali iznenađeni nečim što se najavljivalo i što je bio logičan slijed događaja u Dodikovoj glavi. A Dodik što zamisli, to i ostvari i njega niko ne može, ili pak, što bi bio još veći problem, ne želi u tome da zaustavi i stane mu u kraj.

”Ono što smo jučer vidjeli je logičan nastavak svega što se dešavalo prošle godine i ne znam šta je tu novo, osim forme. Doduše, postoji jedna stvar koja je nova, sada je načisto da ne postoje Oružane Snage BiH, postoje samo sprske, hrvatke i bošnjačke Oružane Snage, koje slušaju svako svoje političare, tako da jei ta iluzija razbijena. Osim toga, ništa spektakularno novo se nije desilo”, kaže za Soruce Srđan Puhalo.

Dodik, kao poznati zabavljač širih narodnih masa, jučer je napravio i predvodio možda i najveći show u svom životu. Iz njegovog revolta zbog odluke Ustavnog suda, nastala je parada kiča, možda i pijanstva. Jer poznajući Dodika – Šta je zabava bez koje čašice. A i tu čašicu, taj njegov show, njegov performans i zabavljanje širih narodnih masa, opet je platio narod i poreski obveznici.

”To je jedna seoska zabava, jeftina jako, međutim to plaćaju poreski obveznici RS-a. Parada kiča i neukusa, kojom je Dodik izrevoltiran odlukom Ustavnog suda pokušao da dokaže nešto sebi i ljudima oko sebe. Ne znam koliko je sebi dokazao bilo šta, ali ljudima nije, čak mislim da je predmet šprdnje i podsmijeha s jedne strane, a opet s druge strane, istina je da je pokupio neke jeftine političke poene, samim tim što se o tome govori, priča i piše”, rekao nam je Dragan Bursać.

Dodik je ovim pokušao demonstrirati svoju silu, političku moć, no Bursać smatra da time nije pokazao ništa i sve to mu se čini zaista tragikomičnim.

”Ako je izvođenje na ulicu mažoretkinja, bajkera, poštara pokazivanje sile, to je ona tragikomično. To je samo pokušaj demonstriranja sile. No, činjenica je da su SIPA, Tužilaštvo, Ustavni sud još nemoćniji od Dodika i da demonstriraju svoju nemoć, samim tim što su dozvolili postrojavanje Trećeg puka OSBiH, gdje je član Predsjedništva Ivanić, našao rupu u zakonu i prekršio Ustav iste države čiji je predsjednik. A onda je to učinio Dodik sa paradom i proslavom koja je neustavna. Njemu se očito može”, objašnjava Bursać.

I stvarno, u nadi i sa ciljem demonstriranja svoje sile, pokazivanjem i upoređivanjem ko ima ”jače mišiće”, sve se svelo na jedno veliko ništa, a isto tako, promijenilo se – jedno veliko NIŠTA. Jučerašnje obilježavanje je zaista neustavno, protiv zakona jedne države, ali nažalost, to nas nije iznenadilo, jer smo na to, opet nažalost, navikli. Navikli na Dodikovo preseravanje i tjeranje inata, a onda s druge strane, navikli i na kukanje, plakanje kao uvrijeđena mlada i pokušaj iskazivanja bijesa političkog vrha države Bosne i Hercegovine. Samo pokušaj, i to dosta loše odglumljen. Bolan, vi ste svi ovo njemu dopustili, ne pravite se budale i ne pravite ni nas budalama. Znamo mi da svakako ništa nećete učiniti ni povodom jučerašnjeg protivustavnog i nezakonitog obilježavanja slave Svetog Stefana, pardon Dana RS-a. Plakat ćete i bijesniti nekoliko dana, pa će vas proći.

”Ako je to taj dan, ako sve političke elite u RS-u prihvataju kao Dan RS-a, to podrazumijeva da prihvataju i odgovornost za praksu ratnih zločina i genocid u Srebrenici, onda je svaka institucija u RS-u odgovorna za ratne zločine. A Izetbegović ako želi da bude političar mora tužiti RS za praksu ratnih zločina”, kaže analitičar Enver Kazaz, osuđujući politiku i ljude okupljene oko Izetbegovića nesposobnim:

”Vlast okupljena oko Izetbegovića izgleda neodraslo i tupavo, nesposobno da razvije novu viziju multietničke BiH i stalno je u poziciji da prati, odnosno odgovara na poteze iz RS-a, a to znači da je izgubila inicijativu. Takva infantilna vlast otvara trotoare, umjesto da gradi državu. Prema tome, o takvoj vlasti mislim sve najgore”.

Što se Srđana Puhala tiče, u Bosni i Hercegovini vlast uopšte ne postoji, a Dragan Bursać kaže da je njima u opisu posla da ništa ne rade, tako da ni sada, nakon što se situacija malo smiri, neće učiniti apsolutno nijedan korak.

”Mislim da nešto što se zove vlast, ne postoji u Bosni i Hercegovini. Vidjeli smo da postoji srpski, hrvatski i bošnjački član. Jedan je poštovao zakon RS-a, drugi se pravio da se ništa ne dešava, a treći je protestvovao oko nečega što ova dva ne vide kao problem. Ne možemo govoriti o vlastima u BiH, jer se pokazalo da ne postoji BiH, nego srpski, hrvatski i bošnjački dio Bosne i Hercegovine, u kojem su glavni, gdje se ne poštuje zakon, nego odluke političara.”, objašnjava Puhalo.

