Neuništivi principi nacističke propagande?

Unatoč uvriježenom mišljenju kako je nacizam stvar gotove i zauvijek zakopane povijesti, sve je više pokazatelja da pojedini bolesni umovi u vrhu globalne vladajuće piramide, operirani od svake ljudske emocije, sve češće i žešće koriste propagandne metode davno umrlih nacističkih lidera. Takva stvar bi trebala alarmirati do iti jedno ljudsko biće na planeti. Ne vjerujete nam na riječ, uvjerite se sami.

Piše: Ljubica Šaran

Nedugo nakon što je Adolf Hitler došao na vlast, shvatio je kako je Njemačku potrebno posve preustrojiti. Nakon pomnog razmišljanja Hitler postavlja dr. Josepha Goebbelsa na mjesto novostvorenoga Ministarstva prosvjetiteljstva i propagande. Primarna svrha Goebbelsovog ministarstva je bila: mobiliziranje širokih masa, manipulacija i svekolika kontrola, uništavanje intelektualizma izvan nacističkih okvira uz premisu preodgajanja i nacionalsocijalistička edukacija Nijemaca od malih nogu.

Ovo ministarstvo je imalo 350 zaposlenika koji su direktno odgovarali Goebbelsu i Hitleru za svoj rad, no u isto vrijeme su korišteni svi tadašnji moderni načini komunikacije kako bi se ciljevi što brže ispunili. Iako je Goebbels na ministarsko mjesto zasjeo 13.03.1933. već 06.04.iste godine, ovaj “doktor” smišlja akciju paljenja na lomači svih “ne njemačkih dijela”.
Stvarni Hitler, bez traga nadnaravnih moći i stava mesije, sa svojom najvažnijim suradnikom Josephom Goebbelsom.

Nakon toga propagandna mašinerija je započela pohod na svaki njemački um s nevjerojatnom preciznošću i učinkovitošću. Ministarstvo je napravilo na desetke milijuna postera, reklamnih panoa, iskoristilo je radio, film, nakladnike i tisak kako bi promoviralo jednostavne i relativno malobrojne ideje koje su trebale ujediniti Nijemce pod nacistički stijeg.
Djeca za vođu, plakat koji je Hitleru koristio neposredno nakon dolaska na vlast, jer se želio pokazati brižnim i miroljubivim političarem.

Hitler je znao kako će trebati proći nekoliko godina dok propaganda ne napravi svoje, zbog toga je u prvim mjesecima svojeg kancelarskog djelovanja isključivo pozivao na obnovu ekonomije i omogućavanja pristojnog života u Njemačkoj, kako je njegova propagandna mašina više “zombirala” njemačku naciju, tako se njegova retorika zaoštravala, a od prvotnih poziva na mir i dostojanstvo nije ostalo ništa.

Pogledajmo koji su to principi nacističke propagande:

Propagandist mora imati pristup obavještajnim podacima koji se tiču događaja od značenja i s kojima se može točno odrediti javno mnijenje.

Propagandu planira i izvršava isključivo dio vlasti koji je za to namijenjen. Ministarstvo mora izdati sve propagandne direktive. Ministarstvo treba dati propagandne smjernice svim značajnim dužnosnicima, te mora održavati njihov moral. Ministarstvo mora nadzirati djelovanje i planove drugih agencija koje bi mogle stvoriti određene propagandne posljedice.

Propagande posljedice se moraju uzeti u obzir pri planiranju i prije samog djelovanja bilo kojeg segmenta vlasti.

Propaganda mora utjecati na neprijateljsku politiku i djelovanje. I to tako što će se uništiti sav materijal kojeg neprijatelj može iskoristiti za vlastitu propagandu ili koje neprijatelj može iskoristiti kao obavještajnu prednost. Treba otvoreno dijeliti propagandu koja će neprijatelja natjerati da stvori željene zaključke. Treba izazivati neprijatelja da otkriva važne podatke o sebi.

Ministarstvo će deklasificirati sve operativne i obavještajne podatke koje mogu poslužiti propagandnoj svrsi.

Kako bi se što bolje prihvatila, propaganda mora izazvati interes masovne publike, te se mora prenositi kroz sve poznate komunikacijske medije.