”Naravno da neće poduzeti ništa. Plaćeni su da ne rade, zašto bi onda poduzeli bilo kakav korak, konfrontirali se sa bilo kim. Konfrontirali su se sa bilo kim, skupljaju poene, svugdje, na svim nivoima, ne rade ništa i nije im u interesu da se petljaju u nešto ovako, te da pokušavaju poduzeti bilo kakave mjere. Pa pogledajte, 24 sata nakon obilježavanja ne postoje reakcije nikoga”, kaže Bursać.

Sve gore navedeno je jako loše za narod BiH, ali postoji nešto još gore. A to je upravo taj narod BiH, koji je nespreman, a možda čak i nesposoban da se pokrene i uradi bilo šta. Proći će nas ovo. I to tačno na vrijeme da nam na idućim izborima ruka krene prema istoj kockici, mahinalno, automatski, po navici.

”Narod je bukvalno gladan i ne može da proguta te nacionalističke priče i nema snage. Izmanipulisani su i nemaju niti snage, niti uslova da prisustvuje nekim šaradama i paradama. Bilo je maksimalno 500 ljudi, a to su sve simpatizeri Dodika, SNSD-a i članovi porodica ljudi koji su učestvovali. Narodu je dosta u smislu da ne mogu više izdržati, ali to ne znači da će poduzeti nešto, jer ovaj narod zaista može jako puno podnositi. Ovaj narod je mazohistički preko svake razumske i normalne granice. Kada pomislite da ne mogu dublje, oni mogu još dublje, tako da apsolutno ovo nije vrhunac, mogu oni podnijeti još mnogo”, rekao je za Source Bursać.

Iako jučerašnjem skupu nije prisustvovao veliki broj ljudi, 500 maksimalno kako kaže Bursać, to nipošto ne znači da oni ne poštuju i ne vjeruju u ono što Dodik misli da je RS. A znamo da misli da je RS država i on se ni u jednom trenutku ne libi to glasno reći.

”Broj prisutnih nije stvaran pokazatelj političkog raspoloženja u RS-u. Na Dodikov referendum o Danu RS-a, odazvalo se ispod 50% stanovništva, međutim to ne znači da građani ne bi u masovnijem broju podržali ono što smatraju republičkosrpskim interesom. I to je puno važnije. Vidjeti kako se taj datum kao simbolična vrijednost pojavljuje, taj dan je rehabilitacija Karadžićeve ideologije i u konačnici onemogućuje suočenje sa prošlošću u RS-u. Taj dan je najporazniji za narod RS-a”, govori Enver Kazaz.

”Bez obzira koliko je ljudi došlo, u RS-u niko ne dovodi u pitanje RS, i ta brojnost ništa ne znači, kao i na referendumu. Mislim da je pogrešno zavaravati se da to znači da vlast nema podršku u odbrani RS-a”, kaže Puhalo.

Mediji u BiH su jučer, a i danas preplavljeni izvještajima i izjavama sa obilježavanja slave Svetog Stefana, ovaj, mislim Dana RS-a. Onako suhoparno, bezmudo, čisto da se zadovolje potrebe širokih narodnih masa. Neki ne znaju drugačije, neki nisu u prilici, a što je najgore i što ih je najviše, mnogo NE SMIJU. Pa haj’mo reći onda da su mediji već godinama saučesnici u takvim prljavim, odvratnim, jadnim, slobodno, čiste duše mogu reći – ZLOČINIMA, od strane političara, kojim pripajam sve ove maločas navedene epitete.

”Dodik ne bi mogao funkcionisati da nema histerije u FBiH. Mediji su partneri u svemu što se dešava i ne samo jučer, nego u posljednjih desetak godina, gdje se kreiraju neke stvari tim selektivnim izvještavanjem i etničkim novinarstvom. Umjesto da se smiruje situacija, da racionalno pristupamo, kreira se atmosfera straha i panike, što u biti odgovara domaćim političarima, i Dodiku i Bakiru i Čoviću, jer se bavimo onim što je vidljivo, što oni žele da se vidi, a ne onim što oni prikrivaju”, ističe Puhalo.

”Mediji u FBiH su slika i prilika političke vlasti u FBiH i glavnina medija je u službi SDA. Mediji bildaju patriotizam, umjesto analize. I ono kako mediji rade u FBiH je ustvari primjer propagandnom djelovanja”, objasnio je Kazaz za Source.

Kada sve sumiramo, shvatimo da se zapravo ništa novo u politici naših političara nije promijenilo. I dalje, svi vode onu politiku kakvu su navikli voditi i na kakvu smo mi kao narod navikli. Dodik se neće promijeniti, a itekako je sigurno da on ovdje neće stati, naprotiv, tek je počeo. On može jako daleko ići, ”ovi naši ovdje” isto tako jako daleko mogu ići, a očito je da i mi jako puno možemo trpiti, dozvoljavati im i na kraju svega, nagrađivati ih novim mandatima.

Nije kriv Dodik, nije ni Ivanić, a ni vrli nam Bake, krivi smo mi svi. Da nije nas, ne bi ni njih bilo, prokleti da su i da smo!

Novinar: Amila Alijagić

Podijeli objavu

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here