Propaganda mora zvučati vjerodostojno i krajnje uvjerljivo, bez obzira radi li se o istini ili laži.

Svu neprijateljsku propagandu treba zanemariti ili opovrgnuti u zavisnosti od trenutačnih ciljeva ministarstva.

Ministarstvo će odlučiti hoće li objaviti određene propagandne planove s obzirom na kredibilitet, obavještajne podatke i moguće efekte samo objave.

Materijale iz neprijateljske propagande se može pustiti u javnost ako to pomaže našoj vlastitoj propagandi, kako bismo umanjili neprijateljski prestiž ili kako bismo omogućili ispunjenje vlastitih propagandnih ciljeva.

Mračna i zastrašujuća propaganda bi bila poželjnija u slučajevima kada je pozitivna propaganda manje vjerojatna ili kada stvara neželjene efekte.

Propaganda se može značajno olakšati kada se koriste prestižni lideri.

Propaganda se mora pažljivo vremenski prilagoditi. Komunikacijski se treba dospjeti do publike prije samog propagandnog događaja. Propaganda tematika se mora ponavljati, no bez pretjeravanja, jer se tada smanjuje njena učinkovitost.

Propaganda mora označiti ljude i događaje s prepoznatljivim frazama i sloganima koji će pobuditi željene reakcije kod publike. Takve stvar moraju biti jednostavne za učenje. Moraju se stalno ponavljati, ali samo u prikladnim situacijama. Fraze i slogani moraju imati bumerang efekt. Svi slogani i fraze trebaju podupirati jedni druge.

Propaganda na domaćem frontu mora spriječiti nastanak lažnih nada koje bi eventualno mogle eksplodirati u budućnosti.

Propaganda na domaćem frontu mora stvoriti određenu dozu anksioznosti. Propaganda mora stvoriti anksioznost koja je povezana s eventualnim posljedicama gubitka rata. Propaganda mora uništiti svaku drugu vrstu anksioznosti.

Propaganda na domaćem frontu mora uništiti sav utjecaj frustracija. Neizbježne frustracije se moraju anticipirati. Neizbježne frustracije moraju biti smještene u perspektivi.
Propaganda mora iskoristiti svu nastalu agresiju na specifičnim ciljevima koji su označeni za mržnju.

Propaganda ne može odmah utjecati na snažne protu-tendencije, umjesto toga propaganda mora ponuditi neki oblik djelovanja, diverziju ili oboje.

 

Kompletni propagandni program nacističke Njemačke se bazirao na gore spomenutim točkama. Veliki dio spomenutog materijala je prvotno objavljen u Hitlerovoj knjizi Mein Kampf, koji je samoj državnoj propagandi posvetio dva poprilično dugačka poglavlja. Kako bismo vam prezentirali Hitlerove naume evo jednog izvoda:

“Prva dužnost propagandista je pridobivanje ljudi koji se naknadno mogu primiti u organizaciju, a prva dužnost organizacije je selekcija i trening ljudi koji će biti u stanju raznositi samu propagandu. Druga dužnost organizacije je remećenje postojećeg poretka kako bi se stvorio prostor za penetraciju novog učenja koje donosi organizacija. Dužnost organizatora je borba s kojom mora doći do vlasti kako bi na koncu trijumfirao u pobjedi.”

Hitlerova propaganda je maksimalno iskorištavala kognitivnu pristranost, a naročito socijalne i atribucijske predrasude, nabrojimo neke od najvažnijih:

“Halo Effect” ili Efekt aureole je konstantno korišten u nacističkoj Njemačkoj bez obzira je li se radilo o mračnom i negativnom efektu ili pozitivnom efektu s kojima su se naglašavale navodne karakteristike određenih osoba. Hitler je uvijek prezentiran uz pozitivan efekt aureole, te se s vremenom sam “vođa” počeo prikazivati kao Mesija ili božansko biće. Židovi, socijalisti, komunisti, ljudi iz LGBTI zajednice te vanjski neprijatelji su predstavljani s crnom ili mračnom aureolom, te su s vremenom postali nalik opasnim životinjama ili demonima.
O instinktu krda ne treba puno govoriti, Hitler je postigao kompletnu militarizaciju i zombifikaciju ljudi pod njegovom vlašću.

Instinkt krda je uobičajena tendencija ljudi da prihvate djelovanje i reakcije većine kako bi se osjećali sigurnije ili kako bi izbjegli eventualne konflikte. Nacistička Njemačka je koristila instinkt krda u gotovo svim prilikama te ga je dodatno pojačavala raznoraznim akcijama i propagandom.

Dunning-Krugerova predrasuda superiornosti je nacistima pomagala u više navrata, jer su nacisti izmišljali i veličali niz navodnih germanskih i arijskih superiornih kvaliteta, kako karakternih tako fizičkih s kojima su ostale rase i nacije izgledale jadno i bijedno. Konstantno veličanje poželjnih germanskih atributa se naročito koristilo pred sam rat i nakon 1943. kako bi se pojačao moral i vjera da Nijemci ne mogu izgubiti.

Predrasude o svekolikim zaslugama su također bile zastupljene u Hitlerovo vrijeme. Nacističko vodstvo i svekoliki aparat je uzimao zasluge za ono što je stvarao i za ono što nije. Najbolji je pokazatelj kako se Hitler hvalio za dizajniranje i stvaranje prvih autocesta u Njemačkoj iako su se one osmislile i počele graditi još 1920. za vrijeme Weimarske republike. Prvi “Autobahn” je otvoren u Berlinu 1921. i nosio je naziv AVUS., a prve državne autoceste su se otvorile 1932. prije Hitlerovog dolaska na vlast.

Naravno nacisti su imali jako puno predrasuda vezanih za donošenje odluka, jedna od najvažnijih predrasuda je bila ona vezana za Hitlerovu nepogrešivost. Iako je sve do 1943. najveći dio Nijemaca, dakako zahvaljujući propagandi vjerovao kako Hitler ne može izgubiti rat, najuži vrh Hitlerove vojne mašinerije je osjetio gdje ih “vođa” vodi te su u nekoliko puta pokušavali izvršiti atentat, o jednom pokušaju je čak snimljen i film.

Efekt kompozicije vlaka, ovaj interesantna predrasuda je i te kako vezana za takozvanim instinktom krda, jer ne utječe samo na ponašanje, već i na tendenciju da se vjeruje u nešto (ili ne vjeruje u nešto) zato što većina tako misli. Uništavanje individualizma i individualnog kritičkog razmišljanja je bio jedan od najvažnijih Hitlerovih propagandnih planova. Nakon Drugog svjetskog rata, mnogi su se pitali, kako je moguće da su Nijemci toliko vjerovali Hitleru i da su ga toliko pratili, efekt kompozicije vlaka je jedno od najboljih objašnjenja.

Iluzija grupiranja, je u mnogo čemu pomogla nacistima kako bi uvjerila mase ljudi da navodno uočavaju obrasce tamo gdje ih nema. Iluzija grupiranja je najviše korištena u propagandi prema Židovima, Romima i Slavenima kako bi nametnula određenu sliku o njihovom ponašanju i svekolikom utjecaju.

Sammelweisov refleks, je tendencija odbijanja novih dokaza koji proturječe uvriježenim paradigmama. Smatramo da je ovaj refleks bio masovno rasprostranjen nakon što su Nijemci počeli gubiti rat, a naročito zbog činjenice da je nacistička propaganda nesmetano djelovala sve do kraja samog rata.

Zaboravimo na trenutak na Hitlera i razmislimo o našoj sve nesigurnijoj i burnijoj stvarnosti. Sigurni smo da malo tko razmišlja o tome što nam donose mediji, i s kakvom nas propagandom “kljukaju”, sigurni smo čak i da neki koji prepoznaju propagandu ne razmišljaju o tome koliko i kako ona na njih djeluje. Ovaj, relativno kratak tekst vam može dati jednostavne smjernice s kojima biste mogli prepoznati moderne elemente propagande i, ako si to dozvolite, načine na koje vas ona “programira” i oblikuje.

matrixworldhr.com

Podijeli objavu

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here